Predstavnici arhitektonske i urbanističke struke iznijeli su na okruglom stolu u organizaciji Možemo! i SDP-a niz primjedbi na prijedloge Zakona o prostornom uređenju i Zakona o gradnji, zbog kojih smatraju da ih treba povući iz zakonodavne procedure.

Stručnjaci su upozorili da predloženi zakoni ne štite javni interes, nego prostor stavljaju u funkciju privatnih investitora. Ocijenili su da se dodatno centralizira odlučivanje, razgrađuje dugogodišnji sustav prostornog planiranja i otvara put izvlaštenjima pod krinkom “javnog interesa” koji definira sam investitor. Klubovi zastupnika SDP-a i Možemo! zato traže da Vlada i Ministarstvo povuku oba zakona i pripreme novi paket u suradnji sa strukom i lokalnim zajednicama.

Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić istaknuo je da je prostor konačan i najvrjedniji resurs Hrvatske te upozorio na opasnost da se zakonski učvrsti model koji pogoduje privatnim investitorima, osobito na državnom zemljištu. Upozorio je da se prostor tretira kao roba, a ne javno dobro, te rekao da je “politika još jednom stala na stranu torbara, a ne građana”.

Sandra Benčić (Možemo!) naglasila je da prostorno planiranje mora biti javna djelatnost u službi građana. Istaknula je da prijedlog zakona okreće logiku planiranja naglavačke – privatni investitor određuje izgled i korištenje prostora, što otvara prostor sukobu interesa. Posebno je upozorila na opasnost da se urbana komasacija zakonski proglasi “javnim interesom RH”, što može omogućiti izvlaštenja u korist privatnih projekata, po obrascu viđenom kod solarnih elektrana u Zaboku i Pregradi.

Arhitekt Miroslav Štimac upozorio je da prijedlog dodatno centralizira sustav, umanjuje ulogu lokalne samouprave i briše prostorno planiranje kao javnu djelatnost. Istaknuo je da se zakon bavi samo provedbom, bez stvarnog planiranja, te da se nastavlja prostorna devastacija započeta 2013. godine.

Arhitektica Anja Dulčić naglasila je da će zakon dovesti do još većeg kaosa u prostoru. Upozorila je da se planiranje svodi na pojedinačne katastarske čestice umjesto cjelovitog sagledavanja prostora, te da su rokovi za donošenje novih planova nerealni s obzirom na nedostatak stručnjaka. Također je upozorila na zlouporabu pojma “priuštivo stanovanje”, jer se pod tim izgovorom može širiti građevinska zona i ondje gdje ne postoji osnovna infrastruktura, što ugrožava poljoprivredna i šumska zemljišta.

Suzana Dobrić (Možemo!) ocijenila je da je zakon toliko loš da ga nije moguće popraviti. Upozorila je na brisanje hijerarhije planova, uvođenje brojnih iznimki koje omogućuju gradnju mimo planova te oduzimanje ustavnih ovlasti gradovima i općinama. Podsjetila je da je sličan pristup u Zagrebu 1990-ih doveo do današnjeg nereda u prostoru.

Mauro Sirotnjak naglasio je da je struka u izradu zakona bila uključena samo formalno, dok su se nacrti slali gospodarskim i investitorskim udrugama. Upozorio je da postojeća građevinska područja već omogućuju gradnju potrebnog fonda priuštivog stanovanja, dok se prijedlogom otvara gradnja izvan tih područja bez jasnih kriterija.

Urša Raukar-Gamulin (Možemo!) upozorila je na širi kontekst liberalizacije tržišta nekretnina, uključujući novi Zakon o vlasništvu koji otvara tržište za sve članice OECD-a. Investitorima se, kaže, daje niz pogodnosti, dok druge zemlje EU-a imaju jasne zaštitne mehanizme. Naglasila je i da produljenje rokova za digitalizaciju i izradu UPU-a ne rješava problem jer su rokovi nerealni.

Zastupnica SDP-a Jasenka Auguštan Pentek najavila je mogućnost pokretanja ocjene ustavnosti ako se zakoni ne izmijene, istaknuvši da se narušava ustavno pravo lokalnih jedinica na upravljanje prostorom. Posebno je upozorila da urbana komasacija omogućuje investitoru s 51% vlasništva izvlaštenje ostalih, što naziva “praktičkim otimanjem zemljišta”.

Na kraju okruglog stola, Marin Živković (Možemo!) istaknuo je da će opozicija “učiniti sve da spriječi privatizaciju 2.0”. Pozvao je Vladu da čuje glas struke, a ako se to ne dogodi, najavio je nastavak borbe u Saboru, javnosti i – po potrebi – pred Ustavnim sudom.