„Tražimo da se prijedlozi Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji hitno povuku iz saborske procedure, jer je Vlada umjesto javnog interesa odabrala interese privatnih investitora“, poručili su zastupnici Možemo Marin Živković, Urša Raukar-Gamulin i Mauro Sirotnjak.

Živković je istaknuo da predloženi zakoni pogoduju krupnom kapitalu i građevinskim lobijima, zaobilaze struku i iskrivljuju pojam priuštivog stanovanja. Upozorio je da su u pripremi zakona zanemarena mišljenja komora, arhitekata, zavoda za prostorno planiranje i gradova, te da se predloženim rješenjima zaobilaze volja građana i doneseni planski dokumenti. Naglasio je da se otvara mogućnost gradnje na lokacijama bez osnovne društvene i komunalne infrastrukture te nepotrebnog širenja građevinskih područja.

„Vlada želi blokirati izmjene urbanističkih planova kad god planovi štite prostor u javnom interesu, a ne interesu građevinskog lobija. Centralizacija služi tome da se zaobiđu gradovi koji žele zaštititi svoj prostor, dok investitori ne čekaju, a građani ostaju bez vrtića, škola, parkova i infrastrukture,“ zaključio je Živković, ponovivši zahtjev da se zakoni povuku i izrade novi u suradnji sa strukom i gradovima.

Urša Raukar Gamulin upozorila je da prijedlog Zakona obvezuje gradove da u roku od dvije godine donesu urbanistički plan uređenja za svaku investitorsku inicijativu, a ako to ne učine, postupak preuzima Ministarstvo. „UPU je jedini alat lokalne vlasti za definiranje urbanog okoliša, javnih sadržaja i standarda života. Oduzimanjem tog alata gradove se svodi na promatrače vlastitog razvoja,“ rekla je.

Navela je da to vodi stihijskoj, tzv. točkastoj izgradnji – pojedinačnim zgradama i kompleksima bez adekvatne prometne, društvene i komunalne infrastrukture: bez vrtića, škola, domova zdravlja, kulture i javnog prijevoza. „Za interese investitora potkopava se javni interes i pravo na lokalnu samoupravu zajamčeno Ustavom,“ poručila je.

Posebno je upozorila na institut urbane komasacije – alat koji struka godinama traži, ali koji je ovim prijedlogom pretvoren u mehanizam pogodovanja krupnom kapitalu. „Omogućuje se privatnim investitorima okrupnjavanje svojih i tuđih čestica, što otvara prostor za nova izvlaštenja za privatne projekte, kao što smo gledali u Zaboku,“ rekla je, nazvavši to politikom „uzmi siromašnima da bi pomogao bogatima“.

O dijelu koji se odnosi na stambenu politiku govorio je Mauro Sirotnjak, upozorivši da se pojam priuštivog stanovanja zlorabi kao pokriće za deregulaciju prostora i špekulativno bogaćenje. Istaknuo je da stručne analize pokazuju kako postojeća građevinska područja zadovoljavaju potrebe građana i svu potrebnu novu izgradnju.

Objasnio je da se nova namjena priuštivog stanovanja koristi kao izgovor za širenje građevinskog područja te stambenu izgradnju u industrijskim zonama, na poljoprivrednom zemljištu, šumama i rubnim dijelovima gradova. „Zamislite da grad planira zonu za proizvodne pogone, a Ministarstvo dopusti stambenu zgradu. Još je opasnije otvaranje poljoprivrednih i šumskih područja za tzv. priuštivo stanovanje – ono nije namijenjeno građanima koji ne mogu riješiti stanovanje, nego investitorima i špekulantima,“ naglasio je.

Dodao je da se javni novac planira usmjeravati privatnim vlasnicima praznih stanova: „Priuštivo stanovanje postaje alat za bogaćenje građevinskih i interesnih lobija. Ministarstvo je ovim prijedlogom ispunilo sve njihove želje, žrtvujući prostor kao ključni javni resurs,“ zaključio je.

Na kraju je Raukar Gamulin podsjetila da Možemo ima dugogodišnje iskustvo borbe za javni prostor i javno dobro te da su upravo na tim temeljima protiv ovih zakonskih prijedloga. Istaknula je da su se kroz brojne inicijative borili za očuvanje parkova, obale, javnih površina i urbanih standarda te poručila da će se boriti i protiv ovih zakona: „Ovi prijedlozi kradu prostor zajednici i otvaraju vrata uzurpaciji privatnog zemljišta u korist uskog kruga interesnih skupina. Učinit ćemo sve da javnost dozna koliko su ovi zakoni loši i tražit ćemo potporu građana za njihovo povlačenje,“ zaključila je.