Europski akt o slobodi medija Hrvatska provodi formalno i parcijalno, bez strukturne reforme, a trebalo je depolitizirati i osigurati stvarnu neovisnost javnih medijskih servisa (posebno HRT-a), ojačati regulatora i njegove kapacitete, onemogućiti prikriveno vlasništvo te učiniti vidljivima tokove javnog i privatnog novca u medijima. Trebalo je također uvesti provedive mehanizme zaštite izvora i uredničke autonomije te urediti državno oglašavanje kroz jasne kriterije, postupke i objavu podataka, složili su se sudionici okruglog stola “Akt o slobodi medija na čekanju” koji je organizirao Klub saborskih zastupnika stranke Možemo!.

Okrugli stol moderirala je potpredsjednica Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Urša Raukar-Gamulin (Možemo!), a sudjelovali su dr. sc. Iva Nenadić i dr. sc. Paško Bilić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Melisa Skender iz Hrvatskog novinarskog društva, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever, direktorica GONG-a Oriana Ivković Novokmet, Josip Popovac, ravnatelj Agencije za elektroničke medije te član Europskog odbora za medijske usluge i pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Na okrugli stol nisu se odazvali ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek, kao ni ravnatelj HRT-a Robert Šveb, ni ravnatelj Hine Siniša Kovačić.

Dr. sc. Iva Nenadić upozorila je da je izostala sveobuhvatna reforma i „prava” javna rasprava o EMFA-i: “Interes dijela medija za savjetovanje bio je ograničen, a saborska rasprava politizirana i slabo informirana. Posebno problematičan je HRT, gdje nije bilo napretka u osiguravanju uredničke i institucionalne neovisnosti”. Upozorila je i da se regulator mijenjao „tehnički”, bez promišljanja o izazovima digitalne transformacije – od utjecaja platformi i mjerenja digitalnog okruženja do novih aktera u digitalnom prostoru (npr. influencera). Naglasila je da su mediji gubili mladu publiku, prihode i povjerenje, a time i nadzornu ulogu, te da su transparentnost, sloboda i pluralizam bili preduvjet za zaštitu medija u digitalnoj transformaciji, uključujući platforme i AI.

Pozivajući se na nalaze Media Pluralism Monitora (2015.–2025.), Paško Bilić je istaknuo pet trajnih izvora rizika u Hrvatskoj: internetske platforme, koncentraciju, neovisnost regulatora, neovisnost javnog servisa i uredničku neovisnost. Ocijenio je da je bez jasnih alata za nadzor koncentracije i bez regulatora koji je neovisan, profesionalan i osnažen, EMFA ostaje „minimalno usklađivanje”. Kao smjer rješenja naveo je depolitizaciju imenovanja, razvoj kapaciteta za nadzor digitalnih posrednika i tržišta oglašavanja te jasne procedure procjene učinaka koncentracije na pluralizam i uredničku neovisnost.

Oriana Ivković Novokmet naglasila je da se neovisnost medija treba graditi u redakcijama: kroz dosljednu primjenu redakcijskih statuta i mogućnost sankcioniranja nakladnika koji su ih sustavno kršili. Predložila je da se izmjenama Zakona o medijima jasno uredi utjecaj novinara na imenovanje i razrješenje glavnog urednika (za imenovanje natpolovična većina Skupštine novinara; za pokretanje razrješenja najmanje trećina, uz odluku većine svih članova), te da redakcijska vijeća dobiju put prema neovisnom tijelu kada su njihova upozorenja bila ignorirana. U području transparentnosti upozorila je na prikriveno vlasništvo i zatražila aktivniju ulogu AEM-a u utvrđivanju stvarnog vlasništva kad su postojale osnovane sumnje, uz moguće izmjene ZTD-a radi onemogućavanja „tajnih” aranžmana kod medijskih nakladnika. Predložila je i da se baza o vlasništvu i financiranju nadopuni podacima o najvećim oglašivačima, jer je to bilo ključno za pluralizam i neovisnost, kao i da se državno oglašavanje provodilo po jasnim kriterijima.

Glavna tajnica HND-a Melisa Skender upozorila je da je prijedlog zakona o provedbi EMFA-e donio parcijalna rješenja i propustio ključne teme: jamstva neovisnosti upravljačkih tijela HRT-a i Hine, financiranje javnih medija, izbor regulatora, transparentnost vlasništva (uključujući problem tajnih vlasnika) i provedive mehanizme uredničke neovisnosti. Posebno je istaknula zaštitu izvora: hrvatski propisi formalno su priznali zaštitu, ali nisu osigurali postupke koje je EMFA tražila, osobito u kontekstu nadzora i mogućeg korištenja špijunskih alata. Naglasila je da u RH nije postojala obveza naknadnog obavještavanja novinara nakon prestanka nadzora, niti posebna procjena proporcionalnosti za ovu osjetljivu kategoriju, te da je trebalo ojačati zaštitu od zlouporabe nadzora i uvesti sankcije za takve zlouporabe. Upozorila je i da je novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja podataka iz istraga („Lex AP”) stvaralo zastrašujući učinak na izvore i novinarski rad. Dodatno je istaknula da je najavljena izrada novog Zakona o medijima bila spora (do kraja 2027.) te da su radna tijela trebala biti formalno imenovana i uravnotežena, a ne dominirana interesima nakladnika. Podsjetila je i da se izmjene Zakona o Hini nisu ni spominjale, iako se pitanje političke neovisnosti agencije pokazalo jednako osjetljivim kao i kod HRT-a i regulatora.

“Prekarni ugovori, niske plaće i pritisci izravno su potkopavali profesionalnu autonomiju i standarde. EMFA nije bila samo dokument za regulatora i medijske kuće, nego jamstvo prava publike na pluralne, vjerodostojne i urednički neovisne informacije”, rekla je predsjednica SNH-a Maja Sever, upozorivši na loše radne uvjete, političku ranjivost regulatora, koncentraciju vlasništva i netransparentan javni novac. Poručila je da je primjena EMFA trebala biti prilika za ozbiljan zaokret, a ne administrativna vježba. Zatražila je reformu Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima i posebno Zakona o HRT-u, jer bez promjene načina imenovanja upravljačkih tijela i modela financiranja nije moglo biti neovisnog javnog servisa.

Što se tiče transparentnosti vlasništva nad medijima, iako Zakon o trgovačkim društvima predviđa mogućnost osnivanja tajnog društva koje je vlasnik medija, Zakon o elektroničkim medijima svaki takav dokument proglašava ništetnim, a vlasnik može biti samo onaj tko je upisan u Registar stvarnih vlasnika, tvrdi Josip Popovac, predsjednik Agencije za elektroničke medije. Naglasio je i kako Hrvatska nije jedina u primjeni pravila EMFA, nego kasni čak i Europska komisija, koja nije dovršila preporuke prema zemljama članicama. Ustvrdivši kako se AEM i samoinicijativno priprema za primjenu EMFA, najavio je kroz nekoliko tjedana predstavljanje nove platforme pružatelja medijskih usluga koja će im omogućiti prikupljanje, obradu podataka i izvještavanje te kako će biti u potpunosti spremni na provedbu Akta. 

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter istaknula je da je EMFA bila odgovor EU na dugotrajne strukturne probleme: netransparentno vlasništvo, političke i ekonomske pritiske, državno oglašavanje bez kriterija, slabu uredničku neovisnost i ograničenu autonomiju javnih servisa. U hrvatskom kontekstu upozorila je da formalno usklađivanje nije bilo dovoljno, nego je trebalo jačati institucije i mehanizme pravne zaštite kako bi standardi slobode izražavanja i prava javnosti na informacije bili stvarni, a ne deklarativni, uključujući učinkovite nadzorne i pritužbene mehanizme te resurse za provedbu.