Snažan i odgovoran javni sektor u službi građana

3. Snažan i odgovoran javni sektor u službi građana

Proteklih desetljeća javno je bilo u fokusu privatnog prisvajanja. Bilo da se radi o zajedničkim i javnim dobirma kojima se nesavjesno upravljalo, podređivalo privatnom interesu ili ograđivalo od građana – bilo da se radi o pravosuđu, javnoj upravi i javnim poduzećima koji su često služili kao servis klijentelističkih mreža i privatnih interesa. Građani su pred institucijama prepušteni sami sebi i ne čudi da imaju najmanje povjerenja upravo u lokalnu samoupravu, vladu, političke stranke i Sabor.

Po uzoru na kampanje koje smo provodili za obranu općih i javnih dobara, štitit ćemo pravo građana na pristup tim dobrima. Istodobno, uključivat ćemo građane u prostorno planiranje, štiti njihov interes da mogu koristiti prostore i ograničavati diktat partikularnih investicija nad razvojem cjeline. Opća i javna dobra temelj su angažmana zajednica, jednakosti i jednakog ostvarivanja kvalitetnog života u društvu.

Novom progresivnom poreznom politikom napustit ćemo regresivnu orijentaciju poreznog sustava na potrošnju, oporezivat ćemo višak nekretninskog bogatstva i rasteretiti rad i učinkovitije kontrorlirati cijene.  

U javnoj upravi i javnim poduzećima, poput promjena koje smo proveli u Zagrebu i Pazinu, umjesto klijentelističkog i stranačkog kadroviranja po poduzećima i državnoj upravi, uvest ćemo transparentne javne natječaje i zapošljavati najkvalificiranije kandidate. Poboljšavat ćemo uvjete rada u državnoj upravi podizanjem plaća te jasnim i poštenim modelom napredovanja. Fokus javne uprave i poduzeća bit će na životnim i poslovnim situacijama građana, na jednakom i pravednom tretmanu građana i suradnji s građanima.

Zaokret prema javnom sektoru koji će savjesno upravljati javnim dobrom temelj je vraćanja povjerenja građana u institucije našeg društva.

NAPOMENA: Izrazi u programu upotrebljavaju se neutralno te se ženski i muški rod izmjenjuju od poglavlja do poglavlja.

3.1 Javno dobro

Opća i javna dobra nužna su ljudima i zajednicama za ostvarivanje temeljnih potreba i prava: voda, more, šume, rijeke, javni prostor, zdravstvo, skrb, obrazovanje, kultura… Što ih je više , to su sigurnost, jednakost i kvaliteta života veći, a društvena kohezija snažnija. Ona moraju biti svima dostupna, svima priuštiva ili besplatna. Obrana općih i javnih dobara temelj su naših politika.

Međutim proteklih desetljeća javno dobro bilo je fokus privatnog prisvajanja. Općim i javnim dobrom nesavjesno se upravljalo, podređivalo ga se privatnom interesu ili ograđivalo od građanki. Mešetarilo se prostonoplanskom namjenom prostora, javno zemljište se rasprodavalo, koncesijama se otuđivala državna i lokalna imovina. Klijentelizam, mito i korupcija postali su sveprisutni. Obala se krčila, nasipala i betonirala po potrebama lokalnih poduzetnica, zapošljavanje u javnom sektoru koristilo se kao stranačko leno, javnim nabavama pogodovalo se ortakinjama i sponzoricama, koncesije na vjetroelektrane dodijelivale su se uz mito, a na malverzacijama plinom država je gubila stotine milijuna kuna, a pojedinke su se na njima bogatile. 

Građanke i društvo ostajali su bez potencijala resursa koji bi mogli doprinijeti pravednijem i uključivijem razvoju njihovih zajednica i kvaliteti života. Opći i javni interes, a s njime i pravo građanki na suoblikovanje budućnosti zajednice u kojoj žive, izbačeni su iz prioriteta i planova. 

Zajedno s građanima za javno dobro

Nas vodi i motivira dužnost da za buduće generacije očuvamo resurse naše zemlje od prekomjerne eksploatacije vođene primarno privatnim interesom. Kad smo prije četiri godine ušli u Sabor, građankama smo obećali da ćemo uvijek biti jednom nogom u institucijama, a drugom na cesti – uz njih. Po uzoru na kampanje koje smo provodili za obranu općih i javnih dobara i prije nego što smo ušli u politiku, primjerice za obranu autocesta, obale od golferskih projekata i betonizacije, iz sabornice i na terenu zajedno s građankama izborili smo se za to da pomorsko dobro ostane svima dostupno. Isto smo učinili i s planinarskim domovima. 

Podržali smo građanke Pule u borbi za očuvanje Lungomarea i Uljanika. Malostonske školjkašice podržavamo u borbi protiv planova izgradnje centra za gospodarenje otpadom povrh njihova zaljeva, Korčulanke u borbi protiv izgradnje ceste Korčula-Račišće, a stanovnice Ilovika u borbi za opstanak pristaništa Mrtvaška koje im život znači. 

Nepotkupljivo i odgovorno upravljanje i borba za opće i javno dobro naša je temeljna vrijednost. Da upravljamo odgovorno i u javnom interesu, pokazali smo i na vlasti. Pokazali smo to u Zagrebu kada smo zaustavili prodaju najvrjednijih gradskih zemljišta koje je prethodna vlast namijenila za rasprodaju: Paromlina, Gredelja i Zagrepčanke. Njima dajemo primarno javnu namjenu i njima se borimo za buduću dostupnost kulture. Zaustavljanjem prodaje gradskih stanova i izgradnjom novih stanova borimo se za dostupnost priuštivog stanovanja. Istodobno, suspendirali smo niz štetnih urbanističkih planova, a u dugoročnim procesima planiranja izmjena i dopuna GUP-a organizirali smo participativni proces koji uključuje mjesnu samoupravu.

Zajedno za javno dobro i u budućnosti

Isto tako savjesno i nepotkupljivo upravljat ćemo u javnom interesu i na nacionalnoj razini: spriječit ćemo da zakoni malo po malo fragmentiraju opća i javna dobra i otimaju ih lokalnim zajednicama, kao što je to vlada pokušala izmjenama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te zakonskog tretmana upravljanja planinarskim domovima.

Savjesno ćemo upravljati javnim prostorom i aktivirati neiskorištene prostore u vlasništvu države te pomagati u revitalizaciji središta gradova koja često propadaju jer država ne ulaže napore u aktivno gospodarenje i razvoj tih prostora.

Onemogućit ćemo da privatni interes ima prioritet nad javnim interesom u planiranju prostora i u studijama utjecaja na okoliš. Određivanje javnog interesa mora se provoditi uključivanjem javnosti i poštivanjem strogih načela zaštite javnog interesa i zaštite okoliša. 

Uključivanje javnosti u procesu javnog planiranja mora se dogoditi u vrlo ranoj fazi. Stoga ćemo stvoriti regulatorne preduvjete, procedure i alate za kvalitetnije i pravovremeno uključivanje građanki i najnižih razina mjesne samouprave.

Izmjenama referendumskog zakonodavstva olakšat ćemo provedbu lokalnih referenduma kako bi građanke uistinu mogle odlučivati o temama bitnim za njihov život te imati polugu da zaštite javna dobra u svojim sredinama. Smanjit ćemo prag potrebnog broja potpisa biračica za lokalne referendumske inicijative, produljiti trajanje prikupljanja potpisa i sniziti cenzus za pravovaljanost odluke na lokalnom referendumu.

Štit ćemo zajednice koje žive na obali od negativnih posljedica prekomjernog turizma. Zaštitit ćemo obalu od privatizacije, uzurpacije i betonizacije, ali i implementirati druge mjere zaštite od pretjeranog pritiska turizma. Primjerice, zahtijevat ćemo punu primjenu standarda vezanih uz zaštitu Svjetske baštine UNESCO-a, naročito poštivanje održivih kapaciteta gradova.

Suzbijat ćemo puzeću privatizaciju javnih usluga poput one kakva se događa u zdravstvu prebacivanjem pretraga na privatne pružatelje usluga, čime se slabi javno zdravstvo i dugotrajna dostupnost skrbi. Zdravstvo i obrazovanje moraju ostati dostupni svima. Nema društvene jednakosti uz cijenama nedostupne javne usluge ili javna dobra. 

Stvarat ćemo preduvjete kako ne bi došlo do privatizacije ili outsourcinga komunalnih usluga. Njihova privatizacija dovodi do povećanja cijena, lošeg održavanja i smanjenja kvalitete usluge. Stoga ćemo ulagati u jačanje kapaciteta komunalnog i javnog sektora kako bi u što većoj mjeri i na kvalitetan način mogli obavljati temeljne usluge za koje su zaduženi. 

Pravo na stanovanje, energiju i zdravu hranu za sve iziskuje stvaranje novih javnih i zajedničkih dobara. Stoga ćemo uložiti značajna sredstva u izgradnju stanova za priuštivi javni najam, poticat ćemo nastajanje zadružnog stanovanja, nastajanje energetskih zajednica građanki i javne čiste energije, a državno poljoprivredno zemljište stavit ćemo bržim procedurama u upotrebu za razvoj održive poljoprivrede i zdrave, priuštive i lokalno proizvedene hrane. 

Ulagat ćemo u širenje javnog vlasništva nad koridorima predviđenim za izgradnju zelene infrastrukture i zelenih površina, parkova i igrališta te objekata javne namjene, ali i kreirati financijski okvir u kojem lokalne zajednice imaju više sredstava za razvoj javnih sadržaja za svoje građanke kako bi ti prostori ispunili svoju temeljnu ulogu – povezivanja u zajednicu i osiguravanja kvalitete života. 

Ovakvim savjesnim djelovanjem prema općim i javnim dobrima gradit ćemo temelje pravednog društva, društva koje ima povjerenje u institucije i zajednicu koja je otporna na klimatske promjene.

3.2 Prostorno planiranje

Nedostatak sustavne prostorne politike, neodgovorno upravljanje prostorom, pogodovanje interesima investitora nauštrb javnog interesa i bespravna izgradnja rezultirali su devastacijom prostora diljem zemlje, osobito obalnog pojasa. Prostor se sagledava fragmentirano, kroz pojedinačne parcele, iz prizme partikularnih interesa te izostaje cjelovito planiranje što rezultira niskom kvalitetom urbanog i ruralnog okoliša. Produbljuje se prostorna nejednakost, ne postoji odgovor na nadolazeće klimatske promjene, zakoni i propisi koji reguliraju prostorno uređenje manjkavi su i često neprovedivi, a građani nemaju stvarni utjecaj na planiranje prostora. 

Da bismo prevladali navedeno stanje, provest ćemo mjere u zaštiti i odgovornom upravljanju prostorom, jačanju participacije građana, unapređenju zakonskog i institucionalnog okvira te kvaliteti gradnje i kvaliteti javnih prostora.

Zaštita i odgovorno upravljanje prostorom

Zaustavit ćemo bespravnu gradnju i nekontrolirano širenje urbaniziranog prostora na štetu neizgrađenih zemljišta, osobito šumskog i poljoprivrednog. Radi održivosti i racionalnosti mreže javne infrastrukture, boljim upravljanjem ćemo poticati planiranje kompaktnog urbanog prostora optimalne gustoće i aktivaciju neiskorištenih područja, osobito onih u javnom vlasništvu.

Omogućit ćemo urbanu obnovu i zakonom propisanu urbanu sanaciju zapuštenih i devastiranih područja, osobito prostora legalizirane bespravne gradnje i središta gradova zahvaćenih gentrifikacijom  i iseljavanjem stanovništva kako bi se  povećala kvaliteta života.

Poticat ćemo socijalno pravednu i održivu preobrazbu prostora uvodeći mjere priuštivog stanovanja, pravedne energetske obnove, zelene revitalizacije javnih prostora te održive nadogradnje i transformacije prometne i komunalne infrastrukture.

Kontinuirano ćemo raditi na očuvanju i širenju mreže prostora i koridora javne, društvene i komunalne namjene pravnim alatima pravodobnog i pravednog obeštećenja vlasnika nekretnina planiranih za razvoj javne infrastrukture. 

Paralelno ćemo dinamizirati i pojednostaviti postupke osnivanja i obnove zemljišnih knjiga kao polazište za preoblikovanje zemlijšta i uređenje infrastrukture, što predstavlja neophodan instrument urbanističkog razvoja. 

Stvarat ćemo preduvjete za revitalizaciju i obnovu ruralnih područja, osobito onih pogođenih depopulacijom i starenjem stanovništva, te efikasnije štititi prirodne resurse – šume, vode, poljoprivredna zemljišta, obalu i more.

Jačanje participacije građana 

Poticat ćemo edukaciju građana o prostornim temama te osigurati točno i pravovremeno informiranje o projektima, pokretanju izrade planova i izdanim dozvolama na način razumljiv široj zajednici kako bismo ojačali njihovu moć u donošenju odluka o razvoju prostora.

Izradit ćemo preporuke i propise za kvalitetno sudjelovanje građana u procesima prostornog planiranja te razvijati alate direktne lokalne demokracije i modele odlučivanja, poput procesa deliberacije kroz „vijeća građana” (Citizens’ Assemblies) i lokalne referendume, osobito za velike prostorne zahvate.

Kako bi se ostvarila bolja suradnja između javne uprave, izrađivača planova, projektanata te šire zajednice, planiramo ojačati kapacitete institucija i javnih tijela za komunikaciju s građanima i civilnim društvom.

Reformirat ćemo instrument javne rasprave u svim fazama izrade prostornih planova kroz dodatna predstavljanja bitnih tema i prostornih cjelina te omogućiti kvalitetnije uključivanje zainteresirane javnosti.

Unapređenje zakonskog i institucionalnog okvira 

Unapređenje sustava prostornog planiranja vodit ćemo transdisciplinarno, slijedeći preporuke struke i u kontinuiranoj suradnji s relevantnim strukovnim udruženjima i zainteresiranom javnosti.

Međusobno ćemo uskladiti politike i dokumente prostornog, okolišnog i strateškog planiranja te mehanizme financiranja sredstvima iz europskih fondova koji su često u koliziji s nacionalnim i lokalnim planovima ulaganja.

Osigurat ćemo uvjete za donošenje Državnog plana prostornog razvoja RH kao jezgrovitog i operativnog dokumenta ključnih državnih prostornih prioriteta. 

Osuvremenit ćemo razinu detaljnog urbanističkog planiranja te inovirati fleksibilnije i provedive instrumente, poput urbanističkog projekta i tematskih urbanističkih alata. 

Poticat ćemo afirmaciju i razvoj urbanističkih, krajobraznih i arhitektonskih natječaja kao mehanizme dobivanja najkvalitetnijih prostornih rješenja. 

Uspostavit ćemo mehanizme efikasne kontrole prostora adekvatnim sankcioniranjem kako bismo zaustavili bespravnu izgradnju i korištenje prostora koje je suprotno planskim parametrima i namjeni te ugrožavanje prirodne i kulturne baštine.

Osigurat ćemo potpunu javnu dostupnost svih relevantnih prostornih podataka, planova, studija i izdanih dozvola putem odgovarajućih digitalnih platformi i otvorenih procedura pristupa podacima.

Kvalitetniji izgrađeni i javni prostor

Poticat ćemo ćemo interdisciplinarno oblikovanje i transformiranje javnih prostora u prostore sigurne, dostupne i inkluzivne za sve skupine korisnika. 

Izradit ćemo sustav urbanističkih standarda koji će dati smjernice za izgradnju i rekonstrukciju građevina. Standardi će definirati najznačajnije urbanističke parametre poput optimalne udaljenosti između građevina ili minimalnog osunčanja te pristupačnosti javnoj, zelenoj i plavoj infrastrukturi. Stavit ćemo naglasak na klimatsku i energetsku otpornost, uvažavajući prostorne i ambijentalne kvalitete pojedinih sredina.

Pokrenut ćemo proces izrade prostornih standarda i normativa za sve tipove javnih i zelenih prostora te procedura koje uključuju participaciju građana. Donijet ćemo zasebne smjernice za ruralne sredine, prilagođene klimatskim i tradicijsko-kulturnim obilježjima svake regije.

Promijenit ćemo paradigmu projektiranja ulica od prioritizacije automobilskog prometa prema poticanju aktivne mobilnosti te sagledavanju ulica kao ključnih i kapilarnih dijelova sustava zelene infrastrukture i javnih prostora. 

Novim planerskim alatima i propisivanjem minimalnih tehničkih uvjeta zalagat ćemo se za ograničavanje špekulativne, nekvalitetne i turizmu namijenjene stambene izgradnje. Poticat ćemo javnu stambenu izgradnje te uvođenje priuštivih i neprofitnih modela stanovanja.

3.3 Porezna politika

Političko-socijalni ciljevi naše porezne politike uključuju smanjenje dohodovne nejednakosti, povećanje dohotka od nesamostalnog rada u cilju ubrzanog približavanja prosjeku EU-a, povećanje mirovina u skladu s ciljem da starosna mirovina za radni staž od 40 godina dostiže 67 % prosječne plaće te poreznu stimulaciju industrija koje doprinose zelenoj transformaciji i povećanju produktivnosti proizvodnog sektora, podršku inovacijama javnog i privatnog sektora i poreznu stimulaciju investiranja u radnice i tehnologiju.

Što se tiče samog sustava, želimo uspostaviti okvir za transformaciju potrošne orijentacije poreznog sustava, povećati horizontalnu i vertikalnu pravednost sustava, što će se postići smanjenom regresivnošću poreznog sustava, proširiti poreznu bazu te ojačati poreznu disciplinu. Na strani porezne uprave sustav ćemo učiniti manje kompleksnim, a time i efikasnijim te s lakšom mogućnošću kontrole porezne evazije. 

Porezi na potrošnju

Najznačajnije obilježje hrvatskog poreznog sustava jest njegovo oslanjanje na potrošnju. PDV i trošarine koji čine gotovo polovinu ukupnih poreznih prihoda države. Porezi na potrošnju, na kojima je tako naglašeno zasnovan naš porezni sustav, najregresivniji su i natprosječno opterećuju najsiromašnije slojeve društva. Po projekcijama proračuna za 2024. udio PDV-a u ukupnim poreznim prihodima (ne računajući doprinose) je 62 %. Tolika ovisnost proračunskih prihoda o PDV-u govori o nevoljkosti dosadašnjih vlada da transformiraju postojeći sustav oporezivanja temeljen na potrošnoj metodi u progresivan sustav koji oporezuje bogatstvo i imovinu.

Još jedna specifičnost hrvatskog poreznog sustava u dijelu koji se odnosi na PDV jest da niti jedno dosadašnje smanjenje stope PDV-a na pojedine kategorije prehrambenih proizvoda i proizvoda široke potrošnje nije rezultiralo smanjenjem cijena za potrošačice, već se razlika prelila u trgovačke marže. 

Stoga u dijelu poreza na potrošnju planiramo ukidanje smanjenih stopa PDV-a na najvećem broju roba koje su u širokoj potrošnji i čije smanjivanje stope nije urodilo smanjenom cijenom, uz ostavljanje stope od 5 % na specifičnu vrstu artikla unutar nekog proizvoda (primjerice, samo određena vrsta kruha, određene gramaže, proizvedena na određeni način). Na taj način možemo povezati poreznu politiku s poticanjem domaće proizvodnje, odnosno poticanjem onih djelatnosti koje kao država želimo strateški podržavati (primjerice nakladništvo, kulturna produkcija, javni prijevoz, ekološki proizvedena hrana i sl). Instrument za upravljanje stopama poreza na dodanu vrijednost je i dodatni porez na dobit. Srednjoročni cilj nam je smanjenje stope PDV-a na 22 %. 

Što se tiče trošarina, cilj upravljanja iznosima trošarina za određene vrste proizvoda povezan je s programskim ciljevima drugih sektora, posebice zdravstva i zdravstvene politike, kao i gospodarske politike. Tako, zbog visoke smrtnosti od raka i visoke pretilosti kod djece i odraslih, srednjoročno planiramo povećavati trošarine na duhan i duhanske prerađevine te bezalkoholna pića s dodanim šećerom, odnosno visoko procesuirane prehrambene proizvode.

Slično tomu, cilj oporezivanja igara na sreću vodit će se društvenim ciljem smanjenja ovisnosti o kocki, koji je posljednjih godina postao ozbiljan javnozdravstveni problem, ali i s ciljem smanjenja socijalnih i ekonomskih posljedica igara na sreću, posebice klađenja. U tom pogledu planiramo uvesti jedinstvenu stopu poreza od 30 % na sve dobitke od igara na sreću, a priređivačicama igara na sreću povećati iznos godišnje naknade sa sadašnjih 132 tisuće eura u ovisnosti od broja prodajnih mjesta te povećati stopu mjesečne naknade, koja sada iznosi svega 5 % ukupnih mjesečnih iznosa uplata. 

Porez na dohodak

Što se tiče poreza na dohodak, njime se u Hrvatskoj oporezuje više vrsta dohodaka, pri čemu se razlikuje porezni tretman dohodaka od rada s jedne strane te dohodaka od kapitala i imovine s druge strane. Osim toga, porezni tretman rada razlikuje se ovisno o tome radi li se o nesamostalnom radu (radu za poslodavku), samostalnom radu (obrti, poljoprivrednice) ili dohotku od rada po drugim osnovama. Naime, porezni klin najviši je u kategoriji radnika koji rade za poslodavke, pri čemu su obavezni doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje oni koji više opterećuju rad od samog poreza i to ponovno najviše u kategoriji radnica kod poslodavki.

Međutim, ili zbog izrazito niskih prihoda (naročito umirovljenica) ili kao posljedica raznih olakšica, u Hrvatskoj svega oko trećina poreznih obveznica uopće plaća porez na dohodak, a premda nominalno imamo različite stope poreza na dohodak, čak 99 % radnica plaća porez po nižoj stopi. To znači da je u Hrvatskoj u praksi prisutan tzv. flat-rate, koji je pritom izrazito visok kao početno porezno opterećenje rada.

S druge strane, dohoci od kapitala kakve prepoznaje hrvatski porezni sustav zapravo su prinosi od ulaganja u financijsku imovinu, dok su dohoci od imovine i imovinskih prava oni koji su proizašli od ulaganja u pojedine oblike materijalne i nematerijalne imovine. Radi se primjerice o dividendama i kamatama kod financijske imovine ili dohocima proizašlima iz najma nekretnina, ali i onima koji proizlaze iz porasta vrijednosti imovine, primjerice dionica ili nekretnina.

Vidljivo je da je sustav oporezivanja dohodaka u Hrvatskoj kompliciran, a time nužno i neefikasan, dok na razini učinaka proizvodi nepravdu, koja se ogleda u visini poreznog klina za svaki od oporezovanih oblika rada. Stoga je cilj naše porezne politike sustav učiniti s jedne strane jednostavnijim i efikasnijim, a s druge pravednijim. Zato planiramo uvesti sintetičko oporezivanje dohotka bez obzira na njegov izvor. Takvo se oporezivanje provodi na način da se svi dohoci zbrajaju na kraju godine te se ovisno o visini ukupnog dohotka razvrstavaju u kategorije oporezivanja koje su obilježene progresivnim stopama. Pritom će najniža stopa biti niža od današnje početne stope, a umjesto današnja dva predviđamo četiri različita porezna razreda. 

Porez na imovinu i kapital

Relativno nisko porezno opterećenje kapitala i imovine najizrazitije se ogleda u poreznom tretmanu nekretnina. Kad govorimo o porezu na nekretnine i vezanim porezima, zapravo govorimo o četirima vrstama poreza: to su porez na vlasništvo nekretnina, porez na promet nekretnina, porez na dohodak od otuđenja nekretnina i porez na prihod od najma, odnosno zakupa. 

U našem poreznom sustavu opći porez na vlasništvo nekretnina trenutno ne postoji. Komunalna naknada, porez na kuće za odmor i spomenička renta, iako imaju neka obilježja poreza na vlasništvo, nisu porezi u užem smislu. Obveznica poreza na promet nekretninama je stjecateljica nekretnine, a iznos poreza je 3 % od tržišne vrijednosti nekretnine. Pritom postoji niz izuzetaka, odnosno slučajeva u kojima stjecateljica može biti oslobođena plaćanja ovog poreza. U krug onih koje su oslobođene plaćanja poreza na promet nekretninama uvrstit ćemo i sve fizičke osobe koje stječu svoju prvu nekretninu. 

Porez na dohodak od otuđenja nekretnine također već imamo i on se nakon najnovijih poreznih izmjena naplaćuje po stopi od 24 %. Dohodak je prema tom porezu definiran kao razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Međutim, krug poreznih obveznica tog poreza vrlo je uzak jer se on ne naplaćuje ako se nekretnina otuđuje nakon više od dvije godine vlasništva, niti ako je nekretnina služila za stanovanje poreznoj obveznici ili članicama njezine uže obitelji. Konačno, kad je riječ o porezu na najam i zakup, zakon izrijekom prepoznaje dvije situacije: klasični (dugoročni) najam i kratkoročni turistički najam. Problem za sebe je nejednak tretman tih dviju vrsti najma. Porez na dugoročni najam (u stvari je to porez na dohodak od imovine) iznosi 12 % od najamnine umanjene za 30 % na ime izdataka za troškove. S druge strane, porez na kratkoročni turistički najam (iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicama i turistkinjama te organiziranje kampova) paušalni je porez koji se kreće od 19,91 do 199,08 eura godišnje po krevetu, a određuje ga jedinica lokalne samouprave. Očita je disproporcija između potencijalnih prihoda i poreznog opterećenja tih dviju vrsta najma i ta činjenica ima osim fiskalnih i druge, dalekosežne društvene posljedice. 

Nepostojanje poreza na vlasništvo nekretnina predstavlja svojevrsnu poreznu oazu i snažno potiče takav oblik štednje. Vrlo blagi porezni tretman kratkotrajnog turističkog najma dodatno motivira građane na ulaganje u nekretnine, a na drugom kraju istog procesa, ostvareni profiti se reinvestiraju – opet u nekretnine. To stvara dodatne pritiske na povećanje cijena ionako nepriuštivih stanova i dugoročnog najma u čitavoj zemlji. Osim toga, nepostojanje poreza na vlasništvo nekretnina, kao i široko postavljeni uvjeti za oslobođenje plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina, ne samo što rezultiraju strmim rastom cijena nekretnina nego potiču i sve prisutnija spekulativna ulaganja u tržište nekretnina. 

U tim okolnostima, porezne promjene koje predlažemo su uvođenje poreza na višak nekretninskog bogatstva, proširenje kruga poreznih obveznica poreza na dohodak od otuđenja nekretnina te izjednačavanje poreznog tretmana dugotrajnog i kratkotrajnog stambenog najma.

Porez na višak nekretninskog bogatstva bit će socijalno osjetljiv i progresivan. To znači da će tog poreza biti oslobođene vlasnice do dviju stambenih nekretnina. Porez će se plaćati tek na vlasništvo treće i svake daljnje nekretnine i to godišnje, po stopi od 0,7 % od vrijednosti treće nekretnine, 1 % od vrijednosti četvrte, 1,25 % od vrijednosti pete nekretnine i analogno dalje, s povećanjem od 0,25 postotnih poena za svaku daljnju nekretninu. Međutim, obveznici tog poreza bit će i osobe koje u vlasništvu imaju manje od tri nekretnine, ali vrijednost prvih dviju nekretnina u vlasništvu premašuje granicu luksuza. U tom će slučaju te vlasnice plaćati godišnji porez u visini od 1 % iznosa za koji ukupna vrijednost nekretnina premašuje postavljenu granicu luksuza. Također, porezu na višak nekretninskog bogatstva podlijegat će i nekorištene nekretnine u vlasništvu pravnih osoba. 

U primjeni poreza na otuđenje nekretnina proširit ćemo krug poreznih obveznica. Tog poreza bit će oslobođene vlasnice koji prodaju nekretninu ako je zadovoljen bar jedan od sljedećih dvaju uvjeta:

a) nekretnina se otuđuje nakon više od 8 godina vlasništva,

b) nekretnina koja se otuđuje vlasniku je osobno služila za stanovanje neprekidno tokom zadnje 3 godine prije dana otuđenja.

Dodatni porez na dobit

Uz sve navedeno potrebno je uvesti i dodatni porez na dobit. Posebno je to važno u sektoru trgovine i u financijskom sektoru. U sektoru trgovine to je potrebno kako bi se osigurali uvjeti da snižavanje stope PDV-a na određene skupine proizvoda zaista rezultiraju snižavanjem krajnjih cijena. U financijskom sektoru opravdanje za to su nedavne i još uvijek prisutne enormne zarade komercijalnih banaka od kamata koje im isplaćuje HNB. HNB je u 2023. godini isplatila 877 milijuna eura kamata, od čega samo bankama na prekonoćne depozite čak 479 milijuna eura.

3.4 Reforma javne uprave i teritorijalni preustroj

Uprava – državna (ministarstva), lokalna (gradovi i općine), regionalna (županije) i javna (školstvo, zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb) – postoji radi građana i gospodarskih subjekata. Ona je njihov servis s pomoću kojega ostvaruju svoja prava i ispunjavaju svoje potrebe. Stoga je neprihvatljivo da unatoč više od 30 godina samostalnosti hrvatska uprava pati od „dječjih bolesti“ karakterističnih za razdoblje uspostave institucija. 

Problemi sustava uprave mogu se svrstati u kategorije: 1. strateškog planiranja i koordinirane provedbe usklađenih javnih politika, 2. razvoja i upravljanja poslovnim procesima (uključujući digitalna rješenja), 3. upravljanja ljudskim resursima te 4. teritorijalnog ustroja koji uspijeva odgovoriti na potrebe stanovništva i omogućuje razvoj. Njihovo uspješno rješavanje očitovalo bi se pak u još jednoj, 5. kategoriji: promjeni organizacijske kulture cijelog upravnog aparata – usmjerenosti prema pravima i potrebama korisnika, otvorenosti i transparentnosti. 

Rješenja za sve te probleme davno su definirana, no dosad je nedostajala stvarna politička volja da se takva reforma i provede. Pokazatelj političke volje za provedbu takve reforme jest to što je planiramo voditi izravno iz Ureda premijerke koji će biti ovlašten i za koordinaciju izrade i praćenje provedbe javnih politika. Na taj ćemo način s najviše izvršne razine vlasti preuzeti odgovornost za provedbu reforme uprave te odgovornost za koordinaciju izrade usklađenih resornih politika čija će se primjena redovito pratiti i vrednovati s aspekta unapređivanja iz perspektive korisnika – građana i poslovnih subjekata. 

Upravljanje ljudskim resursima u javnom sektoru

Svaki sustav počiva na ljudima, njihovu znanju, vještinama i motiviranosti. Zato ljudi u javnom sektoru – učitelji, liječnici, medicinske sestre, državni i lokalni službenici, vatrogasci, socijalni radnici, inspektori i svi ostali koji u njemu rade – nisu trošak, već investicija i vrijedan resurs. Izvršna je vlast odgovorna za to da stvori uvjete u kojima će se najbolji među nama odlučiti za karijeru u javnom sektoru, da zapošljava najsposobnije, omogućuje im stručno usavršavanje, njihov rad vrednuje odgovarajućim razinama plaće, a rezultate rada objektivno ocjenjuje i prema potrebi nagrađuje ili kažnjava.

Postojeći kompetencijski okvir postat će obavezan za planiranje zapošljavanja, postupak testiranja i odabira, stručno usavršavanje, vrednovanje rada i razvoj karijere svakog zaposlenika. Da bi zadovoljio kriterij pravednosti, on će se primjenjivati i na sve postojeće zaposlenike u napredovanju. Taj je korak temelj sustava koji počiva na kvalifikacijama i postignućima. Osim toga, uvjet za zapošljavanje u državnoj službi bit će uspješno položeno testiranje kompetencija za ulazak u državnu službu. 

Drugi je bitan preduvjet za pridobivanje i zadržavanje najboljih zaposlenika visina plaće. Da bismo u sustav privukli najbolje i motivirali ih na ostanak,  u mandatnom razdoblju prosjek plaća ubrzano ćemo približavati prosjeku EU-a

Sustav ocjenjivanja zaposlenika, osim za svrhu odlučivanja vezanog za napredovanje ili nazadovanje u službi te povezane financijske i druge oblike nagrađivanja, na individualnoj razini treba služiti upravljanju karijerom službenika, a na razini institucije razvoju plana profesionalnog usavršavanja zaposlenika. Sustav ocjenjivanja stoga mora postati objektivan i ujednačen na temelju unaprijed postavljenih kriterija ocjenjivanja povezanih s kompetencijskim okvirom, rezultatima zaposlenika i poboljšanjima u radu koja su rezultat uspješno primijenjenih novih znanja i vještina.

Profesionalno usavršavanje oslanjat će se na Državnu školu za javnu upravu (DŠJU). DŠJU mora samostalno razviti i kontinuirano provoditi module za razvoj i unapređivanje svih općih kompetencija i kompetencija rukovodećih službenika na svim razinama vlasti. Ispunjavanje tih zadaća DŠJU-a osigurat ćemo odgovarajućim povećanjem financijskih i materijalnih resursa nužnih za razvoj novih modula te reviziju i unapređivanje postojećih. Propisat ćemo to da rukovoditelji tijela javne uprave moraju omogućiti pohađanje programa profesionalnog usavršavanja utvrđenog individualnim planovima profesionalnog usavršavanja, a zaposlenicima ćemo propisati obavezu pohađanja tih programa. 

Uprava vođena potrebama građana i gospodarskih subjekata

Jedino će kompetentni i zadovoljni službenici na svim razinama vlasti biti motivirani za to da potrebe i prava građana i poslovnih korisnika uzimaju u obzir u kontekstu „životnih“ i „poslovnih“ situacija. S jedne strane to znači da traženu podršku, informaciju ili pomoć valja pružiti u najkraćem roku. S druge strane za kompleksnija pitanja to znači promišljanje koraka i primjenu pristupa vođenog potrebom korisnika da svoje probleme riješe na zadovoljavajući način i u najkraćem roku, bez obzira na to zahtijeva li se postupanje samo jednog ili više tijela u sustavu. Za takav pristup nužno je strateško promišljanje, planiranje i koordinacija.

Timovi službenika iz različitih tijela zajednički će rješavati situacije ili probleme koji traže multisektorski pristup, odnosno unapređivanje neke javne politike. Ta promjena komunikacijske kulture nužno će dovesti do snažnije koordinacije tijela i institucija, ali i do veće usklađenosti kako javnih politika tako i postupanja samih tijela. Takva multiresorno i multiinstitucionalno iznjedrena poboljšanja, nakon što ih testiraju predstavnici korisničkih skupina te uz provedeno javno savjetovanje, upućivat će se u službu mjerodavnu za koordinaciju izrade i praćenje provedbe javnih politika u Uredu premijerke radi usuglašavanja na razini Vlade te upućivanja nužnih izmjena zakonodavnog okvira u saborsku proceduru. 

Na kraju sastavni je dio strateškog upravljanja periodično vrednovanje postignutog čija je  svrha nužno unapređivanje pristupa i aktivnosti, institucionalnog učenja, ali i javnog izvještavanja o postignućima i uočenim problemima u provedbi. Mi se obavezujemo na redovita neovisna vrednovanja provedbe javnih politika, javno objavljivanje izvještaja o vrednovanju te na raspravu o nalazima i preporukama na razini Sabora. Također se obavezujemo na dosljednu provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama. 

Razvoj i upravljanje poslovnim procesima radi pružanja kvalitetne usluge

Kako bi kvaliteta pružene javne usluge bila zadovoljavajuća, poslovne je procese potrebno popisati, analizirati te optimirati. Optimizacija poslovnih procesa odnosi se na utvrđivanje aktivnosti, postupaka ili radnji (bilo na strani institucije bilo na strani korisnika usluga) koje stvaraju „uska grla“ ili nepotrebne troškove i, ako je moguće, na njihovo ukidanje, a ako to nije moguće, onda svakako na njihovo unapređivanje.  

Prvi zahtjev koji postavljamo pred državne službenike jest jedinstvena primjena Zakona o upravnom postupku za koji ćemo osigurati ujednačavanje prakse i pomoć službenicima u rješavanju kompleksnih pitanja. To ćemo učiniti punom primjenom već izrađenih digitalnih alata za ujednačavanje upravnih postupaka i nadzor nad njima. Time ćemo za građane osigurati predvidljivost i brzinu postupanja u osiguranju njihovih prava i ispunjavanju potreba. Istodobno će sustav omogućiti službenicima prijavu problema u primjeni Zakona te davanje prijedloga za unapređivanje okvira. 

Primjenu postojećeg sustava upravljanja kvalitetom na državnoj razini učinit ćemo obaveznom, a za razinu regionalne i lokalne samouprave to će biti uvjet za odobravanje sredstava s nacionalne razine. 

Adekvatan teritorijalni ustroj

Aktualna podjela Hrvatske na 21 županiju te 555 gradova i općina priječi osiguravanje odgovarajuće razine resursa i kapaciteta za upravljanje razvojem i za pružanje jednako kvalitetnih javnih usluga. 

Teritorijalni ustroj mora podržavati autonomiju jedinica lokalne samouprave u upravljanju vlastitim razvojem i u kvalitetnom pružanju javnih usluga građanima i poslovnim korisnicima na lokalnoj razini. To je njegova primarna svrha. U tom kontekstu nije upitno treba li smanjivati broj jedinica lokalne i regionalne samouprave, ali svrha teritorijalnog preustroja nije ni puko smanjenje broja nego je svrha osigurati dostatne kapacitete za pružanje javnih usluga jednake kvalitete na čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Kako je teritorijalni preustroj usko vezan za politiku lokalnog i regionalnog razvoja, on će iz nje i proizaći. U mandatnom razdoblju stvorit ćemo razvojne i administrativne preduvjete za provedbu teritorijalnog preustroja, uz stručnu i javnu raspravu

Usmjerit ćemo se na razvoj gradova od 10.000 do 30.000 stanovnika i ruralna područja koja im gravitiraju, i to proširenjem obuhvata integriranih teritorijalnih ulaganja (ITU) kao i mehanizmom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD). Razvojne agencije djelovat će na razini većih regija umjesto dosadašnjeg ustroja na razini županija. Razvojne agencije koordinirat će izradu i provedbu projekata od regionalne važnosti (primjerice na području energetike, zaštite okoliša, prometa, gospodarenja otpadom, prostornog planiranja i sl.) u suradnji s ključnim dionicima. Politička razina odlučivanja na razini regija temeljit će se na legitimitetu predstavnika lokalne vlasti zbog čega će postojeća razina županijskog političkog predstavništva biti nepotrebna.

3.5 Reforma pravosuđa

Cilj je našeg programa za pravosuđe vraćanje povjerenja u sustav što namjeravamo postići mjerama usmjerenim prema osiguravanju uvjeta za neovisno djelovanje državnog odvjetništva i sudova na svim razinama, povećanju učinkovitosti, uključujući unapređivanje sustava upravljanja državnim odvjetništvom i sudovima, te osiguravanju kvalitete pravosuđa. 

Neovisnost pravosudnog sustava

Razina neovisnosti i odgovornosti pravosudnih dužnosnica daleko je od onoga što bi se očekivalo u konsolidiranim demokracijama koje počivaju na sustavu kočnica i ravnoteže, ali i na visokoj razini integriteta pravosudnih dužnosnica. Zatvorenost pravosudnog sustava i njegovo odbacivanje javne kritike ne samo što negativno utječe na kvalitetu nego i  ozbiljno narušava i neovisnost sustava koja služi kao alibi za izostanak dijaloga s onima koje mogu pridonijeti unapređivanju, kako sadržajno tako i procesno. 

U sustavu državnog odvjetništva ključna je prepreka neovisnosti način imenovanja glavne državne odvjetnice o kojoj na formalnoj razini odlučuje  natpolovična većina u Saboru, a u praksi se njezino imenovanje zbiva iza zatvorenih vrata, pred povjerenstvom koje čini vrhuška izvršne vlasti. Od glavne državne odvjetnice, koju de facto na tu dužnost imenuje i te dužnosti razrješava Vlada RH i o čijem proračunu odlučuje ta ista vlada, ne može se očekivati visok stupanj neovisnosti. Istodobno tako izabrana glavna državna odvjetnica imenuje ravnateljicu USKOK-a. U sustav je, dakle, ugrađen niz rješenja koja priječe stvarnu neovisnost državnoodvjetničkog djelovanja.  

Osim toga, ključno je izmijeniti način rješavanja sukoba nadležnosti između Državnog odvjetništva i Ureda Europske javne tužiteljice. O tome ne može odlučivati Glavna državna odvjetnica, jer se u takvim situacijama neminovno nalazi u sukobu interesa. Stoga će o tom pitanju odlučivati Vrhovni sud Republike Hrvatske. 

Ključne mjere za povećanje neovisnosti pravosudnog sustava uključuju:

  • izmjenu načina imenovanja glavne državne odvjetnice i načina imenovanja ravnateljice USKOK-a; 
  • izmjenu zakona kojim se definira način suradnje s Uredom europske javne tužiteljice – namjesto glavne državne odvjetnice, posljednju riječ u mogućem  sukobu nadležnosti između DORH-a i Ureda EPPO-a imat će Vrhovni sud
  • neovisnost i stabilnost procedura imenovanja i razrješenja sutkinja od politike sudskom kontrolom postupka i odluka o imenovanju temeljem kriterija integriteta i stručnosti; 
  • individualnu neovisnost sutkinja jačat ćemo poboljšanjem uvjeta rada i jasnim propisima vezanim za način određivanja sudačkih plaća koji neće ovisiti o proračunskim ograničenjima na poziciji ministarstva zaduženog za pravosuđe; 
  • za pokretanje tužbi protiv časti i ugleda sutkinje će trebati osigurati odobrenje predsjednice Vrhovnog suda.

Povećanje učinkovitosti

To što je Hrvatska prema broju sutkinja – 43 na 100.000 stanovnika – predvodnica na razini EU-a, a istodobno je na samom začelju kad je riječ o trajanju postupaka pokazuje manjkavosti u upravljanju pravosuđem na sistemskoj razini. 

Predsjednice sudova istodobno obavljaju menadžerske dužnosti – upravljaju financijama i ljudima – i sudačke dužnosti. Bez znanja i iskustva u upravljanju, resursima ne upravljaju optimalno, a zbog te njihove uloge trpi sudački posao. 

Hrvatski sudovi godišnje zaprimaju otprilike milijun i tristo tisuća predmeta, a Državno odvjetništvo obradi više od dvjesto tisuća prijava. Tako visok broj predmeta u uvjetima nerazvijenog sustava alternativnog rješavanja sporova neminovno negativno djeluje na duljinu trajanja postupaka. Neujednačena sudska praksa također pridonosi neefikasnosti. Nadalje, u parničnim postupcima učestala je praksa sazivanja ročišta za predmete koji nisu potpuno pripremljeni za raspravu što rezultira sazivanjem sljedećih ročišta u razmacima od više mjeseci, a u nekim slučajevima i više godina. 

Teritorijalni, ali i općeniti ustroj sudbene vlasti nije proveden racionalno, prostori su neadekvatni, a tehnička oprema zastarjela. Osim toga, sutkinje su opterećene velikom količinom administrativnog posla, a na sudovima nedostaje i znatan broj službenica čija je zadaća pružati podršku sutkinjama u postupcima. Istodobno digitalizacija pravosuđa nije potpuno zaživjela. 

Na učinkovitost državnoodvjetničke organizacije osim manjka dužnosničkih i službeničkih kadrova utječe i to što se uz progon kaznenih djela DORH bavi i zastupanjem interesa Republike Hrvatske u svim predmetima u kojima je ona stranka u postupku pred domaćim i međunarodnim tijelima. Na taj dio posla troši se izrazito puno ljudskih i financijskih kapaciteta i vremena što otežava progon kaznenih djela. Osim toga, USKOK se, kao specijalizirano tijelo državnog odvjetništva, originalno zamišljeno za progon najtežih oblika organiziranog kriminala i korupcije, bavi svim oblicima korupcije uključujući i tzv. sitnu korupciju, a ukinuta je tzv. financijska policija koja je djelovala u sklopu Porezne uprave. 

Ključne mjere koje namjeravamo uvesti radi povećanja učinkovitosti pravosudnog sustava obuhvaćaju:

  • uvođenje profesionalnih menadžerskih pozicija na sudove i u državnoodvjetničke organizacije kako bi se sutkinjama i pravosudnim dužnosnicama u sustavu državnog odvjetništva omogućilo da se potpuno posvete pravnim poslovima prepuštajući pitanja upravljanja ljudima koji za te poslove imaju kompetencije i iskustvo;
  • unapređivanje uvjeta rada osiguranjem odgovarajućih prostora i tehničke opreme na sudovima te u državnoodvjetničkim organizacijama; 
  • reorganizaciju mreže sudova: prvostupanjskih na maksimalno dvanaest, a područnih na maksimalno četiri uz zadržavanje sudskih ureda i službi čiji se broj može mijenjati prema potrebama;
  • ograničavanje mogućnosti sudjelovanja sutkinja u arbitražama kako radi  povećavanja učinkovitosti tako i radi osiguravanja njihove neovisnosti;
  • snažnije promicanje medijacije i uvođenje modela stimuliranja stranaka za mirno rješavanje sporova uključujući i prekršajne postupke;
  • regulaciju i poticanje izvansudskog rješavanja sporova između javnopravnih tijela uz uvođenje obaveze plaćanja sudskih pristojbi za javnopravna tijela pri pokretanju postupaka koji se ne razrješava u izvansudskom postupku; 
  • propisivanje mogućnosti da već u prvom postupku po žalbi drugostupanjski sudovi provedu raspravu i dokazni postupak kako bi se utvrdile sve bitne činjenice za donošenje odluke; 
  • propisivanje obaveze vođenja sudskih rasprava u kontinuitetu te uvođenje instruktivnih rokova tamo gdje ih sada nema;
  • za repetitivne i društveno važne predmete osiguravanje alternativnih sudskih procedura kolektivnog sklapanja nagodbi uz sudjelovanje i potporu predstavnica državnih vlasti;
  • smanjivanje opsega predmeta u kojima sud provodi samo specifično sudsko administriranje uz prebacivanje takvih poslova na sudske službenice;
  • rješavanje jednostavnih, repetitivnih predmeta uz visok stupanj automatizacije procesa, ali i ljudsku provjeru;
  • spajanje i koordinaciju projekata digitalizacije pravosuđa uz njihov daljnji razvoj na osnovi otvorenih platformi;
  • ponovno osnivanje Državnog pravobraniteljstva kao tijela specijaliziranog za zaštitu imovinskih prava i interese Republike Hrvatske kako bi DORH sve svoje resurse usmjerio na progon kaznenih djela;
  • ponovno uspostavljanje financijske policije pri Poreznoj upravi radi pravodobnog prepoznavanja i kažnjavanja nerazmjera prihoda i imovine te podrške DORH-u u progonu i kažnjavanju porezne evazije i pranja novca.

Unapređivanje kvalitete 

Jamac učinkovitog progona kaznenih djela na strani DORH-a, kao i jamac pravedne, brze i na zakonu zasnovane presude jest ponajprije kvaliteta kadrova i njihov profesionalni integritet. Zadatak je izvršne vlasti stvoriti uvjete u kojima će najbolje pravnice, s visokim stupnjem osobnog i profesionalnog integriteta, birati posao unutar pravosuđa. 

Državno sudbeno vijeće (DSV) kao tijelo nadležno za imenovanje, napredovanje i razrješavanje sudaca nema adekvatnih objektivnih kriterija koji bi jamčili da će se u sustav novačiti i u njemu napredovati najkvalitetniji kadrovi što ruši vjerodostojnost cijele institucije. Percepcija prema kojoj napreduju podobni umjesto sposobnih dodatno ruši povjerenje javnosti u pravosudni sustav i demotivira kvalitetne profesionalke. 

Nezadovoljstvo dužnosnica i službenica stanjem u pravosuđu rezultira manjkom kadrova i manjkom motivacije za kvalitetan rad i profesionalno usavršavanje. Često svjedočimo formalističkom tumačenju pravne norme bez uzimanja u obzir smisla i svrhe propisa uz izostanak primjene prava i normi nadređenih hrvatskom pravosudnom sustavu.

Izmjenama Okvirnih mjerila za rad sutkinja 2021. godine povećana je sudačka „norma“. Radi sustizanja norme, sudi se na štetu rješavanja kompleksnih predmeta koji zahtijevaju više vremena te umanjuju vjerojatnost postizanja „norme“.

Ključne mjere za unapređivanje kvalitete obuhvaćaju: 

  • uvođenje objektivnih kriterija za izbor sutkinja iz sudačkih i nesudačkih redova uz propisivanje obveze imenovanja petine sutkinja iz redova profesoricaa, uglednih pravnih stručnjakinja i odvjetnica;
  • doradu Okvirnih mjerila za rad sutkinja na način koji će u obzir uzimati i na odgovarajući način vrednovati kompleksnost predmeta
  • osiguravanje stalne i obvezne edukacije za sudske dužnosnice i službenice u odnosu prema ustavnoj, međunarodnoj i europskoj praksi te radi proširivanja razumijevanja pravnih problema i praćenja napretka u pravnoj znanosti; 
  • uvođenje stegovne odgovornosti sutkinja u slučaju nezakonitog ili nepravilnog rada i procesnih sankcija stranaka u slučaju nezakonitog postupanja; 
  • reorganizaciju i rekonceptualizaciju DSV-a uključujući i formiranje Stegovnog suda s profesionalnom predsjednicom zaduženom za osiguravanje pravičnog donošenja odluka u najkraćem roku; 
  • ravo građanki i stručne javnosti da predlažu stegovne postupke.