Urša Raukar Gamulin upitala je zašto se tzv. racionalizacija provodi bez jasnog plana i programa te zbog čega se Osječko-baranjska županija povukla iz financiranja rada Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

Upozorila je da javnosti nije predstavljen nijedan dokument koji bi pokazao od kakvog se stanja polazi i koji su ciljevi najavljenog restrukturiranja, dok se istodobno dijele otkazi i smanjuje broj zaposlenih u umjetničkom pogonu kazališta. Posebno zabrinjava činjenica da se na mjesta glumaca koji odlaze u mirovinu ne zapošljavaju novi članovi ansambla te da se mladim glumcima ne produžuju ugovori.

„Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku trenutno ima 17 članova dramskog ansambla, a odlaskom kolegice Jasne Dorčić u mirovinu ostat će ih 16, što je apsolutno nedovoljno za izvedbu programa jednog nacionalnog kazališta“, istaknula je Raukar Gamulin. Podsjetila je i na loše stanje zgrade kazališta te činjenicu da je još u ožujku 2024. najavljeno ulaganje od sedam milijuna eura u njegovu obnovu, pri čemu je 85 posto sredstava trebalo biti osigurano iz europskih fondova.

„Do danas nema projekta, nema operativnog plana ni javne nabave. Sve stoji. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku, kao stožerna kulturna institucija ove regije, zaslužuje ozbiljna ulaganja u obnovu, razvoj i budućnost“, poručila je. Pozvala je ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek, Osječko-baranjsku županiju i dožupana Gorana Ivanovića da se aktivnije uključe u rješavanje problema kazališta.

Koordinatorica Možemo Osijek Katarina Kruhonja upozorila je da se problemi u kazalištu ne mogu promatrati odvojeno od šireg načina upravljanja kulturnim sustavom grada.

Podsjetila je kako je Grad Osijek još 2022. godine preuzeo potpuno vlasništvo nad kazalištem, nakon čega su uslijedile promjene poput ukidanja Upravnog odjela za kulturu, gašenja Agencije Tvrđa, pripajanja Gradskih galerija Kulturnom centru te prenamjene pojedinih kulturnih prostora za potrebe gradske uprave. „Djelatnici u kulturi, gradski vijećnici i građani još uvijek nisu dobili odgovor na vrlo jednostavno pitanje – koja je dugoročna vizija razvoja kulture u Osijeku i na temelju kojeg se strateškog dokumenta provode sve ove promjene“, rekla je Kruhonja.

Naglasila je kako bi smisao svake reorganizacije trebao biti veći broj kulturnih sadržaja, snažnija produkcija, širenje publike i jačanje umjetničkih ansambala, dok građani danas uglavnom svjedoče ukidanjima, spajanjima ustanova, prenamjenama prostora i mjerama štednje.

Na njezino izlaganje nadovezao se gradski vijećnik Vjeran Marijašević, istaknuvši da se pod krinkom racionalizacije provodi politika koja dugoročno slabi kulturni život grada.

„Racionalizacija kulture vrlo često znači njezino osiromašenje. Ona znači gušenje slobode, kreativnosti i umjetničke kritike koju kulturne institucije moraju imati“, upozorio je Marijašević. Prema njegovim riječima, upravljanje kulturnim sustavom ne znači centralizaciju odlučivanja i kontrolu sadržaja, nego stvaranje uvjeta u kojima kulturni djelatnici i umjetnici mogu slobodno stvarati. „Umjetnici trebaju slobodu, mogućnost izražavanja i prostor za kreativnost. Ako sredstva i odluke koncentriramo kroz samo jednu instituciju ili uzak kanal financiranja, izgubit ćemo velik dio kulturnog potencijala grada“, rekao je.

Predsjednik SDP-a Osijek Goran Kušec poručio je da se prema Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku ne smije odnositi kao prema gradskom poduzeću kojemu je jedini cilj financijska racionalizacija.

„Nema svaki grad kazalište, a još manje gradova ima Hrvatsko narodno kazalište. Ono je stožerna institucija hrvatske kulture i kralježnica kulturnog života našega grada“, rekao je Kušec. Upozorio je da odluke koje određuju budućnost kazališta moraju prvenstveno biti vođene umjetničkim kriterijima, a ne političkim interesima ili menadžerskim logikama. „O sudbini umjetničkog i tehničkog osoblja, o razvoju ansambla i programu kazališta ne bi smjeli odlučivati politički interesi, nego ljudi koji razumiju i žive umjetnost“, zaključio je.