1. Zelena i otporna ekonomija u službi ljudi i okoliša
Izlaskom na izbore 2024. godine i pobjedom na izborima napravit ćemo zaokret od postojećeg neuspjelog društvenog modela kojeg je protekla tri desetljeća stvarao HDZ. Ekonomski gledano, taj model počiva na klijentelizmu, rentijerstvu i uništavanju industrije uz isključiv fokus na trgovinu i turizam, a rezultira lošom obrazovnom strukturom, niskom produktivnošću, niskim plaćama u odnosu na zemlje EU te ekonomskim nejednakostima. Oni koji žive od rada ne žive dobro, a rastući troškovi zbog regresivne porezne politike, eksplozije cijene stanovanja i visoke inflacije urušavaju kvalitetu života većine. Društveni ishod tog modela je masovno iseljavanje stanovništva i propadanje brojnih regija.
Takav društveno-ekonomski model zamijenit ćemo modelom koji počiva na zelenoj proizvodnji s visokom dodanom vrijednošću, kvalitetnim radnim mjestima i većim ulaganjima u inovacije i razvoj. Aktivnom industrijskom politikom unaprijed ćemo definirati ključne strateške projekte i razvojne smjerove kako bi im gospodarski subjekti mogli prilagoditi svoju proizvodnju i investicije. Cilj je takvog modela postizanje visoke kvalitete života za one koji žive od rada i veće socioekonomske jednakosti, ubrzanje zelene transformacije te ujednačen razvoj svih dijelova Hrvatske.
Hrvatska mora postati energetski, prehrambeno i prometno održiva čuvajući pritom jedinstvenu raznovrstnost svojih ekosustava i biološku raznolikost pred izazovima klimatskih promjena. Što prije treba fosilna goriva zamijeniti obnovljivim izvorima energije i ubrzati energetsku tranziciju kako bi u skladu sa zajedničkim ciljevima EU-a smanjila emisije stakleničkih plinova za 55 % do 2030. i postala klimatski neutralna do 2050. Energetska obnova, obnovljivi izvori energije, kružna ekonomija, kvalitetan javni prijevoz i zdrava, lokalno proizvedena hrana prilika su za novi gospodarski zamah, manje troškove života i veću kvalitetu životne sredine.
NAPOMENA: Izrazi u programu upotrebljavaju se neutralno te se ženski i muški rod izmjenjuju od poglavlja do poglavlja.
1.1 Zelena reindustrijalizacija Hrvatske
Naša vizija razvoja gospodarstva temelji se na stvaranju ekonomskog modela prema kojemu nastaju dobra i usluge potrebne za zelenu transformaciju društva i postizanje klimatske neutralnosti, prema kojemu se stvara ekonomska jednakost i raspodjeljuju koristi tako da oni koji žive od rada imaju visoku kvalitetu života uz poželjne i ravnomjerno raspoređene ekonomske i društvene učinke u svim dijelovima Hrvatske. Stoga su osnovni ciljevi razvoja hrvatskoga gospodarstva:
cilj 1: zelena reindustrijalizacija;
cilj 2: povećanje produktivnosti u javnom i privatnom sektoru i ograničavanje moći privatnih monopola i oligopola;
cilj 3: kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta i uvjeti rada (vidi poglavlje Suvremeno, pravedno i kvalitetno tržište rada);
cilj 4: pravedan porezni sustav koji osigurava ravnomjernu distribuciju bogatstva (vidi poglavlje Porezna politika);
cilj 5: ravnomjeran, održiv i lokaliziran razvoj svih dijelova Hrvatske (vidi poglavlje Reforma uprave i teritorijalni preustroj).
Poluge zelene reindustrijalizacije Hrvatske
Ekonomski plan za Hrvatsku temelji se na ideji države koja jasno trasira strateške razvojne smjerove kako bi svi ostali dionici, a posebno gospodarski subjekti, znali unaprijed planirati i usmjeriti svoje investicije, tj. svoju proizvodnju prilagoditi strateškim potrebama države i javnog sektora i na te potrebe adekvatno odgovoriti svojim proizvodima i uslugama. Mi smatramo da uloga države u gospodarstvu nije samo u tome da bude institucija koja će intervenirati kad tržište ne ispuni svoje ciljeve već i da bude ključni lider ekonomskog razvoja koji strateškom suradnjom s gospodarstvom osigurava ispunjenje ekonomskih i društvenih ciljeva države.
Smatramo i da je generacijski zadatak zelene transformacije i postizanja klimatske neutralnosti hrvatski new deal koji će omogućiti zelenu reindustrijalizaciju Hrvatske u ključnim strateškim sektorima kako bismo osigurali poželjne društvene učinke gospodarstva: visoku kvalitetu uvjeta rada i radnih mjesta uključujući i plaće koje bi svakomu tko živi od rada omogućavale kvalitetan život i zadovoljavanje temeljnih egzistencijalnih, društvenih i kulturnih potreba.
Strateška područja zelene reindustrijalizacije vidimo naročito u područjima energetike, proizvodnje hrane, razvoja održivog prometa, obnove stambenog fonda, proizvodnje građevnog materijala, razvoja novih materijala temeljenih na prirodnim rješenjima, zdravstva i farmacije, informacijsko-komunikacijskih tehnologija te adaptacijskih mehanizama za klimatske promjene. Navedena područja u većem se dijelu poklapaju s područjima Strategije pametne specijalizacije, no za stvarnu primjenu nužno je definirati nove institucionalne i financijske mehanizme potpore.
Da bismo pokrenuli zelenu reindustrijalizaciju Hrvatske, nužno je izgraditi institucionalnu i financijsku podršku za transformacije tih sektora koje polaze od inovacija i prate strateške projekte/programe kroz različite faze njihovog razvoja i primjene. Predviđamo tri institucionalne poluge zelene reindustrijalizacije: podršku istraživanju, razvoju i inovacijama, strateška nacionalna partnerstva i nacionalni investicijski fond.
Podrška istraživanju, razvoju i inovacijama u zelenoj transformaciji
Potrebno je stvoriti zasebnu institucionalnu i financijsku podršku za istraživanje, razvoj i inovacije javnog i privatnog sektora u strateškim područjima zelene transformacije. U nju treba ugraditi jake mehanizme transfera znanja i tehnologija između privatnog i javnog sektora pri čemu se osim socijalizacije troškova (ulaganja iz javnog proračuna) osigurava i socijalizacija (široka korist) rezultata ulaganja umjesto dosadašnje socijalizacije troškova, a potom privatizacije koristi, odnosno rezultata.
Ulaganje u istraživanje, razvoj i inovacije uključuje i ulaganje u tzv. frontier istraživanja novih procesa, tehnologija i materijala. Potaknut ćemo primijenjena istraživanja u navedenim strateškim područjima i stvoriti mehanizme potpore koji će pratiti razvoj pojedinog inovacijskog procesa na svim razinama tehnološke spremnosti. Umjesto rascjepkanosti sustava potpore u više zasebnih sustava, takvom kontinuiranom podrškom radikalno ćemo smanjiti birokratiziranost procesa potpore inovacijama javnog i privatnog sektora, ojačati sustav monitoringa i vrednovanja procesa i ishoda te zajedničko korištenje javne istraživačke infrastrukture. Time ćemo ujedno osigurati to da javna financijska sredstva za ulaganje u istraživanje, razvoj i transfer tehnologija budu povezana s jasnim nacionalnim ciljevima kao odgovorima na ključne potrebe društva.
Uz javna ulaganja cilj nam je i različitim mehanizmima, uključujući i porezne olakšice, poticati javne i privatne tvrtke da značajno povećaju ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije.
Strateška nacionalna partnerstva
Strateška partnerstva podrazumijevaju stvaranje klastera ili zajedničkih holdinga za provedbu velikih strateških programa/projekata, a obuhvaćaju javne institucije, istraživačke institucije i istraživačku infrastrukturu, kao i tvrtke (javne i privatne) koje stvaraju dobra i usluge potrebne za ostvarivanje specifičnog cilja zelene reindustrijalizacije.
Takav je cilj, primjerice, solarizacija Hrvatske – od postavljanja solarnih krovova na stambene kuće do gradnje velikih solarnih elektrana – što podrazumijeva okupljanje javnih i privatnih tvrtki koje će sudjelovati u implementaciji projekta solarizacije. Takav klaster čine, primjerice, HEP kao javna tvrtka i distributer električne energije, tvrtke proizvođači solarnih panela, tvrtke proizvođači baterijskih sustava, tvrtke koje proizvode komponente nužne za jačanje distribucijske mreže HEP-a, IT kompanije koje mogu unaprijediti sustav upravljanja izvorima energije za HEP-ov distribucijski sustav, projektantske tvrtke potrebne za pripremu dokumentacije za solarne elektrane te istraživačko-znanstvene institucije i tvrtke koje unapređuju tehnologiju proizvodnje, pohrane i distribucije solarne energije.
Javne i privatne tvrtke koje su uključene u nacionalno partnerstvo sudjeluju u sustavima financiranja različitih faza razvoja proizvoda uključujući faze istraživanja i razvoja. Zauzvrat se od tvrtki koje sudjeluju u nacionalnim partnerstvima očekuje dijeljenje i razmjena javno financiranog znanja i inovacija, ulaganje u povećanje produktivnosti, osiguranje visoke kvalitete uvjeta rada i plaća, poticanje sindikalnog udruživanja zaposlenika te vođenje kolektivnih pregovora i visoka razina transparentnosti.
Nacionalni investicijski fond
Hrvatska ima stalni problem nedostatnog ulaganja u produktivne gospodarske sektore, a neprekidno rastu investicije u nekretnine i rentijerstvo. Usto hrvatski građani imaju značajnu depozitnu štednju koja ne donosi gotovo nikakve prinose jer banke dižu kamatne stope na kredite, ali ne i na depozite. Jedan od prevladavajućih oblika štednje postala su ulaganja u nekretnine što je prouzročilo vrtoglav rast cijena nekretnina (druga najviša stopa rasta cijena u EU-u) i mnogim našim građanima onemogućilo kupnju stanova. Drugi uzrok tomu što su ulaganja u nekretnine postala prevladavajući oblik štednje jest nerazvijenost tržišta kapitala i nemogućnost sigurnog investiranja u druge, produktivne sektore.
Da bismo osigurali investicijski kapital za zelenu transformaciju Hrvatske i zelenu reindustrijalizaciju, osnovat ćemo Nacionalni investicijski fond u koji će država, institucionalni financijeri (EIB, EBRD) i komercijalne banke ulagati sredstva za unaprijed definirane projekte zelene transformacije i zelene reindustrijalizacije te koji će omogućiti građanima da sudjeluju u financiranju zelene transformacije otkupom zelenih obveznica kojima će se dodatno puniti Fond. Time ćemo osigurati jaku financijsku injekciju za projekte koji osiguravaju ostvarenje misije Fonda, preusmjeriti investicijska sredstva i štednju građana u produktivne sektore gospodarstva i osigurati zamašnjak zelene reindustrijalizacije. Drugi pozitivan učinak tih poteza bit će smanjivanje investicijskog pritiska na nekretnine, a time i zaustavljanje rasta cijena nekretnina i stvaranje konkurencije bankama za štedne depozite što će potaknuti rast kamata na štednju i u bankama.
Povećanje produktivnosti i ograničavanje monopola i oligopola
Veličina je važna: osiguranje rasta mikro, malih i srednjih tvrtki i njihova sudjelovanja u nacionalnim strateškim partnerstvima
Često se kao uspjeh ističe to da Hrvatska ima više od 90 % mikro i malih poduzeća u ukupnom broju poduzeća. Mi smatramo da je to loša struktura ekonomije i da je zadatak buduće Vlade osigurati instrumente za rast mikro/malih poduzeća u male/srednje te daljnji rast i razvoj srednje velikih poduzeća. Naime, mikro poduzeća s jednim ili nekoliko zaposlenika uglavnom nemaju dovoljno kapitala za ulaganje u istraživanje i razvoj, povećanje produktivnosti i kapacitete za izvoz ni financijske kapacitete da bi mogla osigurati visoke standarde uvjeta rada i kvalitetno plaćena radna mjesta.
Njihov je pristup kapitalu potrebnom za razvoj izrazito ograničen zbog politike većine hrvatskih banaka prema financiranju poduzetništva. S druge strane, upravo mikro i mala poduzeća imaju visok potencijal za rast zbog drukčije strukture nastanka i razvoja ideja i inovacija i fleksibilnosti prema potrebama klijenata. Međutim, taj se potencijal često ne uspije ostvariti zbog problema s financiranjem, ali i nemogućnošću pristupa tržištu često uvjetovanog favoriziranjem određenih tvrtki koje su već zauzele tržišni položaj.
Da bismo osigurali rast mikro i malih poduzeća u poduzeća koja bi svojom veličinom mogla adekvatno ispuniti i ekonomske i društvene ciljeve, pokrenut ćemo mehanizme podrške rastu tako što ćemo omogućiti:
- dostupnost jeftinog investicijskog i obrtnog kapitala uz pomoć HBOR-a i HPB-a ponajprije za mikro i mala poduzeća u definiranim strateškim sektorima;
- afirmaciju i jačanje mehanizma uzajamnog osiguranja i društava za uzajamno osiguranje;
- podršku u povezivanju mikro i malih poduzeća sa strateškim privatnim i javnim tvrtkama u razvoju novih proizvoda i usluga te njihovom integriranju u nacionalna strateška partnerstva;
- poticanje i olakšavanje co-brandinga radi jačanja tržišne pozicije mikro i malih tvrtki.
Zelena javna nabava kao mehanizam reguliranja i stvaranja tržišta za proizvođače hrane
Jedan od najvećih problema poljoprivrednika i malih proizvođača hrane svakako je pristup tržištu i predvidljivost plasmana. Vrlo često su proizvođači žrtve visokih troškova posrednika i nedostatne vlastite ili zajedničke infrastrukture za čuvanje, obradu, skladištenje, zamrzavanje ili sušenje prehrambenih proizvoda.
Stoga ćemo na svim razinama, od nacionalne do lokalne, uvesti sustav zelene javne nabave hrane i pića za javne subjekte poput vrtića, škola, bolnica, javnih ustanova, državne i lokalne samouprave uz kriterij udaljenosti proizvođača i načina proizvodnje (ekološki uzgoj).
Da bi se osigurao pozitivan učinak za proizvođače, potrebno je:
- napraviti analizu i stvoriti bazu podataka zainteresiranih proizvođača, njihovih kapaciteta i potencijala rasta;
- napraviti zajedničku infrastrukturu (tzv. centri za voće i povrće) za prihvat, skladištenje, obradu, zamrzavanje, sušenje i pakiranje hrane na razini mikroregija;
- izraditi planove i projekcije potreba naručitelja do pet godina unaprijed;
- uvesti potpore za širenje kapaciteta i podizanje produktivnosti lokalnih proizvođača uključenih u kratke lance nabave;
- osigurati logističku potporu države i podršku razvoju privatnog sektora posebno u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.
Provedbom zelene javne nabave usmjerene prema lokalnim proizvođačima godišnje bi se vraćalo više sredstava od iznosa ukupnih subvencija i potpora EU-a.
Jačanje ovlasti i kapaciteta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja
Dio inflacije u sektoru maloprodaje i veleprodaje hrane prouzročen je i pohlepom različitih aktera što jasno pokazuje činjenica da nakon smanjenja PDV-a na određene vrste namirnica maloprodajne cijene nisu pale. To je alarmantna činjenica koja upućuje na netržišno ponašanje i moguće dogovore među trgovcima jer je upravo ta mjera u drugim zemljama znatno pridonijela smanjenju cijena.
Odgovornost za reguliranje tržišta snose Vlada i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja nije poduzela ništa nakon što je Porezna uprava izdala izvještaj o (nepostojećem) učinku mjera obuzdavanja inflacije smanjenjem stope PDV-a. Slične pojave u drugim zemljama rezultirale su promptnim jačanjem kompetencija tijela ovlaštenih za nadziranje tržišta.
Stoga ćemo ojačati ovlasti Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja sljedećim mehanizmima:
- redovitom provedbom i ubrzanjem procesa sektorskih analiza s mogućnošću izdavanja naredbi tvrtkama da eliminiraju netržišne oblike ponašanja i onda kada oni nisu detektirani u zasebnom postupku ili ne predstavljaju izravnu povredu zakonskih normi, ali im je efekt smanjenje tržišne konkurencije;
- oduzimanjem koristi stečene netržišnim ponašanjem;
- mjerama cijepanja tvrtki s dominantnim položajem na tržištu.
1.2 Energetska tranzicija
Energetska politika od ključnog je značaja za cijenu energije i životne troškove, nacionalnu sigurnost i ekološku održivost. Ruska agresija na Ukrajinu pokazala nam je do koje mjere fosilni izvori energije i svjetska ovisnost o njima služe za geopolitičke obračune. Na sreću, geografski položaj Hrvatske i klimatski uvjeti u njoj u velikoj joj mjeri omogućuju korištenje obnovljivih izvora energije, a time i smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima koja su predmet globalne geopolitike. Međutim, Hrvatska nažalost ne koristi potencijal obnovljivih izvora energije.
Cilj je naše energetske politike znatno povećati razinu energetske samodostatnosti i sigurnosti, osigurati građankama priuštivu energiju iz obnovljivih izvora energije i omogućiti im da ulažu u obnovljive izvore energije te istodobno smanjiti emisije stakleničkih plinova.
Povećanje energetske učinkovitosti nulti je korak u energetskoj tranziciji, a ujedno je i najveći izvor dodatne energije za koju nije potrebna izgradnja novih postrojenja. Nadalje, cijena proizvodnje i pohrane energije iz obnovljivih izvora drastično je pala i više nije prepreka energetskoj tranziciji. Stoga bi svako daljnje zaostajanje u ulaganjima u obnovljive izvore energije Hrvatsku ostavilo u podređenom položaju, prisiljenu da u budućnosti plaća višu cijenu energije iz fosilnih izvora.
Svjesni smo toga da uspjeh energetske tranzicije ovisi o pravednoj raspodjeli troškova i pravednom sudjelovanju građanki u njoj. Stoga naše mjere daju prednost financijskoj podršci građankama u energetskoj obnovi domova i prelasku na obnovljive izvore energije.
Povećanje energetske učinkovitosti
Mjere za povećanje energetske učinkovitosti u mandatnom razdoblju usmjerit ćemo na energetsku obnovu zgrada i na sektor prometa.
Energetska obnova zgrada
Potrošnja energije u zgradarstvu ima najveći udio u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije u Hrvatskoj – nešto manji od 50 %. Stoga je energetska obnova zgrada jedno od područja u kojemu se očekuju najveći učinci od energetske učinkovitosti.
Prva etapa, koja se odnosi na mandatno razdoblje, bit će usmjerena na energetsku obnovu višestambenih zgrada, zgrada javne namjene i samostojećih kuća, i to ulaganjima u poboljšanja ovojnica zgrada (fasade, stolarija, krovovi, podrumi) pri čemu će se opseg obnove temeljiti na omjeru energetskih ušteda u odnosu prema visini investicije.
Energetska obnova jednim će se dijelom financirati iz dostupnih europskih fondova, a drugim s pomoću tzv. ESCO modela koji omogućuje otplatu investicije iz ostvarenih ušteda. Inicijalna sredstva za investiciju osigurala bi se za građanke beskamatnim kreditima HBOR-a. Istodobno bismo visokim udjelom ili cjelovitim sufinanciranjem iz EU-a i nacionalnih fondova omogućili energetsku obnovu građankama koji žive u (energetskom) siromaštvu.
Poslijepotresna obnova pokazala je koliki je problem manjak kvalificirane radne snage u sektoru građevinarstva i pratećim sektorima. Da bismo ispunili ciljeve energetske obnove i učinkovitosti sustavno ćemo raditi na rješavanju problema nedostatka radnica (vidi poglavlje Suvremeno, kvalitetno i pravedno tržište rada).
Energetska učinkovitost u sektoru prometa
Promet je drugi najvažniji potrošač energije u Republici Hrvatskoj, s udjelom od otprilike 33 % pri čemu se više od 90 % odnosi na cestovni promet. Pritom se pogonsko gorivo gotovo potpuno temelji na fosilnim izvorima. Masovna elektrifikacija prometa nužna je kako bismo u dugoročnom razdoblju i u taj sektor uveli obnovljive izvore energije. U mandatnom razdoblju posebnu pozornosti ćemo usmjeriti na elektrifikaciju javnog prijevoza u gradovima i izgradnju punionica za električna vozila.
Visok udio cestovnog prometa u ukupnom prometu rezultat je višedesetljetnog zanemarivanja razvoja željezničke infrastrukture, kako prigradske tako i međugradske. Pokrenut ćemo velika i ubrzana ulaganja u osuvremenjivanje i izgradnju nacionalne željezničke mreže međugradskih, regionalnih i prigradskih vlakova te u elektrifikaciju željeznice. Nužna je prilagodba kolodvora i stanica potrebama dnevnih putovanja te povezivanje željezničkog i drugih sustava javnog prijevoza u integrirane sustave prijevoza funkcionalnih regija.
Ubrzano uvođenje solarnih sustava
Svi podaci i dostupna istraživanja pokazuju da se Hrvatska izrazito slabo koristi potencijalima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije premda za to ne postoji opravdan razlog. S obzirom na visok udio hidroelektrana (40-45 %) u proizvodnji električne energije, ubrzano uvođenje solarnih sustava pridonijet će potpunoj dekarbonizaciji proizvodnje električne energije. Za početak znatno ćemo povećati broj fotonaponskih elektrana na postojećim javnim i privatnim zgradama čiji je potencijal otprilike 16 % godišnje potrošnje električne energije.
Za samostojeće kuće razvit ćemo programe individualizirane podrške pri postavljanju solarnih elektrana, a za lokalne samouprave osigurat ćemo sredstva iz europskih fondova za sufinanciranje izrade projektne dokumentacije ili kupnju i postavljanje solarnih sustava.
Za višestambene zgrade, uklonit ćemo prepreke koje koče razvoj energetskih zajednica i dijeljenje energije među članicama energetske zajednice te tako olakšati širenje građanske energije. Poticat ćemo razvoj energetskih zadruga. Nadalje, s obzirom na to da građanke ne mogu utjecati na količinu proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora, uklonit ćemo neizvjesnosti oko dugoročnog režima predaje viška proizvedene električne energije u mrežu.
Konačno, kako bismo omogućili povoljna ulaganja i aktivaciju štednje građana, razvit ćemo model građanski financiranih javnih solarnih elektrana, a za privatne investitorice koje žele ulagati u velike solarne i vjetroelektrane na vlastitu građevinskom zemljištu ubrzat ćemo procese izdavanja dozvola i priključivanja na mrežu uz strogo pridržavanje ekoloških standarda.
Ulaganja u elektroenergetsku mrežu
Razvoj infrastrukture elektroenergetske mreže desetljećima je zanemarivan i svodio se na tekuće održavanje. Puni razvoj pametne elektroenergetske mreže spremne za decentraliziranu, varijabilnu proizvodnju struje dugotrajna je investicija, no do 10 % udjela solarnih sustava u proizvodnji električne energije smatra se jednostavnom integracijom. Na razini aktualne proizvodnje, 10 % udjela solarnih sustava značilo bi 1,7 TWh što je više od polovice ukupnog potencijala (3 TWh) za proizvodnju solarne energije na postojećim zgradama. Stoga ograničenja na mreži nisu prepreka ubrzanom postavljanju solarnih sustava na postojeće zgrade.
Prioritetna područja investiranja u elektroenergetsku mrežu određena su geografskim položajem. Stoga će najveći dio investicija biti usmjeren na mrežu koja se nalazi na području TS Konjsko, najvećeg elektroenergetskog postrojenja prijenosne mreže u Dalmaciji, kako bi se stvorili preduvjeti za očekivana velika opterećenja na postojećoj infrastrukturi upravo u tom dijelu Hrvatske.
Veza politike energetske tranzicije i politike gospodarskog razvoja
Energetsku tranziciju trebamo iskoristiti za zelenu reindustrijalizaciju koja je nužna kako bismo se odmaknuli od gospodarske monokulture turizma sa slabo plaćenim radnim mjestima u reindustrijalizirano gospodarstvo koje počiva na načelima održivosti i nudi kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta.
Gospodarski razvoj i energetsku tranziciju povezivat ćemo kroz proizvodnju (dijelova) solarnih sustava i vjetroturbina, proizvodnju toplinskih pumpi i obnovu hidroelektrana. Osim tih segmenata usko vezanih uz povećanje udjela obnovljivih izvora energije, proizvodnja građevnog materijala, uključujući i prirodni, uklapa se u ciljeve vezane za povećanje energetske učinkovitosti u zgradama. Nadalje, proizvodi domaćeg industrijskog sektora podržavat će energetsku tranziciju u sektoru prometa te u osuvremenjivanju hidroelektrana.
Podrška gospodarstvu očitovat će se ponajprije u aktivnoj industrijskoj politici usmjerenoj prema ciljevima zelene reindustrijalizacije i postizanja klimatske neutralnosti uz definiranje dugoročnih razvojnih i gospodarskih ciljeva što će gospodarstvenicama omogućiti planiranje razvoja i investicija. Osim toga, imat će podršku u razvoju proizvoda u suradnji s istraživačkim sektorom sve do njihove komercijalizacije.
1.3 Otporna poljoprivreda i otporno ribarstvo
Hrvatsko društvo u 21. stoljeću treba poljoprivredu i ribarstvo koji će biti otporni na klimatske promjene i nositelji potrebnih promjena u tome kako proizvodimo hranu, otkud nam hrana dolazi i kako se od poljoprivrede živi. Društvo također treba zdravu hranu koja nije uzgojena prekomjernom upotrebom pesticida i gnojiva, korištenjem GMO usjeva i iz akvakulture u kojoj se koriste toksične supstance.
Država stoga treba intervenirati kako bi svim građanima omogućila zdravu hranu, ribarima i poljoprivrednicima dostojanstvene prihode i uvjete rada te sve veću sigurnost u proizvodnji i opskrbi hranom. Pritom mora očuvati ekosustave i biološku raznolikost o kojima prehrambeni sustav ovisi.
Da bismo pokrenuli tu transformaciju nužan je zaokret od poljoprivrede u kojoj se potiče poljoprivredna industrija ovisna o pesticidima i monokulturama prema sustavu u kojem će se velikim investicijama pokrenuti organska i ekološka poljoprivreda.
Poljoprivreda
Ključni izazovi za razvoj poljoprivrede u narednom periodu su povećanje prehrambene samodostatnosti, unapređenje kvalitete tla, osiguravanje kratkih lanaca nabave hrane i jačanje logističkog sustava u poljoprivredi. Oni moraju biti praćeni dostizanjem prosječnih ulaganja na razini EU-a u istraživanje i razvoj u poljoprivredi, razvojem sustava navodnjavanja, upotrebom obnovljivih izvora energije poput solarnih sustava i geotermalne energije za proizvodnju hrane (primjerice u stakleničkoj proizvodnji) i modela uzgoja s vrlo niskim emisijama i potrošnjom resursa (tla, vode) poput hidroponskih sustava.
Podaci o materijalnoj deprivaciji stanovništva ukazuju na jasnu vezu siromaštva s područjima u kojima je poljoprivreda dominantan sektor. Među zaposlenima u poljoprivredi više su stope rizika od siromaštva nego u drugim sektorima. To je stoga što poljoprivredni sektor u Hrvatskoj ima nisku produktivnost u odnosu na usporedive zemlje EU, pristup tržištu je ograničen za male proizvođače kojima nedostaje zajednička infrastruktura za skladištenje, obradu, sušenje, zamrzavanje i pakiranje proizvoda i logističke usluge transporta svježih namirnica koje u kratkom roku moraju doći do polica trgovina.
Niska produktivnost poljoprivrednog sektora uzrokovana je i izrazito niskim ulaganjima u istraživanje i razvoj (višestruko niže od prosjeka EU-a) te obrazovanje poljoprivrednika. Prinosi su značajno niži nego u starijim zemljama članicama EU-a, a kvaliteta tla opada i predstavlja značajan rizik za poljoprivrednu proizvodnju u narednim godinama.
U cilju ostvarivanja svih nužnih promjena u poljoprivrednom sektoru, fokus ćemo staviti na sljedeća područja: jačanje sigurnosti poljoprivrednika, transformaciju sustava poticaja i kreditiranja te bolje upravljanje poljoprivrednim resursima.
Jačanje sigurnosti poljoprivrednika
Razvijat ćemo ekološku poljoprivrednu proizvodnju snažnijim poticajima za poljoprivredna gospodarstva s ciljem očuvanja klime i okoliša, smanjenja kontaminacije i erozije zemljišta uzrokovanih pretjeranim korištenjem gnojiva i pesticida te obnovom organskog tla, a što je i sukladno strategiji “Od polja do stola” Zajedničke poljoprivredne politike EU-a.
Uvodit ćemo zelenu javnu nabavu hrane i pića u vrtiće, škole, bolnice i druge javne ustanove od lokalne do nacionalne razine u cilju osiguravanja predvidljivosti plasmana, kvalitetnije distribucijske infrastrukture te većih prihoda za poljoprivrednike i male proizvođače, a u konačnici i razvoja lokalne proizvodnje zelenih proizvoda i usluga.
Povećat ćemo produktivnost rada, konkurentnosti, iskoristivosti zemlje i kvalitete proizvoda razvojem zadrugarstva s ciljem smanjenja troškova proizvodnje i povećanja prihoda zajedničkim plasmanom i jačanjem pregovaračke pozicije na tržištu.
Ulagat ćemo u institucionalnu podršku za znanje, primjenu tehnologija, istraživanje i razvoj s ciljem pristupačnog informiranja poljoprivrednika o trendovima, inovacijama i novim znanjima u agrarnom sektoru te o promjenjivim uvjetima za poljoprivredne kulture koji dolaze s klimatskim promjenama.
Povezivat ćemo turistički sektor sa sektorom proizvodnje hrane razvojem lokalnih tržišta i uvođenjem sustava certificiranja turističko-ugostiteljskih subjekata koji u svojoj ponudi imaju visoki postotak lokalnih proizvoda.
Transformacija sustava poticaja i kreditiranja
Redefinirat ćemo kriterije sustava poticaja, uključujući veličine poljoprivrednih površina, s ciljem pravednije preraspodjele poticaja u svrhu poticanja obiteljskih gospodarstava.
Poticat ćemo ekološki prihvatljiva gospodarstava i povećanje ekološki obradivih površina.
Usmjerit ćemo poticaje u ekonomski i društveno manje razvijene krajeve s ciljem ravnomjernog razvoja poljoprivrednih regija u odnosu na današnje stanje.
Poticat ćemo obnovljive izvore energije u stakleničkoj proizvodnji hrane (solarni paneli, geotermalni izvori) i produženje sezone proizvoda kroz modele koji čuvaju ključne resurse (tlo i vodu) poput hidroponske i drugih oblika stakleničke proizvodnje hrane.
Uspostavit ćemo sustav kružne ekonomije u poljoprivrednim područjima kako bi se reziduum u poljoprivrednoj proizvodnji koristio kao materijal u drugim sektorima (primjerice vuna kao izolacijski materijal, slama u građevini i sl.) te korištenje prirodnih gnojiva koja dolaze sa stočnih farmi.
Osnovat ćemo državnu agro-banku temeljenu na načelima etičkog financiranja s ciljem brzog i efikasnog kreditiranja svih poljoprivrednih kultura s niskim kamatnim stopama.
Bolje upravljanje poljoprivrednim i stočarskim resursima
Davat ćemo u zakup, po ubrzanoj proceduri, državnog poljoprivrednog zemljišta koje nije u funkciji.
Prilagodit ćemo Zakon o nasljeđivanju u pogledu poljoprivrednih površina s ciljem onemogućavanja cjepkanja ekonomske cjeline OPG-ova, a time i zemljišta.
Digitalizacijom, automatiziranim spajanjem postojećih knjiga i provjerom s uredima državne uprave ubrzat ćemo transformaciju gruntovnica i katastra iz pasivnih zakonskih provoditelja koji čekaju građane u procesu rješavanja vlasničkih papira u aktivne sudionike rješavanja vlasništva državne i privatne poljoprivredne zemlje.
Intenzivirat ćemo ulaganja u navodnjavanje poljoprivrednih površina – trenutno se navodnjava 2 % poljoprivrednih površina (20 tisuća hektara), za čisto navodnjavanje postoji potencijal od 240 tisuća hektara, a uz mjere prilagodbe (poput skupljanja kišnice, spajanja na fluvijalne sustave i sl.) čak do 600 tisuća hektara.
Unaprijedit ćemo brigu o dobrobiti životinja u stročarstvu donošenjem i provedbom strogih pravila o uvjetima držanja i uzgoja životinja.
Ribarstvo i akvakultura
U ribarstvu ćemo primjenjivati prakse održivog ribolova promicanjem modela zajedničkog upravljanja temeljenog na lokalnim zajednicama, dostojanstvenim uvjetima rada ribara, osnaživanjem lokalnih ribara znanjem i alatima za očuvanje morskih ekosustava, uvođenjem strožih propisa u industrijskom ribolovu, a sve u svrhu zaštite biološke raznolikosti i života obalnih zajednica, osiguravajući ravnotežu između očuvanja okoliša i odgovornog korištenja resursa.
Naše politike foksuirat ćemo na jačanje uloge ribara, održivi razvoj tržišta i Zaštitu morskih ekosustava i oporavak ribljeg fonda.
Jačanje uloge ribara
Poticat ćemo ribarsko zadrugarstva s ciljem povećanja prihoda ribara zajedničkim plasmanom robe i jačanjem njihove pregovaračke pozicije na tržištu u odnosu na velike prekupce.
Poticat ćemo modela zajedničkog upravljanja kojim ribari, institucije i ostali dionici kroz suradnju donose odluke o upravljanju zaštićenim područjima, ribljim fondom i ribolovom.
Implementirat ćemo nove tehnologije za bolje praćenje ribarskih aktivnosti kroz e-Očevidnike u cilju pravednije raspodjele potpora.
Održivi razvoj tržišta
Poticat ćemo vertikalnu integraciju tržišta i jačanje sektora prerade ribljih proizvoda s ciljem ostvarivanja većih marži i povećanja dodane vrijednosti koja ostaje u Hrvatskoj širenjem skladišnih i prerađivačkih kapaciteta.
Regulirat ćemo i poticati održivosti morske i slatkovodne akvakulture u pogledu udjela ribljeg brašna i ribljeg ulja te korištenja toksičnih supstanci.
Ulagat ćemo u kampanje edukacije i podizanja svijesti potrošača o razlikama između divljeg ulova, uzgoja i nezakonitog ulova te o prekomjerno izlovljenim vrstama i mogućnostima korištenja drugih vrsta u svakodnevnoj prehrani.
Poticat ćemo peskaturizam i druge vrste diverzifikacije ribarskih prihoda s ciljem smanjenja pretjeranog izlova.
Smanjivat ćemo ugljični otisak ribarske flote sustavom potpora za elektrifikaciju motorne opreme i pogona na brodovima.
Zaštita morskih ekosustava i oporavak ribljeg fonda
Širit ćemo morska zaštićena područja i provoditi aktivne mjere zaštite i praćenja morskih ekosustava s ciljem povećanja ribljeg fonda, radnih mjesta, resursa i usluga.
Povećat ćemo selektivnost ribolovnih tehnika i opreme sustavom potpora za ribare u svrhu izbjegavanja ulov vrsta koja nisu ciljani ulov i sprečavanja pretjeranog izlova ribljeg fonda. a.
Unaprijedit ćemo aktivnosti tijela nadležnih za praćenje i sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.
1.4 Kružna ekonomija i gospodarenje otpadom
U Hrvatskoj je na snazi Strategija gospodarenja otpadom iz 2005. godine. Budući da je naša zemlja u međuvremenu prošla pretpristupni proces te 2013. godine postala punopravnom članicom Europske unije i da se osobito od 2015. godine snažno razvilo zakonodavstvo i praksa na razini EU-a, a posebice nakon usvajanja Europskoga zelenog plana, posve je jasno da je Strategija gospodarenja otpadom RH odavno zastarjela i da se temelji na konceptima koji ne odgovaraju današnjim izazovima i ciljevima zelene transformacije. Strategija i nacionalni planovi gospodarenja otpadom, koji se na temelju nje donose svakih pet godina, nisu usklađeni s ciljevima kružne ekonomije i još uvijek kao prioritet definiraju regionalne centre za gospodarenje otpadom, a marginalizirane su druge komponente važne za ostvarivanje ciljeva kružne ekonomije.
Strategija kružne ekonomije
Stoga smatramo da ne treba donositi novu strategiju gospodarenja otpadom, nego treba donijeti Strategiju kružne ekonomije koja će uključivati i mjere gospodarenja otpadom uz primjenu načela hijerarhije otpada. Hijerarhija otpada uključuje sprečavanje nastanka otpada, njegovu ponovnu uporabu, odvojeno prikupljanje i recikliranje te druge postupke oporabe i zbrinjavanje otpada.
Od nastanka Strategije 2005. do danas postignut je znatan tehnološki napredak u području obrade otpada, kako komunalnog tako i industrijskog te posebnih vrsta otpada. Kako bismo uopće mogli primijeniti prihvatljive nove tehnologije, one moraju biti uvrštene u novu Strategiju kružne ekonomije.
Iseljavanje iz mnogih dijelova Hrvatske i veliko sezonsko povećanje broja stanovnika u turističkim regijama zahtijeva različite pristupe gospodarenju otpadom. Geološke podloge sjeverno i južno od Kupe toliko su različite da se ista ili slična rješenja nikako ne mogu primjenjivati na cijelom prostoru Hrvatske. Centralizirani sustav centara za gospodarenje otpadom na razini županija primjeren je za prostore s velikom gustoćom naseljenosti, no stvara trošak uz upitan ukupni utjecaj na okoliš u slabo naseljenim ili udaljenim prostorima poput udaljenih otoka ili manjih jedinica lokalne samouprave u brdsko-planinskim područjima. Prijevoz komunalnog otpada iz takvih prostora do centara za gospodarenje otpadom skup je i zahtjevan te je upitna njegova opravdanost u odnosu prema lokaliziranim rješenjima manjih kapaciteta.
Naš se program temelji na potrebi za centraliziranim, strateškim pristupom koji će uspostaviti nacionalni sustav gospodarenja otpadom kao dio cjelovite kružne ekonomije. Sustav bi organizirala, provodila i nadzirala država u suradnji s jedinicama regionalne i lokalne samouprave uz jasnu podjelu ovlasti, financijskih obveza i kapaciteta. Takav će sustav morati ostvariti sljedeće ciljeve u skladu s ciljevima Europskoga zelenog plana:
- minimalno 60 % recikliranog ili ponovno uporabljenog komunalnog otpada do 2030. godine;
- maksimalno 10 % komunalnog otpada na odlagalištima do 2035. godine;
- prosječnu količinu proizvedenog komunalnog otpada po stanovniku ispod prosjeka EU-a do 2035.;
- smanjenje stakleničkih emisija za 55 % u odnosu prema 1990. godini.
Kako bismo postigli te ciljeve, potrebno je učiniti ambiciozne iskorake duž cijele hijerarhije gospodarenja otpadom, a osobito unutar sljedećih područja koja su trenutačno podregulirana, nedovoljno organizirana i za čiju je uspješnu provedbu ključna snažna podrška države.
Sprečavanje nastanka otpada
Prvi je zahtjev u hijerarhiji gospodarenja otpadom sprečavanje nastanka otpada. U tom aspektu ponajprije ćemo unaprijediti zakonodavni okvir jer sprečavanje nastanka otpada u Hrvatskoj nije dovoljno regulirano te ćemo poticati istraživanje, razvoj i primjenu inovacija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se spriječio nastanak otpada u pojedinim sektorima (poput građevinarstva, proizvodnje plastike i ambalaže, prehrambene, tekstilne i elektroničke industrije). To ćemo činiti raspisivanjem natječaja za bespovratna sredstva za razvoj društvenih i poslovnih inovacija.
Postupno ćemo uvoditi obvezu korištenja ambalaže za ponovnu uporabu u sektoru ugostiteljstva i event-industrije. Uvest ćemo zakonske odredbe koje će poticati proizvođačice na to da izrađuju proizvode čiji će otpad biti manji i koji će se moći ponovno upotrijebiti. Primijenit ćemo zajednička pravila EU-a koja će sprečavati planirano zastarijevanje i omogućiti pravo na popravak te ćemo uvesti kontrolu i obavještavati potrošačice o proizvođačicama koje krše ta pravila.
Uspostavit ćemo kapacitete za podršku organiziranju komercijalnih suradnji u kojima i privatna i javna poduzeća razmjenjuju ostatke i višak proizvoda kao što su voda, energija i razni materijali smanjujući tako nastanak otpada i neuporabljivih viškova te primijeniti dijeljenje resursa prema istom načelu u svim industrijskim i gospodarskim zonama u Hrvatskoj.
Ponovna uporaba
Osigurat ćemo državna sredstva za uspostavu centara za ponovnu uporabu koji će biti povezani s reciklažnim dvorištima i lokalnim komunalnim tvrtkama te osiguravati i dodatnu uslugu odvoza korištenih predmeta poput namještaja, sanitarija, tekstila, elektronike, posuđa i druge robe široke potrošnje koja će se u radionicama centara popravljati, redizajnirati ili pretvarati u potpuno nove proizvode.
Uvest ćemo porezne i administrativne olakšice za obrte i tvrtke koje se primarno bave popravcima i redizajnom postojećih proizvoda uz osiguranje prednosti u dobivanju državnih, regionalnih i lokalnih subvencija za poticanje poduzetništva.
Omogućit ćemo ponovnu uporabu materijala u građevinskoj, tekstilnoj i elektroničkoj industriji uklanjanjem administrativnih zapreka za ponovnu uporabu komponenata ili materijala.
Odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada
Za uspjeh u odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada potrebna je suradnja svih razina vlasti (lokalne, regionalne i nacionalne) uz jasnu podjelu ovlasti i financijskih obveza te uz podršku i nadzor države.
Osigurat ćemo stvarnu provedbu individualizacije i naplate komunalnog otpada prema načelu “što manje proizvedem, manje plaćam” na razini svih kućanstava i poslovnih subjekata uz obaveznu individualizaciju varijabilnog dijela cijene na razini kućanstva, odnosno poslovnog subjekta.
Osigurat ćemo infrastrukturu za obradu glomaznog odvojeno prikupljenog otpada te sagraditi biokompostane i/ili bioplinska postrojenja za otpad. Financirat ćemo izgradnju centara za gospodarenje otpadom koristeći se najboljim dostupnim tehnologijama. Financirat ćemo i sufinancirati izgradnju postrojenja za obradu izdvojenih frakcija metala, plastike, papira i stakla pri javnim poduzećima ili u suradnji javnog i privatnog sektora.
Uspostavit ćemo burzu otpada. Na temelju pilot-projekta Hrvatske gospodarske komore uspostavit ćemo burzu prema uzoru na talijansku i slične razvijene burze kojima upravlja država u suradnji s institucijama poslovne zajednice, jedinicama lokalne i regionalne samouprave, centrima za gospodarenje otpadom, reciklažnim dvorištima i centrima za ponovnu uporabu kako bi se stvorilo stalno tržište reciklata.
Financirat ćemo programe istraživanja i razvoja tehnologija recikliranja najčešćih reciklata, posebice različitih vrsta plastike, kako bismo povećali učinkovitost i isplativost procesa recikliranja uz osiguranje infrastrukture za provjeru inovativnog koncepta (proof of concept) i testiranja prototipa (prototyping) u sklopu javne infrastrukture za gospodarenje otpadom.
1.5 Zaštita okoliša i prirode
Zbog izuzetnih morskih i kopnenih ekosustava i biološke raznolikosti na relativno maloj površini, zaštita prirode i okoliša temelj je razvoja Hrvatske. Zdravi ekosustavi omogućuju sigurnost hrane, vode i obnovljivih dobara, ublažavaju posljedice zagađenja i prirodnih nepogoda, preduvjet su za ostvarivanje prava na zdravi okoliš i za razvoj ključnih gospodarskih grana. U svjetlu provedbe Europskog zelenog plana, prilagodbe na klimatske promjene, razvoja otpornosti i zelene transformacije, zaštita okoliša i prirode nije samo pitanje zaštićenih područja, ekosustava i vrsta, nego razvoja turizma, bioekonomije i kružnog gospodarstva.
Reforma sustava upravljanja zaštitom okoliša i prirode
Iako se u raspravama o zaštiti prirode i okoliša fokus stavlja primarno na obuhvat i razinu zaštite, najveći problem u Hrvatskoj je to što se postojeći zakoni, pravilnici, mehanizmi praćenja i zaštite slabo primjenjuju.
Kako bi se reformirao sustav zaštite okoliša i prirode, u periodu 2024 – 2028. fokusirat ćemo se na jačanje zaštite izdvajanjem današnjeg Zavoda za zaštitu okoliša i prirode iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja te ponovnom uspostavom Agencije za zaštitu okoliša i prirode. Izgradit ćemo kapacitete Agencije u pogledu njezine stručne službe, suradnje s Europskom agencijom za zaštitu okoliša i, nadasve, neovisnosti. Istodobno, jačat ćemo inspekcijski nadzor na nacionalnoj i županijskoj razini, koordinaciju o prekršajima i kaznenim djelima s MUP-om i nadležnim sudovima te edukaciju i poticanje civilnodruštvenog praćenja. Proširit ćemo programe praćenja i službe čuvara javnih ustanova zaštićenih područja (parkova prirode, nacionalnih parkova, županijskih ustanova).
Paralelno ćemo revidiranjem Zakona o zaštiti okoliša i ostalog nacionalnog zakonodavstva raditi na kvalitetnijoj provedbi na nacionalnom nivou zakonodavstva i mjera Europskog zelenog plana za period 2019-2024, uključujući Strategiju bioraznolikosti do 2030. U realizaciju tih mjera intenzivnije ćemo ulagati sredstva iz fondova EU-a, kao i sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost u zaštitu okoliša i prirode, čije ćemo poslovanje i natječaje učiniti transparentnijima.
Sustavno ćemo integrirati mjere zaštite okoliša i prirode u druge sektore (gospodarstvo, energetika, turizam, poljoprivreda, lovstvo i prostorno planiranje) pravodobnim uključivanjem znanstvene zajednice, službi zaštite okoliša i javnosti u izradu i provedbu planova te podizanjem standarda pri izradi studija utjecaja na okoliš (npr. razrada alternativnih rješenja). Poticat ćemo programe formalne i građanske znanosti, znanstvenog praćenja (monitoringa) i obrazovanja o zaštiti okoliša i prirode.
Kroz rad naših zastupnika u EU parlamentu i predstavnika u Vijeću EU-a zagovarat ćemo jaču zaštitu prirode i okoliša u novom Europskom zelenom planu za period 2025-2029. te adekvatno povećanje proračunskih sredstava EU-a za te mjere.
Zrak
Zagađenje zraka ima ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje, ekosustave i klimatske promjene. Prema aktualnim podacima Hrvatska je na začelju EU po kvaliteti zraka, a od onečišćenja zraka godišnje umire oko 4000 ljudi. Dosadašnje mjere sprečavanja onečišćenja nisu dovoljne i Hrvatska mora intenzivnije raditi na smanjenju zagađenja zraka i postizanju preporuka EU-a.
Stoga ćemo prioritetno raditi na povećanju broja mjernih stanica kako bismo kvalitetnije identificirali izvore zagađenja i pratili učinkovitost mjera zaštite zraka. Poticanjem javnog prijevoza i elektrifikacije prometa, podrškom pri zamjeni neadekvatnih izvora grijanja u kućanstvima, podrškom kućanstvima u energetskom siromaštvu i konačnim uvođenjem reda u sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj sustavno ćemo smanjivati emisije lebdećih čestica i stakleničkih plinova. Poticat ćemo ciljanu regulaciju lokalne klime unapređenjem urbanističkih strategija i primjenom rješenja temeljenih na prirodi, kao što su sadnja stabala uz prometnice, zelenih krovova i zidova te uspostava urbanih šuma. U manjim mjestima i ruralnim područjima provodit ćemo edukacije kako bismo spriječili nepotrebno paljenje biomase.
Vode
Rijeke, potoci, jezera i močvare dragocjen su prirodni resurs na koji se značajno mora smanjiti pritisak od poljoprivrede, otpadnih voda i klimatski intenziviranom izmjenom dugotrajnih suša i intenzivnih kiša koje uzrokuju poplave. Stoga ćemo snažno raditi na značajnom smanjenju upotrebe pesticida i gnojiva koji izazivaju onečišćenje štetno po ljudsko zdravlje i vodne ekosustave edukacijom o racionalnoj upotrebi, transformacijom sustava poticaja te poticanjem održive poljoprivrede.
Dugoročno ćemo raditi na prelasku s dominantnog sustava upravljanja vodnim tokovima kanaliziranjem, koje smanjuje bioraznolikost i retencijski kapacitet, prema naplavnim sustavima i renatularizaciji koji bolje mogu odgovoriti na izazove klimatskih promjena i velikih fluktuacija između sušnih i kišnih razdoblja. Podizat ćemo svijesti građana o zaštiti voda u krškim područjima od otpada i septičkih jama. Tijekom perioda suše i potencijalnih nestašica poticat ćemo racionalno korištenje vode i ukidanje prakse prioritiziranja turističkih sadržaja poput golf terena ili bazena naspram potreba stanovnika i potreba lokalne poljoprivrede.
More
Svijest o zaštiti mora ključna je s obzirom na to da more ima važnu ulogu u regulaciji klime, apsorpciji ugljičnog dioksida te kao važan izvor hrane. Zaštita Jadranskog mora za Hrvatsku ima poseban značaj s obzirom na to da velik broj stanovnika posredno ili neposredno živi od mora. Kako bi se očuvalo Jadransko more, širenjem područja uključenih u morsku ekološku mrežu (Natura 2000) i područja pod zaštitom te intenzivnijim provođenjem monitoringa i zakonske zaštite na terenu radit ćemo na očuvanju bioraznolikosti koja je ključna za održavanje zdravog morskog sustava.
Opreznim upravljanjem u ribarstvu i marikulturi te poticanjem selektivnijih praksi ribolova uspostavit ćemo održiv riblji fond. Postrožit ćemo kontrole ispuštanja otpadnih voda, načine sidrenja u uvalama gdje raste posidonija, kažnjavanje izlova koralja i revidiranje dozvola za vađenje koralja. Širit ćemo monitoring zagađenosti kemijskim tvarima (između ostalog, nabavom novih brodova za istraživačke institute). S državama regije radit ćemo na sprečavanju zagađenja rijeka i obale te na regulaciji ribolova.
Šume
Šume su od presudnog značaja za bioraznolikost i regulaciju klime i vode, pohranu ugljičnog dioksida, stabilizaciju tla te pročišćavanje zraka i vode. Šume su ujedno važan izvor energije i materijala za drvnu i građevinsku industriju. Hrvatska je jedna od najšumovitijih zemalja Europe, stoga šume predstavljaju veliki ekološki i socioekonomski potencijal, ali šumama je potrebno savjesno upravljati u skladu s načelima zaštite, pošumljavanja, zelene ekonomije i posebice ususret izazovima koje donose klimatske promjene.
Uvest ćemo multidisciplinarni pristup zaštiti i gospodarenju šumama s ciljem povećanja otpornosti šuma posebno na požare, elementarne nepogode, vremenske ekstreme, štetnike, bolesti i druge prijetnje koje su u porastu zbog klimatskih promjena. Kao mehanizam ublažavanja i prilagodbe na klimatske promjene. Stimulirat ćemo izobrazbu i zapošljavanje šumskih radnika u Hrvatskim šumama i preradu drveta unutar Hrvatske.
Poticati ćemo prirodnu obnovu šuma, ojačavati funkciju lugarske službe i inspekcije, opremiti ih modernijim tehnologijama i educirati građane u svrhu čuvanja šuma, šumskog reda i prevencije požara.
Tlo
Naše politike usmjerit ćemo na zaštitu plodnosti tla, smanjenje erozije i povećanje količine organskih tvari u tlu. Kako bismo to postigli prioritetno ćemo raditi na praćenju kvalitete tla, identifikaciji zagađenja tla i donošenju mehanizama za obnovu degradiranih tla. Poticat ćemo poljoprivredne prakse poput agroekologije koje povećavaju organski sastav tla i njegov kapacitet apsorpcije emisija ugljičnog dioksida.
Prekogranična suradnja na zaštiti okoliša
Kako posljedice zagađenja ne staju na političkim granicama, bitna je prekogranična suradnja sa susjednim zemljama na zaštiti okoliša. Prioritizirat ćemo prekograničnu suradnja na zaštiti okoliša s Bosnom i Hercegovinom: na problemima zaštite zraka u Slavonskom Brodu, zaštite Save, Une i Neretve, zaštite krških ekosustava i suradnju na protupožarnom djelovanju u Dalmaciji. Sa Slovenijom ćemo raditi na zaštiti Save i Kupe, s Mađarskom na zaštiti Drave i Dunava, a sa Srbijom na zaštiti Save i Dunava. S Crnom Gorom i Albanijom radit ćemo na na smanjenju onečišćenja Jadrana plastikom. Sa svim zemljama regije trebamo raditi i na zaštiti populacije velikih zvijeri poput vuka, risa i medvjeda.
1.6 Održivi promet
Zbog minimalnih ulaganja proteklih desetljeća u javnoprijevnozu infrastrukturu i usluge, gotovo jedini vid mobilnosti za građanke u slabije naseljenim dijelovima Hrvatske jest osobno vozilo. Čak u gusto naseljenim regijama sjevera Hrvatske, Istre i Primorja, srednje Dalmacije i istočne Slavonije prigradska željeznica i integracija različitih vidova prijevoza na poraznom su nivou. Osobe koje si ne mogu priuštiti ili ne koriste osobno vozilo, a to su nesrazmjerno žene, zakinute su u sferi rada, dostupnosti javnih usluga i kvaliteti života. Istodobno, izostanak ulaganja u željeznice značajno je ograničio razvoj naših luka i industrije, a zbog intenziviranja željezničkog prijevoza u Europi imat će i negativan učinak na budući razvoj turzima.
Cilj je razvoja održivog prometa značajnija povezanost, modernizacija i održivost koje će povećati dostupnost javnog prijevoza i kvalitetu života za sve stanovnice Hrvatske te jačanje regionalne integracije i razvoj manje razvijenih dijelova Hrvatske. Zaokret u funkcioniranju prometnog sustava želimo ostvariti u skladu s energetskom i gospodarskom tranzicijom koristeći zelene i financijski održive zahvate uz podršku EU-a.
Okvir za razvoj održivog prometa
Razvoj temeljne organizacije javnog prijevoza
Temeljnu organizaciju javnog prijevoza transformirat ćemo napuštanjem sadašnje procedure usklađivanja voznih redova i izdavanja dozvola koncesijama, jer koncesionari u autobusnom prijevozu ne ispunjavaju svoje obaveze, a usluga je sve lošija. Stoga ćemo dopunom Zakona o prijevozu u cestovnom prometu uvesti obavezu Ugovora o javnoj usluzi kao dokumenta na osnovu kojega prijevoznici imaju dozvolu za obavljanje usluge javnog linijskog prijevoza putnika. Županije ili integrirane regije s prijevoznicima će ugovorima definirati novu mrežu linija, vozni red, minimalni standard tehničke opremljenosti vozila, naplatu prijevoza i redovno godišnje ažuriranje prijevoza prema stvarnim potrebama.
Dugoročni ciljevi reorganizacije ugovaranja prijevoza su jednaka dostupnost i kvaliteta javnog prijevoza za sve stanovnice Hrvatske, univerzalna putna karta, integracija željezničkog i cestovnog prijevoza te adekvatnija raspodjela sredstava za razvoj javnog prijevoza prema stvarnim potrebama županija.
Prometna porezna reforma
Više putnica u javnom prijevozu znači manje gužvi, manje zagađenja i veću mobilnost. Stoga ćemo značajno smanjit stopu PDV-a na javni prijevoz kako bismo ga učinili priuštivijim za građanke. HDZ-ove vlade su javni prijevoz tretirale s prezirom oporezujući ga s maksimalnih 25 %. Višu stopu u EU-u ima samo Mađarska, a zemlje s najkvalitetnijim prijevozom imaju ispod 10 % ili čak nultu stopu.
Istodobno, uz posebnu naknadu za okoliš koja se uplaćuje u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitosti, dio prihoda općeg proračuna od poreza na cestovna motorna vozila usmjerit ćemo na razvoj zelenih oblika javnog prijevoza.
Ubrzanje realizacije projekata prometne infrastrukture
Zbog vlasničkih odnosa projekti prometne infrastrukture često se sporo realiziraju, osobito u gradovima. Radi brže realizacije proširit ćemo mogućnost utvrđivanja strateškog interesa pri očuvanju i širenju mreže prostora i koridora javne, društvene i komunalne namjene uz pravodobno i pravedno obeštećenje vlasnica nekretnina planiranih za razvoj javne infrastrukture (vidi Prostorno planiranje).
Participativnost i inkluzivnost u planiranju prometne infrastrukture
Postojeće prometne strategije i projekti planiraju se s niskom razinom utjecaja građanki i civilnog društva, stoga planiramo izraditi i implementirati smjernice za bolju participaciju u planiranju prometne infrastrukture. Novu infrastrukturu planirat ćemo i graditi s ciljem veće dostupnosti, sigurnosti i uključivanja svih društvenih skupina korisnica.
Infrastrukturna transformacija putničkog i teretnog prijevoza
Razvoj željeznice i lakih tračničkih sustava
Preustroj HŽ Prijevoza putnika, HŽ Infrastrukture i HŽ Carga temelj je promjena u sustavu željezničkog prijevoza. Stoga prioritetno treba posvetiti pažnju promjenama u organizaciji poslovanja, rasporedu kadrova i sistematizaciji radnih mjesta tih triju poduzeća.
Povećanje broja putnica iziskuje unapređenje brzine prometovanja vlakova, pouzdanosti i sigurnosti te razvoj mreže međunarodnih, međugradskih i prigradskih linija, kao i modernizaciju kolodvora, signalizacije, opreme i modernizacija voznog parka. Stoga ćemo značajno ubrzati kapitalna ulaganja u reaktivaciju ili izgradnju međunarodnih, regionalnih i gradsko-prigradskih pravaca u putničkom i teretnom prijevozu.
Ubrzat ćemo modernizaciju i izgradnju dionica međunarodnih željezničkih koridora Rijeka – Zagreb – Botovo uz dugo očekivanu izgradnju nizinske pruge i prenamjenu goranske pruge za lokalni prijevoz, Karlovac – Split uz trasu konkurentnu cestovnom prijevozu i u funkciji regionalnog prometa, a u suradnji s Bosnom i Hercegovinom Ploče – Sarajevo – Osijek – Mađarska koja će omogućiti i brzu željezničku vezu između Zagreba i Osijeka. Dovršavanjem ovih koridora pomoći ćemo i razvoju naših luka.
U funkciji razvoja regionalnog prometa predviđena su ulaganja u izgradnju brze pruge Lepoglava – Bedekovčina radi povezivanja Zagreba i Varaždina, stavljanje u funkciju pruge Zagreb – Kumrovec – Imeno, stavljanje u funkciju pruge Knin – Strmica, modernizaciju pruge Šibenik – Perković uz cjelodnevne regionalne vlakove Knin – Šibenik, modernizaciju pruge uz cjelodnevne regionalne vlakove Knin – Zadar i modernizaciju pruge Pula – Divača radi boljeg povezivanja unutrašnjosti Istre i povezivanja sa Slovenijom.
U funkciji lokalnog prometa, odnosno javnog prijevoza gradsko-prigradskom željeznicom u velikim regijama Zagreba, Splita, Osijeka i Rijeke ulagat ćemo s ciljem funkcionalnog spajanja željeznice s matičnim sustavima javnog gradskog prijevoza što će dovesti do povećanja brzine putovanja i smanjenja potrebe za automobilom, posebice u dnevnim migracijama između velikih urbanih središta i regija koja im prometno gravitiraju.
Ulaganja u ovom segmentu odnose se na kreiranje integriranih tarifnih i informacijskih sustava gradova, elektrifikaciju i modernizaciju osječkog čvora, izgradnju brze tračničke veze Trogir – Split, razvoj zagrebačke prigradske željeznice izgradnjom novih stajališta i povećanjem frekvencije vlakova, izgradnju brze tračničke veze Zagreb – Samobor, odvojak željezničke pruge prema zagrebačkoj zračnoj luci.
Razvoj državnih brodskih i trajektnih linija i prometa na otocima
Dugogodišnjim intenziviranjem turizma sve su veći prometni problemi na otocima koji se očituju kao zagušenja u većim naseljima i u prilazima trajektnim lukama te u nedostatku prostora za parkiranje. Zbog toga ćemo izraditi i provesti prometnu strategiju povezivanja otoka i kopna te razvoja prometa na otocima (po uzoru na SUMP u gradovima) s naglasom na razvoj održivih oblika prijevoza (javni prijevoz, bickliranje).
Poticat ćemo nabavu plovila (najviše trajekata) s maritimnim sposobnostima koja omogućuju veću pouzdanost, sigurnost i udobnost odvijanja pomorskog prometa, posebice u zimskim mjesecima kad su vremenske neprilike na moru učestalije i češći su prekidi prometa, pogotovo prema vanjskim otocima. Planiramo i analizu prometnih potreba za povratkom dužobalne trajektne linije Rijeka-Dubrovnik povezujući gradove na obali i na otocima.
Elektrifikacija prometa
Međugradski i prigradski željeznički prijevoz iziskuje nabavu baterijskih vlakova te vlakova na vodik za neelektrificirane mreže. HŽ Prijevoz putnika ćemo podržati u ubrzanoj nabavi novih vlakova, a u sklopu politike zelene reindustrijalizacije podržat ćemo domaću industriju koja ih može proizvoditi. Podržavat ćemo gradove u elektrifikaciji gradskog javnog prijevoza nabavom električnih autobusa i autobusa na vodik.
Ubrzat ćemo izgradnju punionica za električna vozila i razvoj elektronaponske mreže kako bi mogla podržati ubrzanu elektrifikaciju. Sufinanciranje za električna vozila usmjerit ćemo na privatna vozila javne namjene poput taksija i dostavnih vozila. Redovito ćemo raspisivati natječaje za sufinanciranje običnih, teretnih i električnih bicikala te elektromotornih dodataka za kolica za osobe s invaliditetom.
Prometna sigurnost i aktivna mobilnost
Unapređenje sigurnosti prometa na cestama
Hrvatska ima značajno veću smrtnost u prometu od prosjeka Europske unije. Stoga ćemo u autoškolama unaprijediti teorijski i praktični dio nastave te uvesti obavezu programa sigurne vožnje (koja primjerice uključuje vožnju po skliskom terenu ili reakciju na neočekivane prepreke), uvesti automatizirano kažnjavanje za prebrzu vožnju, strožu provjeru nepridržavanja sigurnosnih pravila i vožnje pod utjecajem alkohola uz dosljedno kažnjavanje i strože novčane i bodovne kazne, a jačat ćemo i ljudske kapacitete prometne policije i redarstva. Razmotrit ćemo smanjivanje osnovne dozvoljene brzine u naseljima (trenutno 50 km/h). S ciljem spašavanja života u nesrećama, jačat ćemo kapacitete brze i učinkovite hitne pomoći, nadasve kroz razvoj sustava helikopterske službe.
U cilju sigurnosti pješakinja uvest ćemo premještanje po službenoj dužnosti vozila prakiranog unutar 5 metara od pješačkog prijelaza, a u cilju sigurnosti biciklistkinja obvezu minimalnog razmaka od 1.5 metra pri pretjecanju bicikla motornim vozilima, te omogućiti usporednu vožnju dvaju bicikla. Ukinut ćemo odredbu kojom se bicklistkinje koje padnu i ozlijede zakonski tretira kao da su uzrokovale prometnu nesreću.
Poticanje aktivne mobilnosti i unapređenje biciklističke infrastrukture
Preduvjete za povećanje aktivne mobilnosti, a posljedično bolje zdravlje okoliša i samih građanki unaprijedit ćemo interdisciplinarnom izradom pravilnika o pravednijem projektiranju i transformaciji postojećih ulica s ciljem ostvarivanja veće sigurnosti kretanja pješice ili biciklom; revidirat ćemo Pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi kako bismo normirali biciklističku ulicu i dvosmjeran biciklistički promet u jednosmjernoj ulici; uvesti obvezu osiguranja sigurnih i natkrivenih parkirnih mjesta za bicikle pri gradnji stambenih zgrada; rezervirati ćemo sredstva za provedbu Nacionalne strategije za bicikle, povećati ulaganja u izgradnju pješačke i biciklističke infrastrukture u gradovima i izvan njih te jačati obrazovanje o prometnoj kulturi u osnovnim školama programima učenja vožnje bicikla.
1.7 Održivi turizam
Turizam se u Hrvatskoj mora odmaknuti od neplanskog i neodrživog razvoja čija se korist u velikoj mjeri odlijeva van zemlje te se moramo okrenuti razvoju održivog turizma koji balansira gospodarsku korist, kvalitetu života lokalnog stanovništva i očuvanje okoliša.
Udio turističke djelatnosti u 2022. godini u Hrvatskoj činio gotovo 20 % BDP-a. Pritom se atraktivnost hrvatskog turizma temelji primarno na prirodnim ljepotama, a bitno manje na kulturnoj baštini i kvaliteti ponude. Istodobno, turistički je sektor izrazito ranjiv na nestabilnosti u društvu i regiji, gospodarske krize i neočekivane događaje poput pandemija. Stoga tako visoki udio ove djelatnosti čini turizam faktorom potencijalne nestabilnosti kako za ekonomski sustav u cjelini tako i u pogledu lokalnih zajednica orijentiranih na turizam, koje često posluju samo u toplijem dijelu godine, dok je u hladnijim mjesecima turistička aktivnost izrazito slaba pa tako zamru i prateće djelatnosti.
Takva intenzivna turistička orijentacija za sobom vuče niz negativnih učinaka kao što je sezonalnost poslova i atipični oblici zaposlenja, što je domaće radnice natjeralo da financijsku stabilnost potraže u drugim ekonomijama čija im struktura nudi stabilnost i kvalitetnija radna mjesta od sezonskih. Nadalje, izrazito snažna turistička aktivnost dovodi do porasta cijena nekretnina, koje postaju teško dostupne ili pak nepriuštive sve većem dijelu lokalnog stanovništva, a u dijelu godine nedostaje i stanova za najam za studentice i radnice jer vlasnice svoje nekretnine prenamjenjuju u apartmane za kratkoročni najam. Kontinuirani rast broja turista predstavlja sve veće opterećenje i na lokalnu infrastrukturu pa tako ceste, vodoopskrba i odvodnja te strujna mreža sve teže podnose višestruko povećanje korisnica u kratkom ljetnom periodu. Konačno, u dominaciji turizma lokalna zajednica ima vrlo ograničene mogućnosti razvoja drugih djelatnosti i malo poticaja da ih razvija.
S druge strane, u visoko atraktivnim turističkim destinacijama stare gradske jezgre suočavaju se s problemom napuštanja stanovništva, pa tako jezgre brojnih gradova tijekom vansezonskih mjeseci postaju “gradovi duhova”. Tome doprinosi i specifičnost hrvatskog turizma da na jedan hotelski krevet dolazi otprilike šest kreveta u privatnom smještaju. U većim gradovima nedostatak smještajnih kapaciteta potiče stanarke višestambenih zgrada da svoje stanove izdaju za kratkoročni najam, što pak mijenja način života ne samo onih koje se bave turističkom djelatnošću već i svih onih koje žive u tim zgradama.
Nasuprot nizu negativnih karakteristika, turizam je osobito važna grana kako za državu tako i za brojne građane kojima osigurava prihode što od samostalnog bavljenja turističkom djelatnošću što od rada za poslodavce u turističkom sektoru. Stoga je od presudne važnosti raditi na sustavnom i strateškom razvoju turizma, kvalitetnom povezivanju turizma s drugim sektorima i oblikovanju specijaliziranih oblika turističke ponude koji bi omogućili produživanje sezone izvan ljetnih mjeseci na čitavu godinu, te poticati razvoj turizma u trenutno manje atraktivnim dijelovima zemlje i suradnju sa susjednim regijama.
Za razvoj turizma iznimno je važno ulagati sredstva u stručni kadar koji će doprinijeti strukturnom razvoju tog sektora, snažnije povezati turističke aktivnosti s drugim sektorima, ali i poboljšati kvalitetu ponude i sadržaja. No ono što smatramo ključnim u promišljanju turističkog razvoja jest fokus na kvaliteti života građanki koje žive u sredinama dominantno orijentiranima prema turizmu.
Strateški razvoj turističkog sektora
Kao ključan strateški smjer održivog turizma vidimo turizam koji će biti oblikovan po mjeri građana, odnosno koji će svoj razvoj temeljiti na doprinosu kvaliteti života lokalnog stanovništva, očuvanju okoliša i otpornosti na izazove i izvanredne situacije.
Stoga ćemo:
- izraditi plan razvoja održivog turizma temeljen na razvojnim politikama povezanih sektora kao što su promet, gospodarstvo, poljoprivreda, urbano planiranje, kultura te zaštita i očuvanje okoliša i javnih dobara;
- poticati razvoj komplementarnih gospodarskih djelatnosti koje dodanu vrijednost generiraju kroz turizam;
- obrazovanjem kadra i studijskim posjetima inozemstvu, snažnijim uvezivanjem s drugim aktivnostima lokalne zajednice i boljom organizacijom unaprijediti rad turističke zajednice;
- podići kvalitetu obrazovanja kadra koji radi i razvija svoje stručne kapacitete za rad u turističkom sektoru;
- poticati bolje uvjete rada i stabilnost zaposlenja u turizmu kroz stroži nadzor (poštivanje ugovora o radu, isplate plaća i svih dodataka, prava na dnevni i tjedni odmor te na adekvatan smještaj), ali i kroz poticanje granskog kolektivog pregovaranja te širenje obuhvata mjere stalnog sezonca.
Razvoj i diversifikacija turističke ponude
Primarna koncentracija turističke ponude na “sunce i more” ne doprinosi održivom razvoju turizma. Istodobno, snižava kvalitetu života lokalnih zajednica, osiromašuje njihovo socijalno tkivo i uzrokuje iseljavanje stanovništva. S druge strane, turistički manje razvijene regije nemaju mogućnost razviti potencijale i kapacitete koji bi im omogućili novi aspekt gospodarskog razvoja.
Stoga ćemo:
- raditi na razvoju drugih oblika turizma kao što su ruralni turizam, gastro turizam, eko turizam, kongresni turizam i cikloturizam, kako bi se diversificirala turistička aktivnost u unutrašnjost;
- snažnije ćemo povezati turistički sektor sa sektorom kulture, sporta, zdravstva i obrazovanja kako bismo stvorili kvalitetnu turističku ponudu pored “sunca i mora” te razvijali cjelogodišnje sadržaje i smanjili sezonalnost;
- osigurat ćemo da financijska korist od turizma ide domaćim proizvođačima umjesto da se kroz trgovačke lance odlijeva van zemlje: poticat ćemo ponudu lokalno proizvedene hrane koja se može kvalitetno plasirati te osmisliti sustav certificiranja turističko-ugostiteljskih objekata koji u svojoj ponudi imaju visoki udio lokalnih proizvoda;
- poticati razvoj rezidencijalnih programa u turističkim središtima za znanstvenice i istraživačice, kulturne radnice i umjetnice, kako bi posjetiteljice doprinosile i kvaliteti života zajednice.
Osnaživanje lokalnih zajednica
Turizam kao klimatski ranjiv sektor istodobno ostavlja značajan otisak na okoliš, što doprinosi iscrpljivanju postojećih resursa i narušavanju bioraznolikosti. Neplanski razvoj turizma dubinski transformira lokalne zajednice te je stoga nužno ograničiti nekontrolirani razvoj smještajnih kapaciteta koji nisu u skladu s lokalnom infrastrukturom i kapacitetima ekosustava. Smještajni kapaciteti će se usklađivati s infrastrukturom lokalne samouprave te urbanističkim planovima razvoja. S druge strane, naša porezna politika neće favorizirati kratkoročni najam nauštrb dugoročnog, kao i nekretninsku štednju nauštrb drugih oblika investicija, kako bismo poboljšali uvjete lokalnog stanovništva za ostanak u zajednicama i osigurali mu dugoročne perspektive.
Stoga ćemo:
- turističkim odredištima osigurati podršku u provedbi transformacija koje će ih učiniti otpornijima na posljedice klimatskih promjena poput podizanja razine mora, sve učestalijih snažnih nevremena, dugih sušnih perioda i nestašica vode te požarnih stihija kroz ulaganja u antipoplavnu infrastrukturu, kreiranjem zelenih površina, parkova i urbanih šuma koje smanjuju temperaturu ambijenta i povećavaju kapacitete retencije vode te osnaživanje sustava civilne zaštite i vatrogastva;
- zaustaviti daljnju prekomjernu izgradnju i apartmanizaciju obalnog područja kako bismo zaštitili obalu, ali i spriječili daljnje šire društvene posljedice poput socijalnog raslojavanja, pražnjenja gradskih središta i negativnih posljedica na kvalitetu profesionalnih prilika izvan turizma;
- razviti paletu mjera usmjerenih na jačanje lokalnih zajednica i podizanje kvalitete života lokalnog stanovništva kako bismo osigurali održivost tih zajednica te smanjivanje ovisnosti o turizmu, primjerice kroz razvoj kulturne ponude i kulturnih sadržaja tijekom cijele godine, poticanje lokalne proizvodnje hrane i poljoprivrednih aktivnosti;
- nadasve ćemo poticati razvoj drugih ekonomskih aktivnosti kako bi se ekonomska baza turističkih dijelova zemlje diversificirala, nudila kvalitetnu perspektivu i u drugim zanimanjima pored turizma te time smanjila dominaciju dinamika turističkog sektora nad razvojem tih zajednica;
- u turistički podrazvijenim regijama poticat ćemo razvoj turizma kroz šire strategije povećanja dostupnosti društvenih sadržaja i unapređenja opće kvalitete života lokalnog stanovništva.
1.8 Suvremeno, pravedno i kvalitetno tržište rada
Rast plaća i kvalitetniji uvjeti rada
Naša razvojna politika temelji se na dostojanstvenim plaćama te na kvalitetnim i sigurnim radnim mjestima.
Povećavat ćemo plaće u javnom sektoru te osigurati jednaku plaću za jednak rad u cijelom sustavu i ispraviti postojeće nepravde. U privatnom sektoru poticat ćemo rast plaća porastom produktivnosti, investicijama u tehnološko unapređenje i istraživanje i razvoj te ulaganjem u sektore zelene tranzicije s visokom dodanom vrijednošću i strateška nacionalna partnerstva države s javnim i privatnim poduzećima. Kako bismo neprekidno povećavali plaće, koristit ćemo se i dodatnim polugama države kao što su socijalni dijalog s poslodavkama, poticanje granskoga kolektivnog pregovaranja, pojačan inspekcijski nadzor i kazne za sve koji ne poštuju dogovorene standarde rada. Zalagat ćemo se za transparentnost plaća i transparentnu sistematizaciju radnih mjesta.
Minimalnu plaću odredit ćemo kao najmanje 60 % medijalne plaće u Hrvatskoj što će omogućiti rast u skladu s rastom bruto plaće, a na godišnjoj razini povećavat ćemo je i prema košarici troškova života o kojoj će se dogovoriti sindikati, vlada i poslodavke. Ukinut ćemo mogućnost da minimalna plaća prema kolektivnom ugovoru bude manja od tog iznosa. U minimalnu plaću nećemo više računati nikakve dodatke, što uključuje i staž, kako pojedine poslodavke ne bi više mogle isplaćivati zakonski minimalnu plaću radnicama s velikim brojem godina radnog staža.
Poticat ćemo sigurne oblike rada. Postrožit ćemo sklapanje ugovora na određeno vrijeme definiranjem malog broja osnova na temelju kojih poslodavac može sklopiti ugovor na određeno, ograničit ćemo korištenje agencijskih ugovora na uistinu privremene poslove. Ograničit ćemo agencijski rad u javnim poduzećima i državnoj upravi na zaista privremeni rad, postupno ga smanjivati te istodobno sve poslove koje državne tvrtke i javna poduzeća mogu sama obavljati vratiti u njihovo okrilje (insourcing), što će poboljšati uvjete rada u javnom sektoru, osobito za loše plaćene i zahtjevne poslove. Uredit ćemo platformski rad uz direktnu odgovornost platformi kao poslodavki.
Kako bismo uistinu osigurali poštovanje dogovorenih standarda rada, jačat ćemo kapacitete inspekcije rada i povećavati broj inspektorica. Uvest ćemo učinkovitiju organizaciju rada inspektorata uz osiguravanje preduvjeta za transparentan i pravilan nadzor, poput prisutnosti radničkih predstavnica u njegovoj provedbi. Uvest ćemo strože kazne za poslodavke koje krše zakone, a zakonski ćemo ih odrediti proporcionalno prihodima poslodavaki. Uvest ćemo pojačan nadzor, osobito kad je riječ o isplati plaća, neprijavljenom radu, sklapanju ugovora na određeno, poštovanju radnog vremena i evidenciji prekovremenog rada, ali i drugim pitanjima u radnim odnosima.
Svjesni smo toga da je migrantski rad danas uglavnom prekarni rad jer strane radnice vrlo često rade u lošim uvjetima. Stoga ćemo osigurati adekvatniju zaštitu stranih radnica i omogućiti svim radnicama u Hrvatskoj jednaka prava i bolje uvjete rada. Kako bismo spriječili potencijalne zloupotrebe, uvest ćemo kontrolu agencija za posredovanje radnica i omogućiti zapošljavanje stranih radnica samo onim poslodavkama koje su stvarne i provjerene (koje nemaju dugove prema svojim radnicama, koje stabilno posluju i zapošljavaju radnice na neodređeno vrijeme). Maknut ćemo agregatore s liste poslodavki koje mogu tražiti dozvole za strane radnice (jer ne mogu jamčiti posao), a umjesto toga digitalne će platforme same morati ishoditi dozvole za strane radnice. Konačno ćemo razviti integracijsku politiku na nacionalnoj razini te uvesti mjere da se poslodavke potaknu i educiraju kako bi stranim radnicama nudile integracijske mjere kao što su organiziranje tečaja hrvatskog jezika, orijentacijskih tečajeva upoznavanja strankinja s ekonomskim i političkim kontekstom Hrvatske ili mogućnostima dokvalifikacije. Širenjem kolektivnih ugovora u sektorima kao što su ugostiteljstvo i turizam te uvođenjem mehanizama inspekcijskog nadzora nad proširenom primjenom kolektivih ugovora dodatno ćemo unaprijediti prava stranih radnica koji velikim dijelom rade upravo u tim sektorima.
Radne uvjete poboljšavat ćemo i jačanjem uloge radničkih predstavnica te poticanjem ekonomske demokracije. Stvorit ćemo bolji zakonodavni okvir za pravo radnica na participaciju u vlasništvu poduzeća s pomoću različitih oblika radničkog dioničarstva i zadruga. Takve intervencije pozitivno će utjecati na zadovoljstvo radnica, smanjiti njihovu fluktuaciju te pozitivno utjecati na poslovne pokazatelje.
Podrška kolektivnom pregovaranju i sindikalnom organiziranju
Jačat ćemo tripartitni dijalog te osnažiti Gospodarsko-socijalno vijeće kao jedno od ključnih mjesta za vođenje gospodarske, socijalne i razvojne politike. Poticat ćemo širenje granskih kolektivnih ugovora na sve sektore te isto tako poticati proširenu primjenu kolektivnih ugovora kako bismo omogućili kontinuiran rast plaća i bolje uvjete rada u svim sektorima te kako bi Hrvatska što prije dosegnula ciljeve europske direktive da se kolektivnim ugovorima obuhvati najmanje 80 % svih sektora. Ujedno ćemo jačati kapacitete državnog inspektorata za nadziranje kolektivnih ugovora s proširenom primjenom kako bi ih poštovale sve poslodavke i kako bi se uistinu primjenjivala bolja prava radnica dogovorena kolektivnim ugovorima.
S obzirom na nisku stopu sindikalne zastupljenosti i pokrivenosti kolektivnim ugovorima, uvest ćemo mjere kojima se potiče sindikalno organiziranje te sklapanje kolektivnih ugovora, a među njima su veća informiranost radnica i veća zakonska zaštita sindikalnih povjerenica. Ujedno ćemo vrednovati poslodavke koje poštuju i unapređuju radne standarde, primjerice javnom nabavom ili natječajima za dodjelu državnih prostora.
Rješavanje problema nedostatka radnika
Vjerujemo da se trend iseljavanja radnica može riješiti jedino sveobuhvatnim pristupom čija je svrha povećanje kvalitete života i radnih mjesta, a to uključuje ulaganje u obrazovanje (od vrtića do cjeloživotnog obrazovanja), povećanje plaća granskim kolektivnim pregovaranjem, sustavan plan povećanja plaća u javnom sektoru, mjere aktiviranja radno neaktivnog stanovništva, mjere veće ravnoteže između poslovnog i privatnog života te mjere koje će povećati dostupnost javnih servisa za radnice.
Nedostatak odgovarajućeg obrazovanog kadra mora se riješiti i reformama programa obrazovanja odraslih. Potrebna je izmjena postojećih i uvođenje novih programa obrazovanja odraslih, primjerenog trajanja i s većim brojem sati praktične nastave, i to za zanimanja za kojima postoji potreba na tržištu rada, osobito za deficitarna zanimanja i zanimanja ključna za zelenu transformaciju društva. Za deficitarna zanimanja iz državnog ćemo proračuna platiti troškove programa obrazovanja odraslih i uvesti veće stipendije za obrazovanje odraslih u visini minimalne plaće (i uz plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje).
Hrvatskoj je potrebna aktivna migracijska politika koja će se umjesto stihijskog zapošljavanja radnica iz trećih zemalja koje je trenutno prepušteno poslodavcima temeljiti na društvenim potrebama i na privlačenju specifičnih skupina radnika za deficitarna i zelena zanimanja, a posebnu pozornost posvetit ćemo povratku hrvatskih građana iz inozemstva.
S obzirom na znatan broj nezaposlenog i radno neaktivnog stanovništva u radnoj dobi, uvest ćemo mjere usmjerene na neaktivno stanovništvo u radnoj dobi i potencijalne poslodavke. Ulagat ćemo u bolju javnoprometnu i telekomunikacijsku povezanost manjih sredina, u bolje sustave skrbi i prekvalificiranja te povećati poticaje kako bismo omogućili rad neaktivnom stanovništvu u manjim sredinama u kojima je industrija urušena, osobama koje su zbog nedostatka vrtića i skrbi u zajednici prisiljene neprestano skrbiti o članicama obitelji te osobama s invaliditetom zbog nedostatka socijalnih usluga.
Usklađivanje privatnog i poslovnog života i radno vrijeme po mjeri radnica
Svjesni smo velikog pritiska na pojedinke i obitelji koje imaju sve više problema s usklađivanjem privatnog i poslovnog života. To se osobito odnosi na žene koje su u neravnopravnom položaju na tržištu rada jer i dalje obavljaju većinu kućanskih poslova, skrbe o djeci i starijima. Osim toga, prekarni poslovi stavljaju velik teret na obitelji držeći ih u stanju trajne nesigurnosti. Stoga ćemo posebnu pozornost posvetiti stvaranju radnog vremena po mjeri radnica te mjerama za bolje usklađivanje privatnog i poslovnog života i ravnomjernu raspodjelu rada i skrbi.
Budući da suvremeni oblici rada sve više zamagljuju granicu između poslovnog i privatnog života, zakonski ćemo jasno odrediti pravo na isključivanje od posla nakon radnog vremena. Budući da velik broj radnica u cijelom nizu sektora obavlja neplaćeni prekovremeni rad, pojačat ćemo inspekcijski nadzor kad je riječ o kontroli radnog vremena i prekovremenog rada kako bismo suzbili zloupotrebe zakonskih odredaba o radnom vremenu. Poticat ćemo fleksibilnije i klizno radno vrijeme svim osobama koje se brinu o članicama obitelji – djeci ili osobama starije dobi. Smatramo da je skraćeni radni tjedan jedna od nužnih reforma tržišta rada u budućnosti te ćemo u idućem mandatu poticati uvođenje pilot-projekata četverodnevnog radnog tjedna u onim sektorima u kojima za to postoje uvjeti uz istodobno poštovanje ograničenja pojedinih poslodavki ili sektora.
Promicat ćemo politike i programe usmjerene prema ravnomjernoj raspodjeli rada i skrbi: izgradnji vrtića i širenju dostupnosti predškolskog odgoja te skrbi o starijima i nemoćnima, i to izgradnjom domova za starije osobe i razvojem usluga u zajednici (poput gerontocentara) te usluga za osobe s invaliditetom kako posao vezan za skrb ne bi (p)ostao neplaćeni rad žena i kako bi žene mogle ravnopravno sudjelovati na tržištu rada.
Osigurat ćemo veće naknade za roditeljski dopust te povećati broj dana očinskog dopusta što bi pridonijelo većem uključivanju očeva u brigu o djeci. Izmjenama Zakona o radu suzbijat ćemo zloupotrebu ugovora na određeno i agencijskog rada te ćemo osigurati veću zaštitu trudnicama koje rade na određeno.
Uvođenje suvremenih radnih mjesta po mjeri radnica, reguliranje novih oblika rada i sigurna radna mjesta
Poticat ćemo uvođenje novih tehnologija u sektorima koji su važni za pružanje ključnih usluga građankama kao što su zdravstvo ili poslovi skrbi, poput uvođenja najnovijih tehnologija u poslove skrbi o teško pokretnim osobama ili adaptivnih tehnologija u zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Regulirat ćemo platformski rad tako da platforme preuzmu izravnu odgovornost za platformske radnice kao njihove poslodavke. Omogućit ćemo radnicama veće mogućnosti rada na daljinu i rada na izdvojenu mjestu jer se velik dio poslova može obavljati od kuće bez znatnijih nedostataka i uz mnoge prednosti (skraćuje se vrijeme provedeno u prometu, roditeljima se omogućuje lakšu brigu o djeci i sl.). Uvest ćemo obavezne naknade radnicama za troškove rada na daljinu, zaštititi radnice od potencijalnih negativnih posljedica takvog rada i uvesti obavezu za poslodavke da osiguraju odgovarajuće uvjete za rad od kuće kao što je ergonomski prilagođeno radno mjesto.
Radno zakonodavstvo potrebno je prilagoditi novim izazovima pri čemu je sigurnost na radu važan aspekt. Uvest ćemo mjere za zaštitu od rizika povezanih s novim oblicima rada kao što su psihosocijalni rizici i zaštita mentalnog zdravlja. Uvest ćemo mjere zaštite i podrške radnicama koje rade na daljinu s obzirom na to da, unatoč mnogobrojnim prednostima, takva vrsta rada može povećati rizike poput stresa i anksioznosti ili pak kršenja prava radnica na privatnost. Osuvremenit ćemo protokole zaštite na radu uzimajući u obzir posljedice klimatskih promjena kao što je primjerice rad na visokim temperaturama. Ratificirat ćemo Konvenciju protiv nasilja i uznemiravanja kojom ćemo uvesti standarde za prevenciju nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu.
1.9 Digitalna politika
Svjedočimo ubrzanom razvoju umjetne inteligencije i robotike koje mogu pospješiti ljudski rad, znanstvena otkrića, tehnološke sustave i njihove ekološke učinke, ali i ugroziti radna mjesta, privatnost i sigurnost te povećati socijalnu nejednakost i širenje dezinformacija. Nakon razdoblja platformizacije koja je, između ostaloga, rezultirala porastom nesigurnih oblika zapošljavanja, ekonomske nejednakosti i dezinformacija, nova generacija digitalnih tehnologija donosi još veću neizvjesnost i rizike. Naš je cilj u središte tehnoloških promjena staviti ljudska prava, socijalnu jednakost, kvalitetna radna mjesta i ekološku održivost.
Kako bi nove tehnologije koristile što širem krugu građana, cilj nam je stvoriti programe medijskog opismenjavanja, unaprijediti dostupnost digitalnih javnih usluga i omogućiti svima pristup kvalitetnom, brzom internetu. U borbi protiv dezinformacija poticat ćemo medijski pluralizam, kritičko novinarstvo i društvena istraživanja.
Hrvatski IT sektor zamašnjak je ekonomske aktivnosti, a svojom ćemo ga industrijskom politikom poticati da pridonosi zelenoj tranziciji – od prometne infrastrukture, energetike i elektroenergetske mreže do proizvodnje hrane. Njegov daljnji razvoj poticat ćemo lakšom dostupnošću kapitala, nacionalnim strateškim partnerstavima, ulaganjima u istraživanje i razvoj te snažnim obrazovnim politikama. Istodobno ćemo unutar sektora poticati radnička prava, rodnu ravnopravnost i ekonomsku demokraciju.
Digitalni rad, digitalna ekonomija
Regulirat ćemo platforme kao izravne poslodavce u situacijama u kojima postavljaju određene uvjete rada (ekskluzivnost poslodavca, način izvođenja posla i iznos naknade za rad) i dokinuti status agregatora. Regulirat ćemo algoritamsko upravljanje radom koje treba biti transparentno, a odluke o otkazu ili ukidanju korisničkih računa temeljeno na ljudskoj provjeri uz mogućnost podnošenja prigovora. Regulirat ćemo i pravo platformskih radnika da mogu uzeti pauzu tijekom obavljanja poslova a da za to ne budu algoritamski penalizirani.
S pomoću tehnologija olakšat ćemo uključivanje u svijet rada, rad na daljinu i poduzetništvo u slabije razvijenim krajevima. Intenzivnijim ulaganjima u širenje mrežne infrastrukture i subvencioniranjem cijene za siromašnija kućanstva osigurat ćemo dostupnost širokopojasnog interneta brzine >100Mbps na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Poticat ćemo uvođenje najnovijih tehnologija koje mogu pomoći radnicima u fizički zahtjevnim aktivnostima poput skrbi i adaptivnih tehnologija u zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Povećanjem kvalitete radnih mjesta, života i investicijskog okvira poticat ćemo povratak naših IT stručnjaka iz inozemstva, a politikama imigracije i integracije privlačiti stručnjake iz inozemstva. Stipendiranjem i internacionalizacijom znanstvenog i istraživačkog sektora privlačit ćemo strane stručnjake. U suradnji s poslodavcima financijski ćemo poticati dokvalifikaciju za digitalne kompetencije i prekvalifikaciju za IT zanimanja.
Razvoj IT sektora poticat ćemo većom dostupnošću investicijskog i obrtnog kapitala za mikro, mala i srednja podzueća uz pomoć HBOR-a i HPB-a, uključivanjem IT poduzeća u nacionalna strateška partnerstva, aktivnim politikama povezivanja manjih i većih poduzeća te ulaganjima u istraživanje i razvoj kroz čitav ciklus sve do komercijalizacije. Značajnije ćemo ulagati sredstva iz fondova EU-a u digitalizaciju mikro, malih i srednjih poduzeća kako bi se povećali primjena najnovijih tehnologija, produktivnost i konkurentnost, digitalne vještine radnika i plaće, a time zapošljavanje u takvim poduzećima postalo privlačnijim.
Dostupnost javnih usluga građanima i tvrtkama
Pokrenut ćemo procese transformacije javne uprave u “administraciju bez papira”. Zamjenom papirnate komunikacije servisima e-dokumenti i e-dostava, proširenjem e-pečata i e-potpisa i uvođenjem e-arhiva javne uprave maksimalno ćemo iskoristiti potencijal digitalizacije za integraciju uprave i interakciju s građanima i poduzećima. Rasteretit ćemo građane i poduzeća od birokracije postupnom primjenom rješenja da “samo jednom” moraju davati standardne podatke javnoj upravi koja će uz pristanak korisnika i odgovarajuću zaštitu podataka te podatke integrirati i moći se ponovno koristiti njima.
Na svim razinama javne uprave postavit ćemo načelo da se novim uslugama primarno (iako ne i isključivo) pristupa digitalno. Istodobno ćemo potaknuti digitalizaciju postojećih usluga kojima se ne može pristupiti elektronički, a platforme e-Građani i e-Poslovanje razvijat ćemo poboljšanjem korisničkog iskustva i nadasve stvaranjem pripadajuće mobilne aplikacije. One trebaju funkcionirati kao jedinstveno upravno mjesto (tzv. one-stop-shop) na kojemu se nalazi sva komunikacija i postupci koje su građani ili poduzeće pokrenuli s javnim tijelima. Razvijat ćemo nove “pakete” e-usluga prema načelu rješavanja životnih/poslovnih situacija. Za razliku od dosadašnje prakse, aktivno ćemo integrirati procese savjetovanja lokalne i regionalne samouprave u državnu platformu za e-Savjetovanja kako bismo izbjegli dupliranje servisa i unaprijedili participaciju građana.
Zaštita podataka i tehnološka suverenost
Jačat ćemo kontrolu građana nad vlastitim podacima. Primjerice, reguliranjem rada agencija za naplatu potraživanja zabranit ćemo razmjenu osobnih podataka između financijskih institucija i agencija bez znanja dužnika. Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav otvorit ćemo aplikacijama privatnog sektora i time podupirati dostupnost većeg spektra e-usluga građanima.
Koristit ćemo se javnom nabavom za ranu primjenu inovativnih rješenja za digitalizaciju javnih usluga kako bi država bila katalizator inovacija pridonoseći stvaranju provjerljivih referenca važnih za tu industriju i njezinu međunarodnu konkurentnost. Poticat ćemo razvoj interoperabilnih rješenja, otvorenih podataka u javnom interesu i slobodnog softvera, a koordiniranom javnom nabavom za potrebe više tijela javne uprave poticat ćemo razvoj dijeljenih rješenja uz više standarde i manje troškove za tijela pojedinačno. Poticat ćemo inicijative koje kreiraju, održavaju, čine dostupnim i promiču slobodne podatke i sadržaje.
Uvest ćemo porez na digitalne platforme, a sredstva prikupljena tim porezom usmjerit ćemo u razvoj medijskog sektora i sustavnu podršku novinarstvu (kroz javni fond za novinarstvo), osiguravanje univerzalne dostupnosti kvalitetnog sadržaja, osobito onoga koji se odnosi na društvenu uključivost.
Uvest ćemo u primjenu zajednička pravila EU-a o pravu na popravak koja proizvođače obvezuju na objavljivanje informacija o popravku uređaja na hrvatskom jeziku, dulje rokove jamstva i poticanje otvorenih i ekološki proizvedenih uređaja.
Razvoj i regulacija umjetne inteligencije
Dok se priprema obuhvatna regulacija, prilagodit ćemo postojeću regulativu kako bi se spriječila zloupotreba umjetne inteligencije – od generiranja lažnog sadržaja do ugrožavanja kibernetičke sigurnosti. Na temelju Akta EU-a o umjetnoj inteligenciji uspostavit ćemo sustav odobravanja modela umjetne inteligencije uz stroga pravila u visokorizičnoj primjeni koja uključuje osobne podatke, sigurnosni nadzor i kritičnu infrastrukturu te pravila transparentnosti u primjeni ograničenog rizika i umjetne inteligencije opće namjene.
Štitit ćemo radna mjesta od zamjene umjetnom inteligencijom tako što ćemo jačati radnička prava, unapređivati obrazovanje za deficitarna zanimanja i poticati razvoj onih oblika umjetne inteligencije koji su usmjereni prema sinergiji radnika i tehnologija, povećanju produktivnosti i smanjenju radnog opterećenja.
Nacionalnom kampanjom i programima neformalnog učenja upoznavat ćemo širu javnost s tehnologijama umjetne inteligencije, njihovim dobrobitima i rizicima. Osnažit ćemo obrazovne radnike u ograničavanju upotrebe umjetne inteligencije u učionici, ali ćemo i im omogućiti da usvajaju znanja o umjetnoj inteligenciji i podučavaju učenice savjesnoj upotrebi.
Podupirat ćemo razvoj znanstvenih istraživanja na području umjetne inteligencije uz izgradnju dijeljene nacionalne računalne infrastrukture kako bi se smanjio trošak i utrošak energije potrebne za učenje i rad modela umjetne inteligencije te unaprijedilo razumijevanje i regulatorno praćenje tehnologije koja je većim dijelom u rukama privatnih dionika.