“Za razliku od svih dosadašnjih predsjednika, uključujući i sadašnjeg, goruću temu nasilja nad ženama neću ignorirati već će biti visoko na listi mojih prioriteta. Moramo s najviše razine početi raditi na denormalizaciji nasilja u našem društvu, jer samo za žene sigurna Hrvatska je zdrava Hrvatska”, istaknula je Kekin i pozvala građanke, institucije i udruge u savez za zdravu i za žene sigurnu Hrvatsku.

Kekin je ocijenila kako Hrvatska danas kao zemlja nije sigurna za žene. “Gotovo sto posto žena više je ubijeno već sada u odnosu na cijelu prošlu godinu, njih 16. Za gotovo devet posto povećan je broj kaznenih djela nasilja u obitelji, a do kraja kolovoza ove godine imali smo gotovo 24 kaznena djela nasilja u obitelji dnevno. Očito je kako žene ni policija ni pravosuđe ne štite u dovoljnoj mjeri”.

Cijeli niz slučajeva samo iz jeseni pokazuje da se u Hrvatskoj štiti nasilnike, a žrtve ignorira i gore: od slučaja pacijentice koju je u KBC Osijek silovao ginekolog i nakon toga nastavio raditi i ponavljati djela, preko žene koja je ubijena nakon što je prijavila svojeg nasilnog bivšeg partnera, načelnika općine koji je prebio ženu i za to dobio samo uvjetnu kaznu do slučaja žene kojoj je izrečena ista kazna kao i njezinom nasilniku. 

Kekin je ocijenila kako ovi slučajevi svim ženama šalju poruku da šute i ne prijavljuju nasilje jer će dodatno stradati, možda i izgubiti život.

“Naše majke, sestre, prijateljice, kćeri – žene u Hrvatskoj nemaju razloga imati povjerenja u institucije, i ova godina je već sad pokazala da imaju još manje razloga za vjerovati policiji i pravosuđu. Svake godine u Hrvatskoj imamo slučajeve femicida u kojem institucije nisu adekvatno zaštitile žene jer nisu prepoznale niti adekvatno zapriječile rizike koji su spriječivi i prema postojećem zakonskom okviru”, rekla je. 

Podsjetila je kako hrvatsko društvo ima minimalno povjerenje u pravosuđe i kako to nije nikakvo čudo: jamac povjerenja u pravosuđe trebao bi biti HDZ-ov dečko Ivan Turudić, čovjek koji je akutni pokazatelj toga da su naše institucije oboljele.

Istaknula je da nasilje nad ženama, ovakvo učestalo i rasprostranjeno, nije incident, već rezultat patrijarhata i neravnopravnog odnosa moći između muškaraca i žena, odnosno društvenog okvira koji određuje što je u nekom društvu normalno: “U Hrvatskoj je postalo normalno da se podzemlje udružuje s vrhom države, a da potom premijer udružen s glavnim državnim odvjetnikom opstruira istragu europskog tužitelja”.

“Zločinački poduhvati, krađa i korupcija u zdravstvu koje ubijaju naše građane, opstruiranje rada EPPOa, sve su to pokazatelji koliko je naše društvo nasilno i koliko mu je potrebno ozdravljenje”, naglašava. 

Kekin je ponovila i kako će snagom legitimiteta i vidljivosti predsjednice RH redovito progovarati o neriješenim problemima sustava: pravosudnog, socijalne skrbi i drugih kako bi visoko digla teme na dnevni red pravosudne, zakonodavne i izvršne vlasti. Također, redovito će se konzultirati sa Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova, Uredom za ravnopravnost spolova, te osnovati stalno savjetodavno tijelo Predsjednice sastavljeno od predstavnica navedenih institucija, organizacija civilnog društva, predstavnika institucija socijalne skrbi i pravosuđa kako bi osigurali kontinuirani dijalog o rješenjima za goruće probleme nejednakosti i nasilja nad ženama i djecom.

Ponovila je i kako će inzistirati će na tome da Sabor donese novi zakon kojim se regulira pravo žene na izbor i raspolaganje vlastitim tijelom, u skladu s obvezom i uputama Ustavnog suda, kako nikada više niti jedna žena u Hrvatskoj ne bi bila izložena onome čemu je bila izložena Mirela Čavajda. 

“U Hrvatskoj postoje snage koje žele ženama onemogućiti pravo na izbor, pa i među kandidatkinjama i kandidatima za predsjednicu, zbog čega je od presudne važnosti da se to pravo zaštiti Ustavom”, poručila je zaključno. 

Dodatno, na konferenciji je Ivana Kekin najavila kako saborski klub stranke Možemo! u saborsku proceduru upućuje prijedlog Zakona o izmjeni i dopuni  zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika. Izmjenama se predlaže da se pravo na naknadu iz čl.15 (6+6) ne može ostvariti za vrijeme trajanja istrage odnosno kaznenog postupka na način da se navedeno pravo ne može realizirati sve do okončanja postupka, te da navedeno pravo nakon okončanja postupka mogu realizirati samo oni dužnosnici kojima nije dokazana krivnja za počinjenje kaznenog djela. Također, iz Možemo! predlažu da dužnosnicima koji su realizirali navedeno pravo tokom kaznenog postupka, a osuđeni su,  naknadu moraju vratiti kao nepripadajuću imovinsku korist u državni proračun i to u roku od 30 dana od dana  pravomoćnosti odluke.