„Kompletno Sveučilište u Zagrebu zna da se ovdje radi o obračunu rektora Borasa i prorektora Čovića s Filozofskim fakultetom i dekanicom Vlahović-Štetić osobno.”

Na kolegama u Senatu Sveučilišta je sada da spriječe daljnje sramoćenje, i Sveučilišta i vlastito, te da odbiju biti žetončići u ovom nepodnošljivom obračunu. Pranje ruku sada više nije moguće.“

Pročitajte reakciju našeg izabranog zastupnika Damira Bakića, redovnog profesora na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, na suspenziju s dužnosti dekanice Filozofskog fakulteta:

“O tome ima li osnova za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja prof.dr.sc. Anti Čoviću treba odlučiti akademska zajednica i samo ona. Rektor Boras i prorektor Čović ne misle tako. Rektor Boras i prorektor Čović su odlučili dekanicu Vlahović-Štetić goniti do kraja svijeta svim sredstvima koje njima dvojici stoje na raspolaganju – a stoje im mnoga – samo zato što je na dnevni red Vijeća uvrstila jedan predmet koji je pokrenut mnogo prije njezinog dekanskog mandata.

Danas je stigla rektorova suspenzija s dužnosti Vesne Vlahović-Štetić.

Kompletno Sveučilište u Zagrebu zna da se ovdje radi o obračunu rektora i prorektora s Filozofskim fakultetom i dekanicom Vlahović-Štetić osobno. Svi i u javnosti i na Sveučilištu znaju da je zato i samo zato nedavno odbijena i kandidatura za dekana Filozofskog fakulteta prof. Jovanovića. Sad ova dva sveučilišna čelnika imaju u rukama čak i sudsku odluku po kojoj je Vlahović-Štetić izvršila mobing nad prof.dr.sc. Čovićem. Mobing je, dakako, proveden uvrštavanjem predmeta u dnevni red.

Rektor Boras u obrazloženju svoje odluke o suspenziji trijumfalno navodi i ovo: „Kroz višestoljetnu povijest Sveučilišta u Zagrebu nije zabilježeno da bi jedan čelnik sastavnice, fakulteta i /ili akademije tako sustavno i kontinuirano kršio odredbe zakona i Statuta Sveučilišta u Zagrebu i na njima utemeljenih odluka, zahtjeva i upozorenja.“.

Ova sramotna kvalifikacija dovoljno kaže sama za sebe i o rektoru Borasu dalje nema smisla govoriti..

Odluku o suspenziji treba potvrditi Senat. O njemu ima smisla govoriti. Vrijeme bi bilo da Senat preuzme svoju ulogu u obrani dostojanstva Sveučilišta. Na kolegama senatorima je sada da spriječe daljnje sramoćenje, i sveučilišta i vlastito, te da odbiju biti žetončići u ovom nepodnošljivom obračunu. Kolegice dekanice i kolege dekani okupljeni u Senatu Sveučilšta u Zagrebu ne predstavljaju samo sebe, nego i svoje fakultete i akademije..

Nije li njihova dosadašnja slijepa i obilno većinska podložnost rektoru Borasu i pristajanje na sudjelovanje u progonima sramota i za fakultete koje predstavljaju? Znaju li uopće ti fakulteti tko ih i zašto sramoti?

U rukama Senata je jedini alat za zaustavljanje rektora Borasa u njegovom rušenju Sveučilišta u Zagrebu. Kolege senatori će glasati po svom nahođenju, ali vrijeme je da si svi jasno osvijestimo: odluka je u njihovim i samo u njihovim rukama. Pranje ruku sad više nije moguće.”