„I lokalna i regionalna vlast Šibenika kronično dugo ignoriraju goruće probleme građana grada i županije; krizu stanovanja i kroničnog nedostatka stanova, zatim problem mentalnog zdravlja djece i mladih te problem ovisnosti o kockanju kao akutnih tema zdravstvenog sustava“, upozorile su danas na konferenciji za medije u Šibeniku predsjednička kandidatkinja Možemo, dr. sc. Ivana Kekin dr. med i Maja Šintić iz Možemo! Šibenik.

„Važno mi je na današnjoj press konferenciji upozoriti na dvije teme, dva problema o kojima govorim duže vrijeme, a koji se itekako dobro vide upravo u Šibensko-kninskoj županiji i samom gradu Šibeniku: prvo je mentalno zdravlje djece i mladih, što je najakutniji problem zdravstvenog sustava koji već godinama bilježi nagli rast mentalnih poremećaja djece i mladih. Danas govorimo o 50 000 djece i mladih s teškoćama mentalnog zdravlja, a istodobno u čitavoj zemlji imamo svega 55 dječjih i adolescentnih psihijatara i u javnom i u privatnom sektoru. U ovoj županiji konkretno imamo samo jednu dječju i adolescentnu psihijatricu za mlade i svega jednu kliničku psihologinju!, upozorila je Ivana Kekin.

„Sasvim je nedvojbeno da su ti kapaciteti nedovoljni i upozoravamo da trenutna lokalna i regionalna vlast kao i ona nacionalna ignoriraju navedeni problem“, istaknula je Kekin i upozorila na drugu važnu temu koja se prelama preko leđa djece – kockanje.

„Oko pet šibenskih škola postoji nekoliko kladionica, zatim poslovnice Hrvatske lutrije kao i  nebrojeni kladomati po kafićima“, upozorila je Kekin, dodavši da 12 posto srednjoškolaca pokazuje simptome iz kruga ovisnosti o kockanju koja je jedna od najtvrdokornijih i najviše razarajućih ovisnosti koja postoji.

„Zakon o igrama na sreću koji je između dva čitanja u svom predloženom obliku neće nikako, ali baš nikako utjecati na navedenu situaciju u Šibeniku te s ovog mjesta još jednom apeliramo da se do drugog čitanja naprave ozbiljnije izmjene i bar kao prvi korak uklone kladomati iz kafića. Pozivamo građane da potpišu našu peticiju i pozivamo gradonačelnika koji je istodobno i moj kolega liječnik, sasvim sigurno svjestan veličine oba ova javnozdravstvena problem,a da urgira na nacionalnoj razini kod stranačkih kolega kako bi mentalno zdravlje djece i mladih u gradu Šibeniku dobilo pažnju kakvu zaslužuje“, apelirala je Kekin.

Maja Šintić upozorila je na krizu stanovanja u Šibeniku i županiji:

„Između dva popisa Šibensko-kninska županija izgubila je 11.8 posto stanovništva, dok su Zadarska, Istarska, Dubrovačko-neretvanska županija kao susjedne županije na ispod 6 ili 7 posto. Broj mladih u dobi od 18 do 34 godine, što bi bili mladi u dobi osamostaljivanja i rješavanja stambenog pitanja je 6.600, pritom se trenutno na tržištu može naći desetak slobodnih stanova, čija je cijena najma između 500 i 800 eura mjesečno,  dok je prosječna plaća u županiji 1.200 eura. Prosječno je tako potrebno izdvojiti 50% primanja na najam nekretnine za život, a da ne govorimo o tome da većina nekretnina nije dostupna za dugoročni najam – odnosno dostupne su samo do početka svibnja ili lipnja kad kreće turistička sezona“, upozorila je Šintić.

„Grad Šibenik pritom u svojim fantazijama i projekcijama razvoja grada planira isključivo turističke kapacitete: hotele, kuće za najam ili prodaju strancima ili stambene kapacitete čija će cijena biti daleko nedohvatljiva prosječnom čovjeku, a da ne govorimo o građanima ispod prosjeka ili u siromaštvu u županiji koja je i dalje ispod nacionalnog prosjeka po primanjima.“, rekla je.

Ono malo stanova koji jesu izgrađeni preko APNa i koji su često zabavljali javnost kriterijima za odabir, kašnjenjem s dozvolama i sličnim blamažama naprosto ne može pokriti potrebu stanovništva za priuštivim domom.

„Najavljeni porez na nenastanjene nekretnine upitnog je realnog efekta jer jedva da dotiče one koji u nekretninama štede ili ih posjeduju radi špekulacija, a da ne govorimo o planiranom nagrađivanju onih koji su do sada na crno iznajmljivali stanove. Dapače, zajednice izvan gradskih i primorskih središta guše se nemarom prema bilo kakvoj životnoj infrastrukturi, bila ona komunalna, odgojno-obrazovna, kulturna ili neka druga. Pritom HDZ planira program kojim će se poticati priuštivo stanovanje u primjerice ruralnim područjima – u kojima su propustili dosad osigurati infrastrukturne i društvene uvjete za odvijanje normalnog života, kao i investicije u brownfield području, u potpunoj suprotnosti s planovima lokalne samouprave koja postojeća brownfield područja trenutno pompozno najavljuje kao budući Monte Carlo ili Beograd na vodi.“, zaključila je Šintić.