Benčić: Vrijeme je za izlazak iz Energetske povelje – tko štiti interese Hrvatske?
Ovaj tjedan u Saboru se ponovno pokreće zaključak o izlasku Hrvatske iz Ugovora o energetskoj povelji, o kojem će se glasati za dva tjedna. Sandra Benčić traži jasan odgovor premijera zašto Hrvatska i dalje ostaje u ugovoru koji joj donosi štetu.
Unatoč činjenici da su ovog tjedna Republici Hrvatskoj ponovno na Okružnom sudu u američkom Washingtonu odbijeni argumenti u sporu s MOL-om u slučaju Ina-MOL, Andrej Plenković Hrvatsku odbija povući iz Ugovora o energetskoj povelji, zbog čega je Benčić i najavila ponovno stavljanje Zaključka na dnevni red Sabora.
Benčić je premijera Andreja Plenkovića upitala čiji interesi su u pitanju da Hrvatska ostaje potpisnica Ugovora, unatoč tome što su se iz njega već povukli Europska unija i Euratom, kao i niz država članica, i time si slabi svaku daljnju argumentaciju u sporu, odbijajući da izlaskom iz Ugovora ojača svoju pravnu poziciju u skladu s pravom i odlukama Europske unije. Upozorava da Hrvatska već godinama odbija učiniti ono što je u interesu vlastitih građana i javnih financija, dok istovremeno ostaje izložena dodatnim pravnim i financijskim rizicima, te da ostanak u Ugovoru za Hrvatsku predstavlja ozbiljnu štetu.
Valja naglasiti da na to dodatno upozorava i Europska komisija: Hrvatska je među 16 država članica koje su krajem siječnja 2026. dobile opomenu jer se nisu povukle iz Ugovora o energetskoj povelji. Riječ je o multilateralnom sporazumu koji je stupio na snagu 1998. godine i koji, među ostalim, uređuje zaštitu ulaganja, rješavanje sporova te tranzit i trgovinu u energetskom sektoru.
Benčić je upozorila da sama struktura Ugovora o energetskoj povelji pokazuje kako je riječ prije svega o instrumentu zaštite investitora, a ne javnog interesa država. Kao posebno štetnu izdvojila je takozvanu “sunset clause”, odnosno članak 47. stavak 3. Povelje, koji propisuje da investitori mogu tužiti državu još 20 godina nakon što se ona povuče iz ugovora, što pokazuje koliko je riječ o mehanizmu koji dugoročno veže ruke državama i izlaže ih ozbiljnim financijskim rizicima.
Pritom je podsjetila da su i Europska unija i Europski sud jasno utvrdili kako se Ugovor o energetskoj povelji ne može primjenjivati na sporove protiv članica Europske unije, jer europsko pravo ima prednost. Uz to, upozorila je i na takozvani chilling effect tog ugovora, odnosno učinak ograničavanja država u donošenju javnih politika i regulatornih odluka, jer ih se kroz prijetnju arbitražama odvraća od toga da u javnom interesu uređuju energetski sektor.
Na kraju je podsjetila da financijska šteta samo ovog spora preteže 300 milijuna eura, što je iznos koji će na kraju platiti građani Republike Hrvatske.
