11. izborna jedinica

Ja sam Martina, profesorica, lingvistica, migrantkinja. Rođena, odrasla i studirala u Osijeku, no nisam u Slavoniji mogla dobiti posao pa sam se, kao i mnoge moje prijateljice i prijatelji ekonomski migranti zbog posla zaputila dalje; najprije u Zabok, zatim u Viroviticu pa u Zagreb, gdje trenutno živim. Radim na Filozofskom fakultetu u Rijeci (zbog čega bih silno voljela da imamo brzi vlak Zagreb-Rijeka; ne shvaćam kako je moguće da dosadašnje vlade nisu imale političke volje to realizirati). 2017. godine dobila sam stipendiju za provođenje doktorskog istraživanja u Kanadi, gdje sam živjela godinu dana.

Istraživala sam iz sociolingvističke perspektive narative o iskustvima visokoobrazovanih žena koje su napustile Slavoniju i migrirale u inozemstvo. Sve ispitanice su mi u istraživanju uglavnom ponavljale da su otišle zbog manjka perspektive u Hrvatskoj, nemogućnosti pronalaska posla bez stranačke iskaznice i zato što su željele pobjeći od stresa preživljavanja u Hrvatskoj. Mogla sam tada i ja ostati u Kanadi, no odlučila sam ipak da ću se vratiti, zbog svoje obitelji i zbog želje da se borim za Hrvatsku iz koje ljudi neće morati odlaziti kao što su otišle moje najbolje prijateljice.

Ponosna sam članica platforme Zagreb je NAŠ! i stranke Možemo! te sam potpredsjednica Vijeća Gradske četvrti Trešnjevka – sjever u Zagrebu. Iako sam svjesna da je sve u životu političko, nisam nikada mislila da ću se baviti politikom. Likovi koji desetljećima vladaju Hrvatskom učinili su politiku prljavim, nečasnim poslom. No došlo je vrijeme za promjenu i neku bolju budućnost. Zamišljam i želim Hrvatsku koja je sigurna, empatična i pravedna zemlja za sve svoje stanovnike. Zamišljam ju kao zemlju u kojoj ljudi nisu u konstantnom egzistencijalnom stresu i u kojoj je lijepo i ugodno živjeti.

Draga dijasporo, ako imate istu viziju Hrvatske, glasajte za nas i budite sigurni da ćemo dati sve od sebe da tu viziju i ostvarimo!