U saborski Odbor za zaštitu okoliša i prirode, čija sam predsjednica, stiže zaista veliki broj pritužbi građana. Najveći broj prijava odnosi se na zaštitu zraka, ilegalna odlagališta i postrojenja za oporabu otpada te onečišćenja voda, a građani se posebno žale na neučinkovitost tijela i institucija koje bi trebale brinuti o poštivanju propisa.

Tako sam saznala i za dva slučaja o kojima vam želim nešto više ispričati: jedan je ilegalno odlagalište plastičnog i medicinskog otpada u Gospiću, a drugi je gradnja elektrane u Zaboku zbog kojeg se mještane želi izvlastiti i oteti im zemlju koju obrađuju.

Slučaj prvi:📍Gospić

Prošli sam tjedan bila na lokaciji ilegalnog odlagališta otpada u Gospiću gdje je na 13.000 kvadrata odložen infektivni, plastični i tko zna još kakav drugi otpad. Djelomično zakopan, djelomično odložen na ogromnu hrpu, djelomično u brojnim velikim razbacanim vrećama, tog je otpada više od 20.000 tona. A kako bih vam dočarala kolika je to količina, reći ću da Centar za gospodarenje otpadom Kaštijun kraj Pule godišnje zaprimi 70.000 tona miješanog komunalnog otpada iz svih 10 gradova i 31 općine u Istri, zajedno sa svim milijunima turističkih noćenja. Godišnje!

Prvo što se primijeti kada se uđe u prostor bivšeg PPK Velebit, na čijem je zemljištu otpad odložen, jest jak neugodan miris koji podsjeća na spaljenu plastiku i elektronički otpad. Prizor izgleda sablasno, na rubnim dijelovima lokacije u oči upadaju potpuno sasušena stabla crnogorice, nijemi svjedoci i dokazi utjecaja štetnog otpada na okoliš. Ne zna se do koje je dubine tlo onečišćeno, ali USKOK je u svom priopćenju iz veljače utvrdio da se radi o riziku za vodu, tlo, ljude i životinje.

Prema USKOK-u, policiji i EUROPOL-u, plastični se otpad godinama preuzimao i uvozio pod izgovorom obrade, odnosno recikliranja, pa se zajedno s ilegalno dopremljenim medicinskim odnosno infektivnim otpadom ilegalno odlagao i zakopavao na više lokacija – ponajviše u krugu bivšeg PPK Velebit. Istražitelji navode da su se koristile lažne dozvole bez osnove i fingirana dokumentacija da je otpad zbrinut, dok su se na terenu koristili bageri i miješanje otpada sa zemljom. S obzirom na to da je postojala dozvola za uvoz otpada i to (između ostaloga) iz Italije, gdje su dobro poznate organizirane kriminalne skupine koje zarađuju na nezakonitom izvozu otpada, postavlja se pitanje zašto se uopće dopušta uvoz otpadne plastike uz toliko “domaće” s kojom ne znamo što ćemo. I zašto se prilikom uvoza otpada ne primjenjuju strože kontrole?

Pod snažnim dojmom viđenog, na konferenciji za medije koju smo organizirali zajedno s predstavnicima građanske inicijative “Gospić je moj dom”, istaknula sam da se radi o beskrupuloznom zločinu koji su počinili ljudi koji iskorištavaju nesposobnost države da zaštiti građane i okoliš na račun vlastitog profita.

Ministarstvo zaštite okoliša je u veljači najavilo da će ilegalno odlagalište biti sanirano u trećem kvartalu ove godine, ali do danas nije napravljena ni jedna pripremna radnja. Sredstva su osigurana, ali je pitanje hoće li biti dovoljna. Kao predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode zatražila sam da se sanacija hitno pokrene, a upite o detaljima slučaja i planiranom načinu i početku sanacije službeno sam uputila Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije i Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tražim odgovore na pitanja što se točno radilo proteklih osam mjeseci tijekom izuzimanja dokaza i koje su to radnje čitav taj period sprječavale pripremu sanacije i poduzimanje privremenih mjera sprječavanja onečišćenja okoliša.

Na lokaciji smo tijekom posjeta sreli i kriminalističku policiju u poslu. Ne znam jesu li sada, 8 mjeseci nakon što je informacija o ilegalanom odlagalištu postala javna, tamo bili prvi put ili su se istražni postupci odvijali i ranije. Istraga je važna jer zločinci moraju biti primjereno kažnjeni, no važno je i privremeno sanirati, odnosno prekriti, odlagalište kako kiše ne bi dalje raznosile opasne tvari u zemlju i podzemne vode.

I dok čekam odgovore Ministarstva i početak sanacije ilegalnog odlagališta, Gospićani i dalje žive na korak od ogromne količine medicinskog i plastičnog otpada koji im svakodnevno ugrožavaju zrak, tlo i vod e- odnosno zdravlje.

---

Zanimaju vas ovakve priče?

Uključite se u našu mailing listu i primajte ih direktno u svoj sandučić.

---

Slučaj drugi: 📍 Zabok

Zabočki slučaj je presedan u Hrvatskoj. Pod krinkom zelene tranzicije, točnije izgradnje sunčanih elektrana, u Zaboku se događa izvlaštenje oko 400 privatna vlasnika oranica (a slično se priprema i u Pregradi) u korist privatnog investitora. Dakle, ne izvlaštenje radi građevina od javnog interesa – bolnice, ceste, kanalizacije i sličnog, već radi izgradnje sunčanih elektrana koje se grade radi profita jednog vlasnika. Radi se o “zelenom grabežu” odnosno prisvajanju ogromne površine za privatni projekt.

Sigurno se pitate kako je to moguće, postoji li zakonska osnova? Nažalost – postoji, formulu je smislio HDZ, a ide ovako: imamo Zakon o energiji koji kaže da je izgradnja energetskih objekata od interesa za Republiku Hrvatsku. Imamo i Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji koji kaže isto. I logično – tko bi se protiv toga bunio kada se radi o borbi protiv klimatskih promjena i jačanju energetske samodostatnosti? Zec leži u grmu članka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kojim je propisano da se izvlaštenje može provesti u korist fizičke ili pravne osobe kada se radi o projektu od interesa za RH – poput obnovljivih izvora energije. Taj članak omogućava izvlaštenje i u korist privatnih projekata, u korist jednog privatnog investitora na štetu vlasnika.

Mještani Zaboka okupili su se na naš poziv 29. rujna u velikom broju i poručili da neće dopustiti otimanje svoje zemlje, da svoje oranice koriste cijele godine, a u to smo se Sandra Benčić i ja uvjerile direktno na terenu. Radi se o poljoprivrednom zemljištu na kojem vlasnici uzgajaju kukuruz, pšenicu i druge kulture. Iz razgovora s nekolicinom vlasnika doznali smo da se njive koriste čitavu godinu, a na njima su plastenici, voćnjak lješnjaka, sijeno za ishranu koza obližnjeg OPG-a, za ispašu kokoši, zemljište je u zakupu OPG-a koji uzgaja svinje itd.

Projekt zbog kojeg se mještane Zaboka želi izvlastiti predstavlja se kao izgradnja tri sunčane elektrane, iako se u naravi radi o jednom projektu. Jedna elektrana ima priključnu snagu 9.999 kW, druga i treća po 5.000 kW, a nalaze se jedna pored druge. Da je projekt predstavljen kao jedna sunčana elektrana od 20.000 kW, za nju bi trebalo ishoditi elektroenergetsku suglasnost. Sunčane elektrane do 10 megavata su prema zakonu jednostavni objekti za koje ne trebaju energetska odobrenja ni građevinske dozvole. Prije toga su postupci ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš provedeni i za sunčane elektrane Zabok 1 i 2 – dakle ukupno ih je 5, jedan pored druge, ali su postupci provedeni zasebno. Zakon zabranjuje cjepkanje jednog jedinstvenog projekta na manje dijelove radi izbjegavanja postupka procjene utjecaja na okoliš. Radi se, dakle, o još jednoj smicalici i perfidnom kršenju zakona.

Dobra vijest je da je gradonačelnica Zaboka na strani građana, da smo nakon prvog posjeta i susreta s građanima već organizirali okrugli stol 11. listopada. Građani su imali prilike pitati i dobiti odgovore kao i upute za daljnje zajedničko postupanje i borbu za ono što je njihovo. Sa saborskim Klubom SDP-a podnijet ćemo uskoro zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona koji omogućava takvo otimanje zemlje u korist privatnog interesa. Jer, ako se izvlaštenje dopusti u ovom slučaju, tko će spriječiti neke buduće poduzetnike da bace oko i na vašu zemlju i otmu vam je?

Ovakva praksa ide u potpuno suprotnom smjeru od ideje obnovljivih izvora energije (OIE). OIE bi trebali služiti građanima, a ne privatnom profitu, poticati pravednije i održivo društvo, a ne otimati vrijedno poljoprivredno zemljište koje je neprestano u funkciji.

Strategija EU za solarnu energiju usvojena u svibnju 2022. godine stavlja naglasak na postavljanje solarnih panela na krovove i na razvoj solarnih postrojenja koja omogućavaju višestruku upotrebu prostora, uključujući agrivoltaične sustave koji omogućuju dvostruko korištenje zemljišta, gdje se proizvodnja energije i poljoprivredne aktivnosti odvijaju istovremeno na istoj površini.

I zato je potrebno hitno izmijeniti domaći pravni okvir koji bi regulirao sukobe oko korištenja zemljišta za solarne instalacije. Moramo promijeniti percepciju poljoprivrednog zemljišta: to nije puki ekonomski resurs – to je društveno-ekološko bogatstvo!

Pišite mi! 💌

Sve pritužbe građana koje nam stižu na Odbor za zaštitu okoliša i prirode s istom pažnjom čitam, proučavam, prosljeđujem ih nadležnima, inzistiram na odgovorima i postupanju koje će zaista doprinijeti zaštiti okoliša i prirode. Ako imate sličnih priča iz svoje sredine koje ste već pokušali riješiti, ali se problem ne miče s mrtve točke – pišite mi na adresu odborzoip@sabor.hr. Ne smijemo dopustiti da oni koji svoj profit ostvaruju uništavanjem našeg i zdravlja okoliša i prirode prolaze nekažnjeno.

Dušica Radojčić