Loading Events

Amandmani na Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu

09.12.2022. All day

Na temelju članka 196.  Poslovnika Hrvatskog sabora podnosimo sljedeće amandmane na

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADU, drugo čitanje, P.Z.E. br. 394

Amandman 1

Na  članak 8.

U novom članku 17a,  u stavku (1) točka 4. mijenja se i glasi:

“4. naknadi troškova nastalih zbog obavljanja posla, koje je poslodavac dužan naknaditi radniku razmjerno broju dana u mjesecu koje je radnik proveo na izdvojenom mjestu rada ili radu na daljinu, osim ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije ugovoreno povoljnije.”

U stavku (2) istog članka 17a u točki 3. brišu se riječi  “,osim točaka 3. i 4, čiju primjenu radnik i poslodavac mogu ugovoriti.”

Obrazloženje:

Prijedlogom se uređuje da poslodavac nadoknadi radniku troškove rada razmjerno broju radnih dana u mjesecu koje je radnik proveo na izdvojenom mjestu rada ili  radu na daljinu. Naknada za troškove rada uvodi se i za radnike koji rade na daljinu, odnosno briše se iznimka prema kojoj radnici na daljinu ne primaju naknadu za troškove rada.

Poslodavac je dužan nadoknaditi radniku troškove razmjerno broju dana koje je proveo u radu na izdvojenom mjestu rada i radu na daljinu.  Pravo na naknadu troška te pravo na osiguranje opreme za rad trebaju imati svi radnici, a ne samo radnici koji rade na izdvojenom mjestu duže od 10 dana mjesečno (što čini gotovo polovicu radnog vremena) ili koji takav rad obavljaju kao stalan. Također, iz naknade troškova ne smiju se izuzeti radnici koji rade na daljinu kako je predloženo trenutnim izmjenama Zakona. Činjenica da radnik sam može odrediti mjesto na kojem će raditi u odnosu na rad na izdvojenom mjestu gdje to nije moguće nije dovoljna distinkcija kako bi se poslodavca oslobodilo obveze nadoknade troškova rada.

Amandman 2

Na članak 17.

U članku 46. koji se mijenja, stavak (2) – briše se.

Obrazloženje:

Briše se stavak prema kojem se ograničenje od 3 ugovora koji se sklapaju na određeno vrijeme s pojedinim radnikom ne primjenjuje na agencijske radnike. Smatramo da se spomenuto ograničenje treba primjenjivati na agencijske radnike jednako kao i na druge radnike koji rade na određeno vrijeme kako bi se suzbilo rašireno korištenje ugovora na određeno, odnosno smanjili privremeni oblici rada. Prema postojećem zakondavstvu, agencijski radnici također se mogu zapošljavati na neodređeno vrijeme, međutim u praksi se agencijski radnici uglavnom zapošljavaju na određeno vrijeme i na ugovore kratkog trajanja. Prema izvještaju o agencijskom radu za 2021. godinu, u ovakvom obliku rada radilo je 13081 radnika na 18256 sklopljenih ugovora o radu, od čega čak 17412 na određeno, dok samo 844 na neodređeno. Najveći broj radnika se zapošljavao na ugovore u trajanju do 3 mjeseca.  Predloženom izmjenom potaknulo bi se zapošljavanje agencijskih radnika na ugovore na neodređeno.

Amandman 3

Na članak 17.

U članku 46. koji se mijenja, u stavku (6),  riječ “Ugovorena plaća” mijenjaju se s riječima “Plaća, primici radnika temeljem radnog odnosa”.

Obrazloženje:

Kako prava ustupljenih radnika ne bi bila ugovorena nepovoljnije u odnosu na radnike zaposlene kod korisnika na istim poslovima, a budući da se primici temeljem radnog odnosa iz članka 90.a stavka 1 točke 1 ne smatraju plaćom, takve primitke potrebno je uključiti u stavak 6 članak 45.

Amandman 4

Na članak 22.

U članku 60.a, stavak (6) mijenja se i glasi:

“(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka, kada je u slučaju nastanka prijeke potrebe za radom radnika potrebno izmijeniti raspored radnog vremena poslodavac je u razumnom roku, a najkasnije 48 sati prije početka rada, dužan obavijestiti radnika o takvom rasporedu radnog vremena ili o njegovoj promjeni.”

U stavku (7) istog članka, iza riječi “niti izbjeći,” dodaju se riječi “te značajno utječu na cjelokupno poslovanje poslodavca”.

Obrazloženje:

Odredba kojom poslodavac može izmijeniti raspored radnog vremena u razumnom roku nedovoljno je jasna te se ovim amandmanom razumni rok određuje najkasnije 48 sati prije početka rada. Pojam razumnog roka mora se promatrati ponajprije iz pozicije radnika, odnosno njegovih privatnih obveza koje mogu biti neodgodive naravi. Dodatno, ovom izmjenom pojam prijeke potrebe ograničava se na okolnosti koje značajno utječu na poslovanje poslodavaca.

Amandman 5

Na članak 22.

U stavku (8) članka 60.a brišu riječi “osim kada je kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ugovoreno drukčije” – brišu se.

Obrazloženje:

Neprihvatljivo je da se kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu mogu ugovoriti nepovoljnije odredbe prema kojima se radnicima može oduzeti pravo na odmore i dopuste propisane odredbama ovog Zakona. U slučaju da se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti, u postojećem Zakonu već je predviđen institut pripravnosti koji se može ugovoriti i koji uključuje isplatu naknade.

Amandman 6

Na članak 31.

U stavku (3)  članka 87. koji se mijenja, riječ “neplaćeni” mijenja se s riječi “plaćeni”.

Obrazloženje:

Direktiva o ravnoteži između privatnog i poslovnog života  roditelja i pružatelja skrbi navodi kako države članice mogu odlučiti o tome hoće li će predvidjeti plaću ili naknadu plaće za dopust za pružatelje skrbi.

S obzirom na nedovoljnu raširenost formalnih usluga skrbi u Hrvatskoj i da velik teret neformalne skrbi pada na obitelji, naročito žene, potrebno je omogućiti plaćeni dopust za pružanje osobne skrbi.

Amandman 7

Na članak 40.

U članku 95. koji se mijenja, stavak (7) – briše se. Amandman 9

Obrazloženje:

Prekid rada u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti nastalih uslijed pandemije bolesti, potresa, poplave, ekološkog incidenta ne predstavlja okolnosti na koje je radnik mogao utjecati niti radnik u tom slučaju treba snositi solidarnu odgovornost. Stoga predlažemo da se briše odredba prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće u visinu od 70 %, odnosno da u takvim slučajevima radnik kao i dosada ima pravo na punu plaću. Prekidi rada uslijed izvanrednih okolnostima trebaju se riješiti zasebnim propisima.

Amandman 8

Na članak 50.

U članak 135. dodaje se stavak (7) koji glasi:

“(7) U slučaju spora u vezi s time je li ugovor na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona, teret dokazivanja o sklapanju takvog ugovora na temelju Zakona leži na poslodavcu.”.

Obrazloženje:

Predlažemo da se doda stavak koji određuje kako je u vezi spora u pogledu toga je li ugovor na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona teret dokaza na poslodavcu.

Amandman 9

Na članak 56.

U novom članku 221.d stavci (3) i (4) – brišu se.

Obrazloženje:

Briše se stavak 3 i 4 članka 221.d  kojim se propisuju iznimke prema kojima se digitalna platforma može osloboditi od solidarne odgovornosti za obveze koje agregator, kao njezin posrednik na tržištu, ima prema radniku kojeg zapošljava radi obavljanja poslova za digitalne platforme. Digitalne platforme moraju u svakom pogledu solidarno odgovarati za obveze prema radnicima budući da su njihovi stvarni poslodavci.