2. Pravedno i jednako – država i društvo koji brinu za ljude

Ekonomska nesigurnost, siromaštvo, socijalna isključenost i nedostatak socijalnih usluga za građane rezultat su dugogodišnjeg zanemarivanja razvoja i nedostatnog ulaganja u socijalnu državu. Pandemija koronavirusa, energetska kriza i velike stope inflacije dodatno su produbili  društvene nejednakosti, nagrizli životni standard građana i ukazali na kronični nedostatak kapaciteta našeg javnog sektora, naročito socijalnog i zdravstvenog sustava.

Osigurat ćemo zaokret od socijalne države koja brine za rijetke prema državi koja brine za građanke u svakoj fazi njihova života, smanjuje društvene nejednakosti i prioritizira dobrobit svih kroz velika ulaganja u mirovinski sustav, svima dostupno stanovanje, zdravstvo, obrazovanje i socijalne usluge od najranijeg djetinjstva do duboke starosti.

Poticat ćemo društvene aktivnosti koje nas odmiču od društvene polarizacije i fragmentacije i vode prema društvu koje brine za ljude i zajednicu, ulaže u zajedničke javne prostore te kulturne i rekreativne programe za građanke.

NAPOMENA: Izrazi u programu upotrebljavaju se neutralno te se ženski i muški rod izmjenjuju od poglavlja do poglavlja.

2.1 Socijalna skrb

Briga za građane, obitelji i zajednicu

Prepoznajemo raznolike potrebe obitelji u Hrvatskoj i osigurat ćemo im snažniju podršku u različitim životnim situacijama.

Povećat ćemo kvalitetu života svih obitelji razvojem socijalnih i javnih usluga. Surađujući s jedinicama lokalne samouprave, ulagat ćemo u priuštivo i socijalno stanovanje razvojem modela javne stanogradnje i stanova za javni najam. Suzbijanjem nesigurnih oblika rada i politikom rasta plaća obiteljima ćemo pružiti veću sigurnost i više vremena za osobni i obiteljski život.  

Osnažit ćemo socijalne usluge za obitelji ovisno o njihovim potrebama, kako bi im se pružila adekvatna podrška za izlazak iz životnih teškoća. Jačat ćemo psihosocijalnu podršku obiteljima i unaprijediti one usluge usmjerene na sveobuhvatnu podršku roditeljstvu. Jačat ćemo programe društvenog mentoriranja kako bismo pružili potrebnu podršku roditeljima koji se nose s izazovima u odgoju djece, a posebnu pozornost obratiti na obitelji sa socioekonomskim problemima kako bi one čim prije izašle iz nepovoljnih životnih prilika. 

Rasteretit ćemo obitelji, a najvećim dijelom žene koje skrbe za djecu i starije, i to tako da vrtiće učinimo dostupnijima u svim sredinama te razvijemo usluge u zajednici za starije osobe, osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Poticat ćemo fleksibilno i klizno radno vrijeme u javnom i privatnom sektoru za sve osobe koje brinu o članu obitelji.

Uvest ćemo mjere za uspostavu zdravije ravnoteže privatnog i poslovnog života te za ravnomjernu raspodjelu rada i skrbi. Osim veće dostupnosti predškolskog odgoja, povećat ćemo roditeljske naknade i broj dana očinskog dopusta kako bi očevi ravnopravnije sudjelovali u brizi za djecu.

Posebnu ćemo podršku pružiti samohranim roditeljima i jednoroditeljskim obiteljima (primjerice širenjem kruga ljudi na koje mogu prenijeti svoja dodatna dva mjeseca roditeljskog dopusta i povećanjem socijalnih naknada, s obzirom na to da se oni nalaze u većem riziku od siromaštva).

Radit ćemo na prevenciji rizika od siromaštva obitelji. Uz povećanje socijalnih naknada i njihovo vezivanje za troškove života, osigurat ćemo adekvatne inflacijske dodatke za građanke s nižim prihodima. 

Uvest ćemo dodatne mjere zaštite ovršenih građanki kako bismo spriječili stvaranje neotplativih dugova te guranje građanki u dužničko siromaštvo. Regulirat ćemo rad agencija za naplatu potraživanja; potrošački se krediti više neće moći prodavati bez pristanka dužnica niti će se moći prodavati agencijama za naplatu potraživanja, nego tek drugim kreditnim institucijama koje su regulirane zakonima i štite potrošače. Olakšat ćemo k tome i  otplatu duga građankama tako da se više ne naplaćuju prvo troškovi i kamate, nego da 50 % otplate duga otpadne na glavnicu.

Ulaganje u dobrobit djece i mladih

Ulagat ćemo u dobrobit djece i mladih tako što ćemo u narednom mandatu proširiti pristup predškolskom odgoju i obrazovanju te podići kvalitetu svih školskih programa. Jačat ćemo programe podrške obiteljima u području mentalnog zdravlja, naročito djeci i mladima. Vratit ćemo psihologe i socijalne radnice u sustav odgoja i obrazovanja kao stručne timove koji pružaju adekvatnu podršku djeci ovisno o njihovim potrebama.

Uvest ćemo univerzalni dječji doplatak te ga ga usklađivati s rastom troškova života. Uz početni isti iznos, dječji doplatak dizajnirat ćemo po socijalno progresivnim stopama.

Radit ćemo na dobrobiti djece bez odgovarajuće skrbi, prije svega osnažujući programe prevencije, tj. stručne podrške ugroženim obiteljima, kako ne bi došlo do izmještanja iz obitelji, odnosno kako bi se čim prije stekli uvjeti za povratak u obitelj. Povećat ćemo interventne smještajne kapacitete u domovima socijalne skrbi za djecu, a istovremeno širiti usluge u zajednici s krajnjim ciljem deinstitucionalizacije. Svako dijete treba imati pravo na dom, obitelj i život u zajednici, a ne instituciji, stoga ćemo razvijati organizirano stanovanje i pružiti veću podršku udomiteljstvu. 

Snažnije ćemo podržati sustav udomiteljstva jačanjem profesionalnog i specijaliziranog udomiteljstva, uvećanjem naknada za udomitelje te proširenjem kruga potencijalnih udomitelja. Omogućit ćemo pravo na udomljavanje i posvajanje istospolnim parovima i tako uskladiti postojeće zakone sa sudskim praksama koje su eksplicitno potvrdile da istospolni parovi tim procesima mogu pristupiti.

Budući da se brojni parovi susreću s problemima začeća, osigurat ćemo adekvatan pristup medicinski potpomognutoj oplodnji.

Dostojanstven život starijih

Ključan uvjet za osiguravanje dostojanstvenog života starijih osoba su adekvatne mirovine. Predlažemo stvarno osnaživanje sustava, i to ne pomoću dodataka i prigodnih predizbornih dosjetki, nego sistemskim i trajnim podizanjem mirovina. Tijekom četiri uzastopne godine mandata, mirovine ćemo povećati za 10 % po formuli 2.5 % + 2.5 % + 2.5 % + 2. 5%, i to povrh standardnih polugodišnjih usklađivanja, kako bi puna starosna mirovina nakon 40 godina radnog staža iznosila 67 % plaće. Nacionalnu naknadu za starije osobe usklađivat ćemo s rastom troškova života.

Ulagat ćemo u regionalno ujednačen razvoj socijalnih usluga u zajednici za starije osobe kako bismo promicali zdravo starenje, uključenost starijih osoba u društvo i lokalnu zajednicu te omogućavanje nastavka života u vlastitoj sredini, sve to radi sprečavanja prerane institucionalizacije u domove za starije. Socijalne usluge u zajednici razvijat ćemo jačanjem programa pomoći u kući za starije osobe te mreže dnevnih centara koji bi pružali usluge individualnog ili grupnog savjetovanja te boravka za starije osobe. 

Izgradit ćemo nove domove za starije i nemoćne osobe kako bismo osigurali njihovu veću dostupnost, pri čemu bi prioritet trebale imati one građanke kojima je potrebna cjelodnevna skrb. Osigurat ćemo veću ekonomsku pristupačnost domova za starije, povećati smještajne kapacitete za umirovljenice slabijega imovinskog stanja te reformirati liste čekanja prema modelu potrebe za skrbi i socijalne pravednosti. Onima koji ne trebaju cjelodnevnu skrb želimo omogućiti kvalitetan život u vlastitoj zajednici uz jačanje skrbi u zajednici, organizirano stanovanje te stambene zajednice za osobe starije životne dobi. 

Strože ćemo regulirati ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, kako bi se ukinule zloupotrebe na štetu starijih osoba. Propisat ćemo zakonske rokove u kojima se moraju riješiti sudski postupci poništavanja takvih ugovora i uvesti mjere suzbijanja rastućeg nasilja nad starijim i nemoćnim osoba.

Prava osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju

Kako bismo unaprijedili prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, radit ćemo na unapređenju njihove neovisnosti u svim aspektima života, na njihovoj uključenosti u zajednicu, obrazovanje i svijet rada te na razvoju izvaninstitucionalne skrbi. Osnivanjem zasebna vladinog ureda za osobe s invaliditetom olakšat ćemo međusektorsko ostvarivanje prava koje često zapinje u zasebnim silosima zdravstva, socijalne skrbi, prostornog planiranja, prometa, obrazovanja i rada. 

Kako bismo osigurali puno pravo osoba s invaliditetom na neovisnost i uključenost u zajednicu, jačat ćemo uslugu osobne asistencije, i to tako što ćemo osigurati dostojanstvene plaće i puno radno vrijeme za osobne asistente, proširiti prava na uslugu i u većoj mjeri individualizirati osobnu asistenciju. Proširit ćemo i pravo na inkluzivni dodatak na sve one osobe koje imaju organiziran smještaj u ustanovama socijalne skrbi i koje koriste pravo na organizirani smještaj (recimo u udomiteljskim obiteljima) te maknuti ograničavajuću odredbu da osobe s invaliditetom koje imaju drugu nekretninu ne mogu primati inkluzivni dodatak.

Kako bi osobe s invaliditetom mogle ostvariti pravo na stanovanje, poticat ćemo jedinice lokalne samouprave na povećanje kapaciteta za neovisno življenje, a programom nove javne stanogradnje povećati fond stanova za neovisno življenje i organizirano stanovanje. Uvest ćemo i sredstva za prilagodbu stanova i zgrada u kojima žive osobe s invaliditetom. 

Polazeći od standarda univerzalnog dizajna, sustavno ćemo mapirati i prilagođavati objekte i usluge zdravstvenih, socijalnih, kulturnih i drugih javnih ustanova. Kao turistička zemlja, poražavajuće je da pristupačnost kulturnih i turističkih sadržaja prepuštamo stihiji. Potrebno je omogućiti pristupačnost zaštićenih objekata, dostupnost pomagala za posjetiteljice s invaliditetom, protokole za ophođenje i druge normative (npr. cijene ulaznice za pratiteljice).

Pristupačnost cestovnog i željezničkog prometa, međugradskog i međunarodnog, poražavajuća je. Novim zamahom u razvoju željezničkog prometa i strožom regulacijom međugradskog autobusnog prometa, osobe s invaliditetom moraju postati njegove ravnopravne sudionice. Subvencijama za nabavu prilagođenih vozila potaknut ćemo pristupačnost autotaksi prijevoznika.

Kako bi se izvaninstitucionalne usluge teritorijalno ravnomjerno razvile te u konačnici bile dostupnije, povećat ćemo dostupnost rane intervencije, rehabilitacije, dnevnog boravka, privremene zamjenske skrbi i palijativne skrbi širenjem mreže centara za cjelovitu skrb u manjim regionalnim središtima. Lokalne ćemo zajednice poticati na izgradnju kapaciteta za podršku pri prelasku iz institucionalizirane skrbi u onu deinstitucionaliziranu, odnosno deinstitucionalizirane skrbi u onu institucionaliziranu. 

Jačat ćemo udruge kao oblik samoorganiziranja osoba s invaliditetom, a u slučaju kad su pružatelji usluga izjednačiti cijenu njihovih usluga s cijenom usluga pružateljica u javnom sektoru.

Kako osobe s invaliditetom ne bi prerano izlazile iz sustava obrazovanja, povećat ćemo broj specijaliziranih stipendija, osigurati sredstva za prilagodbe objekata i nastave te im omogućiti psihosocijalnu podršku. Povećat ćemo upisne kvote za studentice u području edukacijske rehabilitacije i logopedije kako bismo osobama s invaliditetom pružali dugoročnu podršku.

U slučajevima nedostatka radne snage, motivirat ćemo poslodavke da zapošljavaju osobe s invaliditetom, i to promjenom sustava penala, poticajima u javnoj nabavi i povećanjem broja radnih asistenata. Osuvremenit ćemo i podići standarde za pomagala na listama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao i standarde adaptivnih tehnologija potrebnih za zapošljavanje sredstvima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te smanjiti birokratski teret ostvarivanja prava na pomagala.

Reforma sustava socijalne skrbi: poboljšanje uvjeta rada, kapaciteta i usluga u sustavu socijalne skrbi

Centralizacija sustava socijalne skrbi rezultirala je lošijom uslugom za korisnice, smanjenjem autonomije socijalnih radnica te lošijim uvjetima rada u ionako potkapacitiranom, potplaćenom i zapuštenom sektoru. Taj ćemo trend zaokrenuti vraćanjem pravne osobnosti nekadašnjim Centrima za socijalnu skrb, ulažući u zapošljavanje stručnih radnica. Kako bi se stvorili kapaciteti za učinkovit rad s korisnicama socijalne zaštite, u najvećoj ćemo mogućoj mjeri smanjiti opterećenje socijalnih radnica administrativnim i tehničkim poslovima.

Budući da u ruralnim područjima socijalne usluge nisu dostupne, osnovat ćemo mobilne timove s kojima će se potencijalne korisnice u rubnim i izmještenim područjima moći redovito konzultirati.

Socijalne naknade trenutno nisu usklađene s troškovima života, a pouzdanih indikatora na temelju kojih se one dodjeljuju ni indikatora koji bi mjerili njihov učinak nema. Kako bismo ih prilagodili konkretnim potrebama korisnica i osigurali njihovu učinkovitost, reformirat ćemo sustav socijalnih naknada te uspostaviti jasne indikatore rizika od siromaštva. Socijalne naknade ćemo proširit na skupine koje sustav trenutno ne prepoznaje, a u povećanom su riziku od siromaštva (npr. jednoroditeljske obitelji), a da bismo ih učinili dostupnima većem broju korisnica te automatizirali njihovu isplatu, umrežit ćemo i centralizirati različite socijalne usluge.

Reformirat ćemo socijalne usluge uvođenjem novih, konkretno onih koje mogu pružiti veću podršku obiteljima i pojedinkama (poput, primjerice, odmora od skrbi), te osigurati adekvatno financiranje za nedržavne, odnosno neprofitne, pružateljice socijalnih usluga.

Vratit ćemo dostojanstvo poslovima socijalne skrbi i jačati javno dostupne socijalne usluge. Nova zanimanja u sustavu socijalne skrbi (recimo, osobne asistentice) uključit ćemo u klasifikaciju zanimanja u socijalnoj skrbi, a za njih osigurati adekvatnu naknadu. 

Pobrinut ćemo se za to da se glas korisnica čuje na svim razinama sustava: uvest ćemo konzultacije s korisnicama usluga i njihovim predstavnicama prije osmišljavanja socijalnih planova, a obavezno uključiti korisnice u praćenja i evaluacije postojećih usluga socijalne zaštite. Osnažit ćemo i osamostaliti skupine korisnika usluga kako bismo im omogućili da uspostave vlastite projekte i programe.

2.2 Mirovine

Prosječna mirovina prema podacima za veljaču 2024. iznosi 495,50 eura. Već samo taj podatak pokazuje da je trenutna razina mirovina preniska. Od 1.225.457 umirovljenika koliko ih je trenutno u sustavu, njih 519.544 prima starosnu mirovinu. Njihov prosječni ostvareni staž je 31,8 godina, a prosječna starosna mirovina iznosi 561,12 eura. I s najnovijim redovitim usklađenjem prosječna starosna mirovina doseći će tek 48 % prosječne plaće. 

S druge strane, i tako niska razina mirovina ni približno se ne može financirati doprinosima. Čak 4.150.000.000 eura odnosno 48 % potrebnih sredstava za isplatu mirovina izdvaja se direktno iz proračuna. Razlog je očit i dobro poznat: trenutni omjer osiguranika i umirovljenika je 1,34 prema 1. Zato je svaki pokušaj poboljšanja općeg materijalnog statusa umirovljenika teško provediv i protekla su se dva desetljeća svodila na dijeljenje prigodnih sporadičnih dodataka na mirovine.

Naš je cilj sistemsko podizanje razine svih mirovina obračunatih prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (ZOMO). To nije moguće učiniti odjednom i odmah, ali je moguće planirati i provesti u jednom mandatnom razdoblju, tokom četiri godine.

Podizanje razine mirovina

Plan nam je osigurati svakom starosnom umirovljeniku mirovinu u iznosu od 1/60 plaće za svaku godinu staža. To je razina koja svakom umirovljeniku s ostvarenim stažem od 40 godina jamči mirovinu u visini od 67 % plaće. Da bi se to dosegnulo, potrebno je sadašnju razinu mirovina realno podići za 10 %. Taj ćemo cilj postići tako da u svakoj godini četverogodišnjeg mandata sistemski povećavamo mirovine za 2,5 %, i to povrh standardnog polugodišnjeg usklađivanja propisanog Zakonom. 

Pritom, to sistemsko povećanje treba primijeniti na sve umirovljenike koji su umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, a ne samo na korisnike starosnih mirovina. Umirovljenika koji su umirovljeni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju trenutno je 1.130.533, s prosječnom mirovinom u iznosu od 453,69 eura. Godišnji trošak njihovih mirovina u 2024. godini se procjenjuje na 6.500.000.000 eura. Procijenjeni godišnji trošak planiranog izvanrednog povećanja mirovina iznosio bi između 160.000.000 u prvoj godini i 200.000.000 eura u zadnjoj godini mandata. 

Na taj ćemo način sve mirovine stvarno podići u odnosu na plaće, neovisno o tome koliko će iznositi redovita zakonska polugodišnja usklađenja. Konkretno, na kraju četverogodišnjeg mandata, prosječni umirovljenik s 40 godina staža primat će mirovinu u visini od 67 % prosječne plaće, a prosječni umirovljenik s, na primjer, 36 godina staža imat će mirovinu u visini od 60 % prosječne plaće.

Opisani plan je ambiciozan, ali dohvatljiv. Njegovom ostvarenju svakako bi doprinio gospodarski rast i zaustavljanje inflacije u narednom mandatnom razdoblju. 

Uz navedeno, nužno je voditi posebnu brigu i o mirovinama stečenim ili obračunatim prema posebnim propisima. Iako su te mirovine u prosjeku znatno veće od onih određenih Zakonom o mirovinskom osiguranju, i među tim skupinama ima vrlo ranjivih osoba s neodrživo niskim mirovinama te je i takve skupine, odnosno njihove mirovine, potrebno uključiti u prethodno opisani plan.

Uz navedene mjere, u prvom mirovinskom stupu načinit ćemo još jednu važnu izmjenu. Nužno je u Zakonu o mirovinskom osiguranju prilagoditi definiciju dugogodišnjeg osiguranika za žene (članak 35). Ta je definicija trenutno ista za žene i muškarce iako smo još uvijek u tranziciji u kojoj se dobna granica umirovljenja za žene tek postupno pomiče prema 65 godina. U tom smislu, sadašnja odredba je nepravedna prema ženama i mi ćemo je izmijeniti na način da se traženi uvjeti za stjecanje statusa dugogodišnjeg osiguranika za žene na odgovarajući način ublaže.

2.3 Zdravstvo

Naš cilj je osigurati kvalitetno, održivo i svima dostupno javno zdravstvo. Očekivani životni vijek u Republici Hrvatskoj tri je godine kraći od prosječnog očekivanog životnog vijeka u EU-u. Po smrtnosti od onkoloških bolesti drugi smo najgori u EU, dok liječenje onkoloških bolesti plaćamo čak 11 % više od prosjeka EU-a. Navedena razlika posljedica je nedostatne prevencije i kasnog otkrivanja bolesti te nedovoljno dostupne zdravstvene skrbi. Promjenu tog negativnog trenda planiramo ostvariti jačanjem primarne zdravstvene zaštite i prevencije te promjenom modela financiranja i upravljanja u zdravstvu.  

Mjere jačanja primarne zdravstvene zaštite i prevencije

Naš je plan reafirmirati ulogu ambulante obiteljske liječnice kao centralne institucije koja poznaje i promatra pacijentice u cjelini, aktivno ih vodi kroz proces prevencije, dijagnostike i liječenja te uspješno rješava većinu zdravstvenih potreba građanki. Uz dobro educirane, opremljene i motivirane liječnice primarne zdravstvene zaštite značajno se smanjuje potreba za upućivanjem pacijentica na sekundarnu ili tercijarnu razinu zdravstvene skrbi, što čini sustav učinkovitijim i ekonomičnijim. 

Obiteljsku medicinu planiramo učiniti atraktivnom liječnicama kroz poboljšanje financijskih uvjeta (povećanje plaća i drugih materijalnih prava obiteljskim liječnicama), uvjeta rada (administrativno rasterećenje) i bolju edukaciju (povećanje kvota specijalizacija iz obiteljske medicine i destimulaciju trenutne prakse u kojoj posao obiteljskih liječnica često obavljaju netom diplomirane liječnice bez iskustva, u periodu iščekivanja specijalizacije iz neke druge medicinske grane). 

Planiramo i izradu jasnih protokola koji reguliraju postupke upućivanja i suradnje među različitim dijelovima zdravstvenog sustava.

Unapređenje skrbi za mentalno zdravlje

Skrb za mentalno zdravlje planiramo u većoj mjeri integrirati u primarnu zdravstvenu zaštitu. Trenutni koncept, gdje je većina skrbi za mentalno zdravlje organizirana na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite, istu čini slabije dostupnom, nepravovremenom i neučinkovitom. Prioritet novog strateškog pristupa zaštiti mentalnog zdravlja bit će dostupnost, deinstitucionalizacija i destigmatizacija. 

Osobitu pažnju posvetit ćemo gorućem problemu mentalnog zdravlja djece i mladih. Značajno ćemo povećati kvotu specijalizacija iz područja dječje i adolescentne psihijatrije uz prilagodbu cijena dijagnostičko-terapijskih postupaka koje plaća HZZO, na način da je ta cijena konkurentna i dostatna da pokrije troškove rada. Osigurat ćemo psihološku pomoć u školama i stručnu psihološku pomoć svakom djetetu u potrebi, neovisno o tome gdje živi, deinstitucionalizacijom skrbi i organizacijom mobilnih multidisciplinarnih timova. Implementirat ćemo preventivne i screening programe za poremećaje mentalnog zdravlja djece. 

U sferi mentalnog zdravlja energično ćemo pristupiti regulaciji poslovanja i oglašavanja igara na sreću, kroz zabranu reklamiranja, regulaciju dostupnosti i ukupnog broja prodajnih mjesta (uz naročito ograničavanje u blizini škola, zdravstvenih ustanova i gusto naseljenih područja), uklanjanje kladomata iz ugostiteljskih objekata te regulaciju online igara na sreću. 

Zbog loše prevencije i neuspješnih programa rane detekcije, u Hrvatskoj imamo značajno veću smrtnost od raka od ostalih članica EU-a. Planiramo povećati ulaganja u implementaciju programa za promicanje zdravih životnih stilova, s naglaskom na prevenciju pušenja i debljine, te u implementaciju programa rane detekcije malignih bolesti, koji će se u većoj mjeri provoditi u suradnji s ordinacijama obiteljske medicine. Onim građankama koji se odazovu na programe rane detekcije raka odaziv će se honorirati (npr. smanjenjem troškova za dopunsko zdravstveno osiguranje). 

Intervencije u modelu financiranja i upravljanja zdravstvenim sustavom

Postojeći je model financiranja u zdravstvu neodrživ, što se ogleda kroz kontinuiranu potrebu za sanacijama zdravstvenih ustanova. S druge strane, zbog neadekvatnog upravljanja sustavom sve se veći dio potreba ostvaruje u okviru privatnog zdravstvenog sektora, koji raste te je posljedično u mogućnosti ponuditi zdravstvenim radnicama bolju plaću i bolje uvjete rada. Posljedica svega je kadrovska devastacija javnozdravstvenog sustava, što produbljuje problem nedostupnosti zdravstvene skrbi u okviru istoga. 

Potaknut ćemo prelazak na model financiranja bolnica po načelu programskog ugovaranja utemeljenog na stvarnim potrebama društva i na praćenju ishoda liječenja. Dodatna financijska ulaganja usmjerit ćemo na sustavno praćenje ishoda liječenja kao temelja za procjenu kliničke i troškovne učinkovitosti, definiranje minimalnih preduvjeta za mogućnost provođenja pojedinih vrsta liječenja u pojedinoj zdravstvenoj ustanovi te definiranje i licenciranje centara izvrsnosti za zbrinjavanje kompleksnijih zdravstvenih stanja. Dodatno će se stimulirati timove u skladu s rezultatima u pogledu smanjenja lista čekanja, unapređenja rezultata liječenja, racionalizacije troškova i sl.

Revidirat ćemo model specijalizacija, čiji glavni cilj treba biti kvalitetna edukacija i osiguravanje dovoljnog broja liječnica u svim dijelovima Hrvatske uz uspostavu poticajnih mjera za usmjeravanje prema deficitarnim specijalnostima i deficitarnim geografskim područjima nužnima za održivost zdravstvenog sustava.

U javnozdravstveni sustav uvest ćemo načelo biranja ravnateljica temeljeno na profesionalnim rezultatima.

Jasan odnos javnog i privatnog zdravstvenog sustava

Bolje ćemo regulirati potencijalne sukobe interesa u cilju zaštite dobrobiti pacijentica, promicanja stručnog i znanstvenog integriteta te osiguranja povjerenja javnosti. To se posebice odnosi na istodobni angažman liječnica u privatnom i javnom sektoru te na bolju regulaciju odnosa liječnica i liječničkih udruga s proizvođačicama lijekova i medicinskih proizvoda. 

Smatramo neprihvatljivim istodobni angažman u privatnom sektoru osoba koje su na upravljačkim pozicijama u javnozdravstvenim ustanovama. Angažman svake zdravstvene radnice u privatnom sustavu potrebno je uvjetovati efikasno odrađenim poslom u matičnoj zdravstvenoj ustanovi. 

Radit ćemo na povećanju transparentnosti odnosa liječnica i liječničkih udruga s proizvođačicama lijekova i medicinskih proizvoda te ponovnom uvođenju etičkih ugovora između HZZO-a i farmaceutskih tvrtki kojima će se farmaceutske tvrtke obavezati na redovito izvještavanje HZZO-a o svim transferima sredstava prema liječnicama, stručnim društvima, udrugama i ustanovama.

U cilju smanjivanja troškova nabave lijekova uvest ćemo centralizirane javne nabave uz prioritiziranje propisivanja i korištenja generičkih lijekova u javnim ustanovama.

Umjesto da HZZO i Ministarstvo zdravstva plaćaju usluge privatnom zdravstvenom sektoru, javna sredstva u zdravstvu usmjeravat ćemo primarno na ulaganja u kapacitete i opremu javnog zdravstva. 

2.4 Stanovanje

Stambena se kriza već više od desetljeća spominje u novinskim napisima i u programima političkih stranaka. Kriza bi trebala biti izvanredni događaj, no čini se da se zapravo radi o dugotrajnom stanju za koje ne možemo tražiti rješenja u postojećim politikama. Stoga se naš program stanovanja koncentrira na pet problema i pet promjena koje mogu usmjeriti stambenu politiku prema izlasku iz spirale kriznog menadžmenta:

Loši najamni stambeni odnosi

Život u podstanarstvu je nesiguran i podložan čestim promjenama cijene najma, te nereguliranim iseljenjima, posebice s početkom turističke sezone. Takvi neuređeni stambeni odnosi rezultat su lošeg Zakona o najmu stanova, ali i neadekvatnog upravljanja državnom imovinom, koji predstavljaju zapreke za investicije javnih banaka (npr. Europske investicijske banke ili Razvojne banke Vijeća Europe)  u razvoj javnog stanovanja i održive stambene politike.

Nezaustavljiv porast cijene kvadrata

Trenutno je kupovina stambenih kvadrata jedini oblik stambenog zbrinjavanja za koji postoji bilo kakva javna olakšica. No, cijene kvadrata toliko rastu da kupnja nekretnine mnogima postaje nemoguća misija. To je posebno izraženo u mjestima gdje je turizam intenzivan (obala) i u velikim gradovima gdje vlasništvo nad stambenom nekretninom često predstavlja i oblik “spremanja novca” što dodatno utječe na porast cijene kvadrata. 

Uzroke tog rasta možemo naći i u programu subvencija stambenih kredita (APN). Program poticane stanogradnje (POS) usmjerava javna sredstva prema stjecanju privatnog vlasništva, koje često nakon toga postaje dio špekulativnog kapitala koji se nalazi na tržištu nekretnina, a država, iako ulaže golema sredstva, ne povećava svoj fond stambenih jedinica kojima bi utjecala na priuštivost stanovanja. 

Porast duga kućanstava i subvencije kredita

Subvencioniranje stambenih kredita dokazano dovodi do povećanja cijena stambenih nekretnina. Unatoč dokazima o štetnosti mjere po ukupno stanje stambenih prava u zemlji, aktualna vlada i dalje koketira s takvom ili sličnom mjerom u svojim dokumentima. Istodobno, svi sljedeći korisnici mjere ujedno plaćaju povećanu cijenu kvadrata koju je izazvala ta ista mjera te ulaze u dužničke odnose koji su sve nepovoljniji za kućni budžet. Model potiče zaduživanje kućanstava, izlažući ih riziku nelikvidnosti (poteškoća s otplatom kredita) u razdoblju nakon isteka perioda subvencije. Pritom je mjera dizajnirana na način da subvencije idu gotovo u potpunosti na otplate kamata, iz čega je jasno da od takve mjere najviše profitiraju upravo banke. 

Mali broj javnih stanova

Hrvatskoj je preostao iznimno nizak postotak stanova u javnom vlasništvu ili u javnom upravljanju, no i tim fondom se nedostatno upravlja na korist potrebitih. Ideje da se nepriuštivost stanovanja može riješiti daljnjom rasprodajom državne imovine treba srezati u korijenu. Jedna od glavnih prepreka povećanju tog fonda je nedovoljno strateško planiranje kojim bi urbana zemljišta u javnom vlasništvu bila sustavno korištena kao zalog za jeftiniju izgradnju javnih i neprofitnih stambenih kvadrata. Manjkav i nepoticajan zakonodavni okvir za zadružno stanovanje dovodi i do slabe mogućnosti za financiranje neprofitnog stanovanja. Prava građenja za neprofitne aktere u suradnji s javnom upravom mehanizam je koji se gotovo uopće ne koristi, a država nije uspostavila fond zemljišta koji bi se mogao koristiti za tu svrhu. Zakon o zadrugama također postavlja nepotrebne prepreke za neprofitnu gradnju. Država je podbacila i u korištenju međunarodnih financijskih mehanizama čime se značajno može povećati javni stambeni fond umjesto da se javna sredstva kontinuirano usmjeravaju u privatni sektor stanovanja.   

Kratkoročni najam i nedovoljna uloga gradova i općina

U velikim gradovima i na obali značajno raste platformski turizam, odnosno kratkoročni najam stambenih nekretnina putem servisa kao što su Airbnb i Booking.com. Radi se o trendu koji utječe na smanjivanje stambenog fonda za dugoročni najam, ali i na kvalitetu života sustanara. Gradovi i općine nemaju adekvatne mehanizme utjecaja na količinu tako iznajmljenih turističkih jedinica na njihovom području, a stanari se danas mogu naći u zgradi koja se gotovo cijela koristi u turističke svrhe, što uvelike utječe na održavanje zgrade i zadovoljavanje osnovnih stambenih potreba stanara. Gradnja novih stambenih jedinica gura se na periferiju dok se centri gradova i općina prepuštaju turizmu, što ima negativan utjecaj na kvalitetu života lokalne zajednice, socijalnu koheziju te povećava ekološki otisak.  

Glavni je cilj našeg programa omogućavanje veće sigurnosti stanovanja u svim stambenim odnosima te razvoj javnih i neprofitnih oblika financiranja stanogradnje. Pojednostavljeno, građanima moraju biti na raspolaganju višestruke mogućnosti rješavanja stambenog pitanja. Provedbom našeg programa želimo ponuditi niz mogućnosti za ostvarivanje sigurnosti stanovanja i težiti stabilnosti tržišnih cijena najma i kupnje povećanjem javnih i neprofitnih stambenih programa, koristeći se modelima koji kombiniraju dostupne javne resurse poput zemljišta i povoljne javne investicije. 

Veća stabilnost i sigurnost stanovanja u svim oblicima stambenih odnosa, posebice u najmu 

Donošenjem novog Zakona o najmu stanova napokon ćemo pobliže regulirati odnose između najmodavaca i najmoprimaca te učiniti te odnose sigurnijima i predvidljivijima za sve uključene. Zakonom ćemo osigurati snažnija stambena prava najmoprimaca, kao i regulaciju zaštite imovine najmodavaca. Pritom, za razliku od postojećeg neprovedivog Zakona, predvidjet ćemo sredstva za njegovu provedbu koja podrazumijevaju veću sposobnost jedinica lokalne i regionalne samouprave u njegovoj provedbi. Donošenjem Zakona stabilizirat ćemo najamne stambene odnose i time omogućiti pristup dosad nedostupnim fondovima EU-a i investicijama za javno i neprofitno stanovanje, koje pretpostavlja regulaciju tih odnosa. 

Veći javni stambeni fond 

Povećat ćemo javni stambeni fond kupnjom ili gradnjom novih stambenih jedinica  te progresivnim povećanjem proračuna za tu svrhu. U četverogodišnjem razdoblju uložit ćemo 900 milijuna eura u stanovanje, što predstavlja povećanje od pet puta u odnosu na trenutna ulaganja. Umjesto u pojedinačne stambene kredite, javna ćemo sredstva usmjeriti u izgradnju javnog stambenog fonda. Progresivno ćemo oporezivati višak nekretninskog bogatstva u vlasništvu privatnih osoba i neiskorištene nekretnine u vlasništvu pravnih osoba kako bismo demotivirali “parkiranje kapitala” u stambene nekretnine i porast praznih stambenih jedinica (detaljnije u Poreznoj politici). 

Poticajan okvir za razvoj neprofitnog stambenog sektora

Stvorit ćemo poticajan zakonodavni i financijski okvir za financiranje neprofitne gradnje poput zadružnog stanovanja, kreirati fond zemljišta za neprofitnu gradnju i razvijati javno-civilna partnerstva u tu svrhu. Pogodnostima na nacionalnoj i lokalnoj razini, privući ćemo one ulagače koji imaju iskustva u neprofitnoj stanogradnji te razviti taj sektor tržišta. Počet ćemo uvoditi kategoriju priuštivog stanovanja u prostorno-planske dokumente kako bismo spriječili gentrifikaciju cijelih naselja i osigurali da se nove stambene jedinice uistinu grade za stanovanje. 

Osnažiti lokalnu samoupravu za aktivno upravljanje stanovanjem

Donijet ćemo novi zakonodavni okvir koji će jedinicama lokalne i regionalne samouprave dati više alata za ograničavanje dnevnog najma, agresivne turistifikacije i gentrifikacije. S obzirom na različite situacije u pojedinim sredinama, smatramo da je najbolje otvoriti zakonsku mogućnost da jedinice lokalne i regionalne samouprave slobodno ograniče dnevni najam vremenski, sezonski, ili čak ukupni broj stanova u kratkotrajnom najmu, po uzoru na gradove poput Barcelone, Madrida, Beča i drugih europskih metropola. Moramo pristupiti tim ograničenjima iz aspekta priuštivosti stanovanja, a ne iz aspekta „upravljanja destinacijama“. Razmotrit ćemo opciju oslobađanja od poreza na višak nekretninskog bogatstva vlasnike stanova koji svoje nekorištene (prazne) stanove daju jedinicama lokalne samouprave na upravljanje u svrhu priuštivog javnog najma. 

Izgradnja studentskih domova i domova za starije

Da bismo smanjili pritisak na tržište najma u sveučilišnim gradovima te omogućili dostupnost domova za starije, izgradnja i obnova studentskih domova i domova za starije (uz intenzivan razvoj usluga u zajednici) bit će jedan od prioriteta naše politike. Radit ćemo i na razvoju politika smještaja u slučaju prirodnih nepogoda te povećati broj ležajeva u prihvatilištima i stambenim jedinicama za najpotrebitije poput naših sugrađana bez doma i osoba u migracijama.

2.5 Mladi

Danas je glavni problem mladih u Hrvatskoj mogu li si priuštiti zadovoljavanje osnovnih životnih potreba te koliko su im dostupne usluge i sadržaji koji podižu kvalitetu života. U tim pitanjima krije se nejednakost između mladih iz obitelji lošijeg i obitelji boljeg socioekonomskog statusa. Ta se nejednakost povećava razlikama u kvaliteti života u različitim dijelovima Hrvatske. Mlade osobe lošijeg socioekonomskog statusa i iz siromašnijih sredina manje su aktivne u svim sferama društva.

Mladi u Hrvatskoj teško se odlučuju na odlazak iz roditeljskog doma, a tomu su glavni uzroci  rast cijena najma stanova i niske plaće. Budući da većina njih svoje stambeno pitanje može riješiti isključivo kreditnim zaduživanjem, jasno je da oni sebi ne mogu priuštiti takav način osamostaljivanja. 

Slična je situacija kad je riječ o dostupnosti zdravstvenih usluga. Mladima iz obitelji boljeg socioekonomskog statusa dostupan je cijeli niz zdravstvenih usluga u privatnim ordinacijama i klinikama, pogotovo u području mentalnog zdravlja, a onima koji zdravstvenu pomoć mogu zatražiti jedino u javnom zdravstvu takve usluge često ostaju nedostupne.

U obrazovanju se društvene nejednakosti očituju od početka školovanja, a karakterizira ih razlika u pristupačnosti izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti kao što je učenje stranih jezika, bavljenje sportom, pohađanje raznih radionica i drugo. Na višim razinama obrazovanja uočljiva je razlika između onih koji moraju raditi kako bi plaćali svoj studij i onih koji to ne moraju. Zbog  neprestanog rasta troškova života koji uključuju i rast cijena smještaja i hrane, dio mladih ljudi slabijeg socioekonomskog statusa odustaje od studija, a neki su pak prisiljeni studirati uz rad kako bi mogli platiti svoj studij. To utječe i na kvalitetu i trajanje studija te ukupan trošak studiranja. Unatoč tomu što je rad studentica prema opsegu i trajanju često usporediv s radom zaposlenica koje imaju ugovor o radu, na nj se ne primjenjuju radnička prava čak i ako studentice godinama rade puno radno vrijeme.

Konačno, politička participacija povlastica je HDZ-ovih mladih snaga, a autentični predstavnici mladih, koje muče nabrojeni problemi, posve su marginalizirani. Mladež HDZ-a zauzela je predstavničke pozicije mladih, poput nacionalnog Savjeta mladih RH u kojemu trenutačno ima 15 od 19 članova, kao i Savjeta za mlade Vlade RH u kojemu također drže većinu. 

Naša vizija je povratak autonomije mladima. Provedbom našeg programa svi će mladi imati veće izglede da odlučuju o svojem životu, o tome gdje će i kako živjeti te kako će i za koga raditi. Imat će pravo odlučivati o politikama koje se tiču njih i o radu institucija u kojima se nalaze. Moći će birati sadržaje koji ih zanimaju, a bit će im dostupne i kvalitetne zdravstvene i obrazovne institucije. 

Priuštivo stanovanje

Provedbom programa priuštivog stanovanja namjeravamo mladima osigurati više od jednog načina osamostaljivanja. Trenutačno su kupnja nekretnine ili podstanarstvo jedini načini da se mladi osamostale, no većina njih to sebi ne može priuštiti. Povećat ćemo stabilnost i sigurnost stanovanja u svim oblicima stambenih odnosa, posebice u najmu, te javni stambeni fond čime ćemo utjecati i na cijenu i dostupnost priuštivog stanovanja. Osiguravanjem uvjeta za razvoj neprofitnog stambenog fonda dodatno ćemo povećati mogućnosti koje su mladima na raspolaganju kako bi se što prije osamostalili. Troškove stanovanja studentica smanjivat ćemo novim ciklusom gradnje dodatnih studentskih domova i time povećati broj studentskih smještajnih jedinica u sveučilišnim gradovima. Osim toga, vratit ćemo oslobođenje od plaćanja poreza za prvu nekretninu.

Dostupne zdravstvene usluge

Više od 50.000 mladih suočava se s teškoćama mentalnog zdravlja, a pristupačnost usluga liječenja i podrške na niskoj je razini. Statistički podaci pokazuju da se u Hrvatskoj sustavno zanemaruje skrb za mentalno zdravlje djece i mladih. Provedbom našeg programa iz područja zdravstva povećat ćemo dostupnost stručne podrške mentalnom zdravlju kako u institucijama poput škola tako i u specijaliziranim ustanovama i domovima zdravlja. Podrška mentalnom zdravlju ne smije biti povlastica onih koji je mogu platiti, već ona treba biti dostupna svima kojima je potrebna.

Obrazovanje dostupno za sve

Ovisnost studentica o radu tijekom studija namjeravamo smanjiti tako što ćemo smanjiti troškove studiranja. To ćemo učiniti javnim financiranjem školarine na svim razinama javnih obrazovnih institucija i gradnjom dodatnih kapaciteta studentskog smještaja.

Rad od kojega se može živjeti, rad s radničkim pravima

Potreban je drukčiji pristup ideji o radu studentica koji se danas prečesto smatraju samo jeftinom i lako zamjenjivom radnom snagom zbog čega većina poslova koji se nude studenticama ne odgovara predmetu njihova studija. Postavit ćemo jasnije granice između učeničkog i studentskog rada, koji ponajprije treba biti kratkoročan ili vezan za predmet studija, i ostalih oblika zapošljavanja. Rad od 40 sati na tjedan tijekom većeg dijela godine ne može biti definiran kao studentski rad. Takva vrsta rada mora biti praćena svim radničkim pravima koja inače proizlaze iz radnog odnosa, a uključuju i pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na bolovanje i pravo na sindikalno udruživanje. Postupno ćemo smanjivati oblike studentskog rada u kojima studentice obavljaju poslove za koje nisu potrebne osobite kvalifikacije umjesto ljudi s nižom spremom, čime se spušta cijena rada i pogoršavaju ishodi učenja. To ćemo postići sustavnim povećanjem studentske prakse i ograničavanjem maksimalnog broja sati koji se godišnje može odraditi bez ugovora o radu, tj. bez radničkih prava. Sustav studentskog rada reformirat ćemo tako da se kontinuirani studentski rad računa u mirovinski staž. 

Država će kao jedna od najvećih poslodavki potpomagati sustav studentske i učeničke prakse tijekom studiranja kako bi poslovi koje studentice obavljaju bili povezani s područjem studija te kako bi studentice stekle primjenjiva iskustva i bile pošteno plaćene za svoj rad. 

Smatramo da mladima, kad izađu na tržište rada, treba biti osigurana naknada u razdoblju traženja posla kao i svima drugima koji se nađu na burzi rada. Tim bismo pristupom osigurali mladima to da ne dožive znatan pad standarda u razdoblju od završetka studija do pronalaska posla (jer više ne primaju stipendiju, ostaju bez subvencionirane prehrane, studentskog smještaja i studentskog rada) te da mogu uistinu birati posao koji je za većinu najvažniji odabir u karijeri. Ta bi se naknada, nazvana mladoknada, isplaćivala u razdoblju do tri mjeseca ili zaposlenja.

Pristupačne demokratske institucije i mladi osnaženi za demokratsko građanstvo

Politička participacija mladih jedna je od pretpostavki za zdravu i progresivnu demokraciju. Opće je prihvaćeno mišljenje da su mladi nezainteresirani te da je njihova politička socijalizacija manjkava. Međutim, mladi nisu jedina skupina s niskom razinom participacije jer je taj problem prisutan u cijelom hrvatskom društvu. A čak i ondje gdje postoje institucije i tijela koja bi mladima trebala omogućiti sudjelovanje u donošenju odluka, ta su tijela i institucije ograničene na uzak dio mlade populacije, uglavnom iz istih stranaka, što zastupljenost mladih čini vrlo homogenom umjesto široke zastupljenosti koja bi trebala biti preslika izrazito heterogene populacije mladih.

Demokracija u školama

Pozitivno je to što u Hrvatskoj već postoje različiti oblici političke participacije mladih koji mogu biti izvrsna podloga za njihovo osnaživanje. Prvi primjer su učenička vijeća u osnovnim i srednjim školama koja malo tko shvaća ozbiljno. Zato ćemo provoditi sustavne edukacije na kojima će učenice i njihove učiteljice steći znanja i vještine kojima će učenička vijeća pretvoriti u predstavnička tijela otvorena za sve. Time ćemo postići to da učenice osjećaju zastupljenost u odlučivanju u školama koje su polazište njihove socijalizacije, a iz tog osjećaja zastupljenosti u školama razvit će se i potreba za daljnjom političkom participacijom.

Mladi i civilno društvo

Razočarani predstavničkom demokracijom, mladi često izlaze iz okvira institucija i pronalaze nekonvencionalne oblike participacije koje institucije u mnogim slučajevima  ignoriraju. Riječ je ponajprije o aktivizmu i volonterskom radu. Najbolji je primjer takve participacije ekološki aktivizam mladih koji je ostvario svoj utjecaj i u institucionalnoj politici. Takav angažman smatramo izrazito važim te ćemo zato sustavno i dugoročno financirati organizacije civilnog društva s područja mladih i rada s mladima. Tematski prioriteti unutar tog područja bit će radnička prava mladih, rad s mladima, zagovaračke aktivnosti mladih, rad s marginaliziranim mladim osobama, rodna ravnopravnost, kultura i ekologija. Strateški je cilj osnažiti civilno društvo i poticati njegov razvoj u svim dijelovima Hrvatske, a ne samo u urbanim središtima u kojima je ono sada najrazvijenije.

Spuštanje dobne granice za glasanje na 16 godina 

Konačno, osnažit ćemo mlade i maksimirati njihovu participaciju spuštanjem dobne granice za izlazak na sve izbore na 16 godina bez obzira na to hoće li na njih izlaziti kao glasačice ili kandidatkinje. Istodobno ćemo uvoditi građanski odgoj i obrazovanje. Na taj način mladi će dobiti priliku koristiti se svojim demokratskim pravom u vrijeme kad uče o demokratskom sustavu u školi. Uz to što ćemo tako osnažiti mlade u političkoj participaciji, vjerujemo da će mladi obogatiti naše demokratske procese. 

Vaučer za mlade za kvalitetno slobodno vrijeme – mladčer

Radi poticanja kvalitetnog provođenja slobodnog vremena, svakoj ćemo mladoj osobi  za 18. rođendan osigurati vaučer za pohađanje kulturnih i sportskih sadržaja u iznosu od 200 € kojim će se moći koristiti u razdoblju od 24 mjeseca. Tom ćemo mjerom omogućiti mladima izbor u provođenju slobodnog vremena i potaknuti ih da istražuju i razvijaju svoje interese.

2.6 Odgoj i obrazovanje

Možemo imati odgoj i obrazovanje koji doprinose osobnoj i društvenoj dobrobiti te ekološkoj održivosti.

Sustav usmjeren na skrb o fizičkom i mentalnom zdravlju djece i mladih

Istraživanja pokazuju da je mentalno zdravlje djece i mladih ozbiljno narušeno. Tome doprinose raznoliki čimbenici, uključujući i postojeći model školskog vrednovanja učeničkih postignuća u kojem je naglasak na ocjenama, što generira pritisak na učenike te učitelje i nastavnike. Taj je pritisak osobito velik u osnovnoj školi, s obzirom na to da su školske ocjene ključni kriterij selekcije pri upisu u srednju školu. Stručnjaci upozoravaju da su akademski zahtjevi učestali izvor zabrinutosti i stresa dijelu učeničke populacije s emocionalnim i psihosomatskim teškoćama, na što posebice utječe strah od ocjene koja je niža od očekivane. Mentalno zdravlje djece i mladih narušava i vršnjačko nasilje, kako fizičko tako i elektroničko. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• uvođenje novih modela vrednovanja učeničkih postignuća i selekcije za prijelaz između obrazovnih razina koji će smanjiti pritisak ocjena na učenike, a koje bi izradila stručna skupina na temelju podloge nastale u sklopu inicijative za Cjelovitu kurikularnu reformu (Okvir za vrednovanje procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskom i srednjoeškolskom obrazovanju, gdje su razrađeni pristupi vrednovanju koji ne rezultiraju ocjenom);
• veću dostupnost stručne podrške za brigu o mentalnom zdravlju zapošljavanjem stručnjaka u odgojno-obrazovnim ustanovama, mobilnim stručnim timovima i poticanjem intersektorske suradnje te ulaganjem u stručno usavršavanje za razvoj znanja i vještina vezanih uz osobni i socijalni razvoj kako bi djeca i mladi, posebice oni iz skupina u nepovoljnom položaju, dobili podršku da ostvare svoje pune potencijale;
• pojačanje i praćenje programa prevencije vršnjačkog nasilja kao sastavnog dijela rada škola i njegova primjena na stručno usavršavanje obrazovnih radnika vezano uz postupanje u slučaju pojave vršnjačkog nasilja;
• evaluiranje provedbe međupredmetnog kurikuluma zdravlja i kurikuluma osobnog i socijalnog razvoja te jačanje njihove provedbe u školama. Između ostaloga, želimo snažnije naglasiti sadržaje vezane uz seksualna i reproduktivna prava i zdravlje.

Pravičan i uključiv odgojno-obrazovni sustav

Hrvatska ima jednu od najnižih stopa sudjelovanja djece u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) u EU-u, pri čemu postoje značajne regionalne nejednakosti u sudjelovanju u RPOO-u. Djeca koja dolaze iz obitelji u nepovoljnom položaju najmanje su uključena. 

U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju obrazovne nejednakosti vidljive su u postignućima. Brojna istraživanja pokazuju kako učenici povoljnijeg socioekonomskog statusa ostvaruju veća postignuća. Važno je naglasiti i kako u Hrvatskoj osnovnoškolsko obrazovanje traje najkraće unutar EU-a. Roditelji koji si to mogu priuštiti nedostatke sustava nadoknađuju privatnim instrukcijama, dok drugi to ne mogu, što doprinosi još većoj nejednakosti. Ono što zabrinjava je i provedba projekta „Modernizacija strukovnog obrazovanja i osposobljavanja” koji znatno smanjuje dostupnost općeobrazovnih sadržaja za učenike strukovnih škola. Time se te učenike zakida za sadržaje koji su važni za cjelovit osobni razvoj i otežava njihovo daljnje obrazovanje.

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• osiguravanje dostupnosti i priuštivosti ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu u Hrvatskoj uspostavom transparentnog, objektivnog i pravednog sustava državne financijske podrške jedinicama lokalne samouprave te jednakih plaća za jednak rad za sve zaposlenike u dječjim vrtićima;
• provođenje mjera kojima bi se dugoročno postiglo minimalno dvogodišnje obavezno sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju za svu djecu;
• produljenje trajanja osnovne škole na devet godina uz zadržavanje postojećeg trajanja srednje škole i omogućavanje prelaska svih škola u jednu smjenu kao i integriranje produženog boravka u redoviti sustav osnovnog obrazovanja uz podršku države;
• unapređivanje stručne podrške učenicima iz skupina u nepovoljnom položaju kao što su to djeca iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa, otežavajućih obiteljskih okolnosti, djeca s teškoćama u razvoju, djeca s teškoćama mentalnog zdravlja i djeca migrantskog podrijetla;
• poboljšanje položaja pomoćnika u nastavi boljom regulacijom njihovog statusa na nacionalnoj razini, kako materijalni i radni uvjeti za pomoćnike u nastavi ne bi varirali i ovisili o jedinicama lokalne samouprave;
• osiguravanje adekvatne financijske potpore za svu djecu i mlade u Hrvatskoj koji imaju nepovoljne socioekonomske prilike, za sve razine obrazovanja; 
• zadržavanje općeobrazovnih sadržaja u strukovnim školama polazeći od uvjerenja da škole ne mogu biti samo mjesta pripreme za tržište rada već i mjesta za osobni razvoj;
• kontinuirani razvoj znanja i vještina vezanih uz inkluziju za odgojno-obrazovne radnike na svim razinama obrazovanja te stipendiranje pripadnika etničkih manjinskih skupina za učiteljsku i nastavničku profesiju. 

Djeca i mladi aktivni u svojoj okolini

Participaciju djece i mladih u njihovim odgojno-obrazovnim ustanovama i lokalnim zajednicama, usmjerenu na postizanje osobne i društvene dobrobiti te ekološke održivosti, smatramo ključnim dijelom učenja o solidarnosti i životu u demokratskom društvu. Na temelju dostupnih istraživanja zaključujemo kako su prilike za participaciju djece i mladih ograničene. 

Stoga ćemo naše politike fokusirati na:

• uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja kao obveznog predmeta koji polazi od pojava i problema koje djeca i mladi prepoznaju kao važne u okolini te koji je putem suradničkog i iskustvenog učenja usmjeren na poticanje učeničkog aktivizma i rješavanje problema u lokalnim zajednicama;
• poticanje provedbe projekata koje osmišljavaju djeca i mladi te promicanje primjera participacije, uključujući i primjere uspješnog funkcioniranja Vijeća učenika, studentskih udruga i volonterskih klubova, ali i demokratskog okruženja u školama;
• poticanje odgojno-obrazovnih ustanova na razvoj projekata solidarnosti kako bi se kod djece i mladih poticala briga o drugima i briga o zajednici;
• povećanje udjela predmetne izbornosti u školama;
• stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika o poticanju participacije djece i mladih te ravnatelja s ciljem jačanja kompetencija za stvaranje demokratske škole. 

Rad u odgojno-obrazovnom sustavu – poželjan rad

Rad u odgoju i obrazovanju postaje sve manje poželjan. Najneposredniji pokazatelj tih trendova činjenica je da postoji veliki nedostatak nastavnika matematike, informatike, fizike, biologije i kemije, odgojitelja, ali i radnika drugih profila. Izdvajamo tri ključne teme vezano uz poželjnost rada: (1) materijalne uvjete u užem smislu, (2) ravnotežu obrazovnih i drugih zadataka te (3) stručno usavršavanje i napredovanje odgojno-obrazovnih radnika.

Plaće odgojno-obrazovnih radnika

Primarni problem vezan uz materijalne uvjete razmjerno je niska plaća odgojno-obrazovnih radnika u odnosu na radnike usporedivih stručnih sprema na drugim poljima. Dok se navedeno naročito odnosi na početne plaće, Hrvatska također ima i najniži rast plaća u školama tijekom karijere. Još jedan problem koji odbija ljude od zaposlenja u obrazovanju često je dugotrajni rad na određeno ili na zamjeni. Konačno, unatoč određenim naporima, dio je problema i nepostojanje sustavnije brige o infrastrukturi odgojnih i obrazovnih ustanova. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• politiku plaća koja bi motivirala ljude da se odluče ući u odgojno-obrazovni sustav te u njemu ostvare svoj puni potencijal, što uključuje veće ulazne plaće te pravednije povećanje plaća tijekom karijere uz motivirajući sustav napredovanja;
• sustavnu i ujednačenu brigu o infrastrukturi te pravovremeno prepoznavanje kadrovskih potreba i stipendiranje deficitarnih kadrova. 

Ravnoteža obrazovnih i drugih zadataka odgojno-obrazovnih radnika

Problem je i činjenica da sustav podrazumijeva da odgojno-obrazovni radnik u sklopu svoje primarne obrazovne uloge obavlja i čitav niz drugih uloga koje nisu adekvatno prepoznate i vrednovane. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• redefiniranje uloge odgojitelja i učitelja/nastavnika koji su napredovali u zvanju na način da se preraspodjeli njihovo radno vrijeme u korist savjetovanja i prijenosa dragocjenog znanja i iskustva manje iskusnim kolegama; 
• razrađenije normiranje rada koje nije fokusirano samo na nastavnu komponentu.

Stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika

Veliki dio nezadovoljstva radnika u odgojno-obrazovnom sustavu vezan je i uz ograničene mogućnosti kvalitetnog stručnog usavršavanja i demotivirajući model napredovanja u zvanju. Problem je i neujednačenost opterećenja na nominalno istim radnim mjestima u sustavu. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• razradu sustava nagrađivanja i izmjene pravilnika o napredovanju kako bi snažnije poticali profesionalni razvoj, cjeloživotno obrazovanje i dodatan angažman radnika;
• unapređenje postojećeg sustava stručnog usavršavanja tako da bude usklađen s potrebama i podjednako dostupan u svim regijama;
• partnersku ulogu odgojno-obrazovnih radnika u oblikovanju programskih sadržaja i regulativnih dokumenata te očuvanje profesionalne autonomije odgojno-obrazovnog rada;
• unapređenje rada javnih ustanova mjerodavnih za pružanje podrške obrazovnim radnicima, posebice agencija u području odgoja i obrazovanja.

Zelene odgojno-obrazovne ustanove

Klimatske promjene nalažu nam da učinimo sve kako bi djeca i mladi od vrtića do visokih učilišta razumjeli povezanost s prirodom i promjene koje su nužne za stabilnost planetarnih uvjeta. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• aktivnosti koje doprinose povezivanju djece i mladih s prirodom, a to znači boravak u prirodi u sklopu odgojno-obrazovnog rada, doprinos ekološkoj održivosti aktivnositma poput izgradnje vrtova, rezervoara za kišnicu i proizvodnju hrane te suradnju djece i mladih s udruženjima za zaštitu okoliša;
• primjenu zelene, sigurne i inkluzivne gradnje kod obnove infrastrukture postojećih obrazovnih institucija te gradnje novih;
• omogućavanje prehrane koja se temelji na zdravim i lokalno uzgojenim namirnicama u svim odgojno-obrazovnim ustanovama kroz program Zelene javne nabave;
• profesionalni razvoj radnika i radnica odgojno-obrazovnih ustanova koji je usmjeren na podizanje svijesti o klimatskoj krizi i naporima da se ona umanji. 

Odgovoran odnos prema tehnologiji

Razvoj tehnologije doveo je do značajnih promjena u osobnim životima djece i mladih i u društvu u cjelini. Posebno je to vidljivo u odgoju i obrazovanju. Digitalizacija nastave uvela je niz pozitivnih promjena, poput veće dostupnosti informacija i obrazovnih materijala. No postoje različite prakse po pitanju digitalizacije u različitim školama, pa čak i unutar istih škola među različitim nastavnicima, a prerano i pretjerano izlaganje djece tehnologiji ima i neželjene posljedice. Naš cilj jest omogućiti odgovorno i smisleno korištenje tehnologije u obrazovanju kako bi se iskoristile pozitivne strane novih tehnologija i smanjio njihov negativan utjecaj. 

Stoga ćemo naše politike usmjeriti na:

• izradu nacionalnih smjernica za digitalizaciju nastave koja treba biti prilagođena uzrastu učenika;
• stručno usavršavanje nastavnika i edukaciju učenika o prednostima i nedostacima primjene digitalne tehnologije u nastavi u svrhu očuvanja mentalnog zdravlja, motivacije za učenje, koncentracije i motoričkih vještina;
• provođenje programa medijske pismenosti i prepoznavanja dezinformacija za mlade kroz škole, sustav javnih knjižnica i programe u lokalnim zajednicama.

Odgojno-obrazovne ustanove otporne na krizne situacije 

Kriznom situacijom, uključujući onom izazvanom elementarnim nepogodama mora se znati pravovremeno i jasno upravljati kako bi svi unutar odgojne i obrazovne ustanove bili zaštićeni, a štetne posljedice bile svedene na minimum. Ovo je važno ne samo za one koji se školuju ili rade u odgojno-obrazovnom sustavu već i za širu zajednicu s obzirom na to da su odgojno-obrazovne ustanove važna uporišta zajednica, a u kriznim situacijama znaju postati i mjestima za zbrinjavanje stradalih te raspodjelu humanitarne pomoći. 

Stoga ćemo naše politike fokusirati na: 

• uspostavljanje međusektorskih timova koji će razraditi planove pripreme odgojno-obrazovnih ustanova za krizne situacije i analizirati mogućnosti odgojno-obrazovnih ustanova da postanu privremenim skloništima u kriznim situacijama;
• ulaganje u stručno osposobljavanje ravnatelja i tima unutar ustanove za krizno upravljanje; 
• ulaganje u aktivnosti odgojno-obrazovnih ustanova usmjerene na jačanje otpornosti lokalnih zajednica na elementarne nepogode.

2.7 Visoko obrazovanje i znanost

Zeleno-lijeva politika koju zastupamo temelji se na znanju i znanstvenim uvidima. Smatramo da su znanje i nove spoznaje javno dobro i pripadaju svima te se zalažemo za slobodan i otvoren pristup znanju. Javno visoko obrazovanje, javno financirana znanost te javno financirana istraživanja i razvoj inovacija ključ su svakog društva i svake države u pronalaženju odgovora i rješenja za ključne izazove današnjice i budućnosti.

Dostatno financiran sektor znanosti i visokog obrazovanja

Sustavno ćemo raditi na povećanju ulaganja u visoko školstvo, znanost i istraživanje kako bi ona dosegla 3,5 % BDP-a na godišnjoj razini: povećanje za znanost i istraživanje na preko 2,5 % BDP-a godišnje te za visoko obrazovanje na preko 1 % BDP-a.

Uz postojeće programe financiranja Hrvatske zaklade za znanost, iz fondova EU-a i drugih međunarodnih izvora, radit ćemo na značajnom povećanju sredstava za podršku aktivnostima od javnog interesa u znanstvenim i umjetničkim područjima. Također ćemo omogućiti Hrvatskoj zakladi za znanost da prima sredstva od privatnog sektora u obliku donacija, a da se pritom ne narušava autonomija javnih istraživanja.

Naš cilj je stvoriti sustav programa podrške koji bi omogućio dugoročno planiranje u znanstvenim i umjetničkim područjima. Uspostavit ćemo nove i kontinuirane programe, financirane iz državnog proračuna, namijenjene znanstvenicama u svim fazama karijere, od doktorskih studentica do znanstvenica koje su već navršile 65 godina. Takav sustav omogućio bi svakoj znanstvenici i umjetnici te svakoj instituciji da planira na dugi rok te bi im osigurao dostupnost programa podrške tijekom svih faza profesionalnog razvoja.

Model ugovaranja potpora na osnovi administrativnih, financijskih i kvantitativnih kriterija (broj aktivnosti i troškovnik) treba dopuniti kriterijem očekivanih rezultata, rješenja i dostignuća. Kvaliteta projektnih ishoda treba postati ključan kriterij financijske opravdanosti za sve potpore znanstvenim i umjetničkim područjima. Naš je cilj osmisliti model poticanja multidisciplinarne i međusektorske suradnje. Također, u novom proširenom programu potpora, želimo ojačati komponentu društvenih i ekoloških inovacija usmjerenih na zelenu industrijalizaciju i društveni razvoj.

Unaprijedit ćemo autonomiju istraživačkih i visokoobrazovnih institucija izmjenama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, posebno kada je riječ o upravljanju javnim institutima. Ukinut ćemo model ocjenjivanja rada u znanosti i visokom obrazovanju uveden Uredbom o plaći koji se temelji na modelu ocjenjivanja rada u javnim i državnim službama. U predloženi model programskih ugovora s institucijama i javnim sveučilištima treba ugraditi elemente demokratskog dogovora i odlučivanja na institucijskoj razini kako bi se spriječilo jednostrano donošenje odluka o strateškim i posebnim ciljevima programskog ugovora od strane trenutnih voditeljica u instituciji. Zalagat ćemo se za model dugoročnog financiranja programskog ugovora koji će osigurati stabilnost institucija nakon isteka četverogodišnjeg programskog razdoblja te ih zaštiti od financijske nesigurnosti.

Kontinuirano ćemo povećavati kapitalna ulaganja u adekvatnu fizičku infrastrukturu, opremu, suvremeno opremljene laboratorije i potrošne materijale. Poticat ćemo efikasnije umrežavanje znanstvene infrastrukture kako bi se sva znanstvena oprema koristila i dijelila racionalno. Ažurno ćemo raditi na digitalizaciji svih poslovnih, administrativnih i logističkih procesa javnog sustava podrške znanstvenim i umjetničkim područjima.

U Hrvatskoj su javne potpore poslovnom sektoru za istraživanje i razvoj u usporedbi s drugim zemljama EU-a značajno manje. Udio hrvatskih poduzeća koja ulažu u istraživanje i razvoj je ispod razine većine europskih zemalja. Stoga ćemo poticati poduzeća da više ulažu u aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija uvođenjem značajnih poreznih olakšica. 

Rad u znanosti i visokom obrazovanju kao poželjan rad

Osigurat ćemo bolju politiku plaća, što uključuje veće ulazne plaće te pravedniju segmentaciju povezanu s motivirajućim sustavom napredovanja za sve zaposlenice i financijsko vrednovanje akademskih i poslovnih postignuća. Potrebno je ujednačiti materijalni status nenastavnog i pomoćnog osoblja sa statusom istovjetnih ili analognih zaposlenica u ostalim javnim službama. Istovremeno treba smanjiti i srednjoročno ukinuti prekarnost u sustavu promjenama sektorske regulative te u skladu sa Zakonom o radu.

Potrebno je kontinuirano unapređivati efikasnost poslovnih i pratećih procesa s ciljem učinkovite raspodjele: službe osiguravaju efikasne poslovne i prateće procese, a nastavnice i znanstvenice se administrativno rasterećuju i fokusirane su na akademski rad. Predložit ćemo redizajn radnog vremena i opterećenja za nastavu, znanost i druge administrativne poslove. Nužno je osigurati veću fleksibilnost radnog vremena i opterećenja ovisno o potrebama nastalim u fazama razvoja karijera ili unutar pojedinih institucija i ustanova visokog obrazovanja.

Ulagat ćemo u pedagoško obrazovanje sveučilišnih nastavnica i pratiti poboljšanje nastave u visokom obrazovanju. Potrebno je uvesti mehanizme podrške nastavnicama koja će uključivati i edukacije, mentorstvo i suradničku podršku u nastavi. Također, za sve djelatnice u sustavu potrebno je uvesti edukaciju i usavršavanje u pogledu upravljanja i strateškog promišljanja razvoja, kao i za otvaranje prema društvu i suradnji s privatnim, civilnodruštvenim i javnim sektorom. Kontinuirano ćemo poticati suradnju s privatnim, civilnim, javnim i državnim sektorom.

Sustavno ćemo raditi na popularizaciji i unaprjeđenju nastavničkih studija, osobito u STEM i drugim deficitarnim područjima. Ohrabrivat ćemo inovativne oblike nastave na nastavničkim studijima u novom tehnološkom okruženju i okolnostima zamjetnog smanjenja sposobnosti učenica za koncentraciju, verbalnu komunikaciju i opadanja svih oblika pismenosti te jačanje kompetencija nastavnica iz znanstvenih grana poput neuroznanosti i logopedije, kao i prijenos znanja i kompetencija iz tih grana u metodiku poučavanja i odgoja u školama.

Reorganizacija sustava visokog obrazovanja

Potrebno je prilagoditi broj visokih učilišta te provesti funkcionalno spajanje institucija s ciljem traženja maksimalne sinergije, interdisciplinarnosti i međuinstitucionalne izbornosti studijskih programa te znanstvene i umjetničke suradnje. Naš je programski cilj da hrvatska sveučilišta ukupno reflektiraju sve ili većinu svjetskih disciplina i polja neovisno o njihovoj zapošljivosti/isplativosti, no programski kvalitetno i kvotno primjereno. Posebno ćemo poticati međufakultetsku i međuodjelnu izbornost kao i uvođenje interdisciplinarnih studija.

Akademske slobode i autonomiju visokog obrazovanja i znanosti treba pratiti visoka razina društvene odgovornosti i profesionalne etike u pogledu transparentnosti korištenja javnog novca i upravljanja istraživačkim i nastavnim radom. Pokrenut ćemo proces definiranja dugoročne uloge visokog obrazovanja i znanosti za društvo, ekonomiju i institucionalne politike u RH. Potrebno je definirati i osnovni vrijednosni okvir i modele suradnje te prioritete fokusiranog pružanja potpora suradnjama akademskog s privatnim, javnim i civilnim sektorom.

Jedan od ključnih faktora za povećanje ukupne kvalitete sustava visokog obrazovanja i znanosti je kontinuirano praćenje i odgovorno vrednovanje postignuća. U tu svrhu definirat ćemo sustav vrednovanja temeljen na procjeni istraživanja, istraživačica i istraživačkih te raznovrsnih visokoobrazovnih aktivnosti (uključujući i projekte i publikacije kao i društveno angažiranu djelatnost) primarno kvalitativnom prosudbom, pri čemu je recenzija od strane kolegica ključna.

Provest ćemo opsežnu analizu utjecaja dosadašnjih visokoobrazovnih politika, modela financiranja, kao i sustava vrednovanja na razvoj i ishode disciplina i visokoobrazovnih i znanstvenih institucija u Hrvatskoj. Uspostavit ćemo sustav kontinuiranog praćenja i vrednovanja institucija i pojedinki u sinergijskom efektu više instanci vrednovanja: međunarodnom, izvaninstitucionalnom i institucionalnom. Uspostavit ćemo također mehanizme evaluacije i praćenja učinaka financiranja cjelokupnog sustava visokog obrazovanja i znanosti.

Pravično i uključivo visoko obrazovanje

Brojnim istraživanjima u Hrvatskoj identificirane su skupine koje se rjeđe odlučuju na studiranje ili pak češće imaju nepovoljnije iskustvo studiranja. Te skupine uključuju osobe iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa i u riziku od siromaštva, osobe s invaliditetom, Romkinje i Rome, izbjeglice i tražiteljice azila, mlade osobe koje dolaze iz alternativne skrbi te pripadnice LGBTIQA+ zajednice. Kako bi se unaprijedila pravičnost i uključivost visokog obrazovanja potrebne su intervencije kroz cijelu obrazovnu vertikalu.

Potaknut ćemo osnivanje ureda za pravičnost i uključivost na razini sveučilišnih i veleučilišnih institucija. Rad ureda bio bi usmjeren na razvoj i primjenu politika i procedura za uključivost i pravičnost, što bi uključivalo povezivanje visokih učilišta sa srednjim školama u cilju nastavka obrazovanja. Djelokrug ureda bio bi i olakšavanje prilagodbi za studente u nepovoljnom položaju, razvoj kompetencija osoblja vezanog uz ostvarivanje pravičnosti i uključivosti te promicanje i provođenje procedura i praksi univerzalnog dizajna za učenje.

Povećat ćemo broj i iznos državnih stipendija za studentice u nepovoljnom položaju.

Vezano uz obrazovanje odraslih, osigurat ćemo stipendije za nezaposlene osobe za pohađanje kvalitetnih programa obrazovanja odraslih za deficitarna zanimanja i zanimanja ključna za zelenu transformaciju društva u visini minimalne plaće (i uz plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje) tijekom cijelog trajanja obrazovnog programa.

Zelene visokoškolske i znanstvene institucije

Naše ćemo politike usmjeriti na primjenu zelene, sigurne i inkluzivne gradnje kod obnove infrastrukture postojećih visokoškolskih institucija i instituta te gradnje novih. Uvest ćemo prehranu u studentskim menzama temeljenu na zdravim i lokalno uzgojenim namirnicama. Profesionalni razvoj akademskog osoblja usmjeravat ćemo na podizanje svijesti o klimatskoj krizi i naporima da se ona umanji te financiranje znanstvenih i stručnih projekata usmjerenih na različite dimenzije klimatskih promjena.

2.8 Kultura

Kako je istaknuto i u Agendi za kulturu Europske unije, kultura doprinosi društvenoj koheziji, otkrivanju zajedničkih vrijednosti i uspostavljanju dijaloga. Prioritet današnjeg društva je održivost, a pored triju uvriježenih dimenzija održivosti – društvene, ekonomske i ekološke – kultura se sve češće nameće kao četvrta. Kulturom se razvija zajedničko razumijevanje kriza polazeći od vrijednosti, identiteta i raznolikosti, prepoznavanja vlastitih i tuđih sposobnosti za prilagodbu i promjenu. Proračunska sredstva koja se izdvajaju za kulturu ne odražavaju adekvatno njenu ulogu ni društvenu poziciju, a građanima ona iz brojnih razloga (geografskih, ekonomskih, obrazovnih, socijalnih…) nije dostupna. Tom se marginalizacijom umanjuje njen razvoj, a istodobno osiromašuju i sva druga područja čijem napretku može doprinijeti. Izostankom politika koje će strateški promišljati transverzalnu ulogu kulture kao vezivnog tkiva između različitih područja uskraćuje se i ostvarivanje njihova punog potencijala. 

Zadaća kulture je da osigura prostor dijaloga u društvu u kojem živimo te uključenost svih aktera u taj dijalog, da stvori prostor za nastanak i razvoj novih praksi te da očuva raznolikost tradicije i baštine. Našom kulturnom politikom brinut ćemo za sve segmente kulturnog polja. Iz perspektive baštine iznimno je važno osuvremeniti strategije i pristupe njenu očuvanju, kao i kvalitetniju integraciju s obrazovanjem, turizmom i obrtima. Sektor kulturnih i kreativnih industrija zaslužuje progresivnu razvojnu strategiju i kvalitetniju integraciju sa sektorom gospodarstva te socijalnih politika. Sektoru amaterizma potrebna je adekvatna kulturna infrastruktura, kao i snažnije povezivanje s ostalim društvenim i gospodarskim djelatnostima. Razni segmenti kulturnog sektora traže pomnu pozornost i posvećenost koju ovaj format ne može zadovoljiti stoga se u našem programu usredotočujemo na ključne prioritete, usmjerene na održivost i dostupnost kulture i umjetnosti. 

Tri su temeljna izazova s kojima se kultura danas susreće. Prvo je pitanje društvene relevantnosti, koje se prelama na dostupnosti kulture građanima, bili oni recipijenti kulture ili njeni stvaratelji. Drugo je pitanje održivosti kulturnog rada zbog čega se sve više govori o potrebi unapređenja radnih uvjeta, a treće kako integrirati i ukorijeniti kulturne prakse u druga područja djelovanja. 

Dostupnost kulture i kultura u zajednici 

Pitanje dostupnosti kulture jedno je od ključnih pitanja kulturnog sektora, pitanje njegove održivosti i društvene uloge, ali i demokracije te ostvarivanja ljudskih prava svakog građanina. Pitanje dostupnosti kulture prvorazredni je prioritet naše kulturne politike. 

Stoga ćemo raditi na izgradnji adekvatne infrastrukture koja će građanima omogućiti uvjete za sudjelovanje u kulturi. To ćemo osigurati: 

• mjerama koje će pomoći slabije razvijenim jedinicama lokalne samouprave da obavljaju ili grade kulturnu infrastrukturu usmjerenu prema zajednici (domovi kulture, društveni domovi, učilišta, narodne knjižnice);
• poticanjem osnivanja društveno-kulturnih, interkulturnih i kreativnih centara te komplementarnih intersektorskih i multidisciplinarnih suradnji (civilni sektor, poduzetništvo, zadruge, društveno-poduzetničke inicijative i slično);
• prilagodbom kulturnih objekata i sadržaja kako bi bili pristupačni prema načelima univerzalnog dizajna.

Podržavat ćemo decentralizaciju kulturne produkcije i nacionalnu distribuciju kulturnih programa kako bi kultura postala dostupna što većem broju građana, a stvaratelji dopirali do što šire publike diljem zemlje (primjerice, daljnjim jačanjem programa Ruksak pun kulture i snažnijom integracijom s aktivnostima Ministarstva znanosti i obrazovanja).

Kulturni sustav usmjeravat ćemo prema uključivanju i ravnopravnom sudjelovanju marginaliziranih skupina te društvenih i kulturnih manjina. Istodobno, kultura treba biti dostupna svima, bez obzira na njihov socijalni status, što ćemo osigurati:

• programima vaučera za građane za kulturne događaje kako u urbanim tako i izvan većih urbanih sredina širom Hrvatske;
• priuštivim ulaznicama i besplatnim programima razvoja stvaralačkih potencijala usmjerenih prema građanima u riziku od socijalne isključenosti;
• jačanjem javnoknjižnične posudbe: mobilnim modelima posudbe knjiga u manjim sredinama, stvaranjem nacionalnog sustava digitalnog pristupa znanstvenoj, književnoj, glazbenoj i filmskoj građi te daljnjim razvojem narodnih knjižnica.

Interkulturni dijalog i integracijske politike 

Sve veći broj radnika u Republici Hrvatskoj stiže iz različitih dijelova svijeta, no malo se toga čini na razvoju integracijskih politika, osmišljavanju formata za upoznavanje i interkulturni dijalog te senzibilizaciji migrantskog i lokalnog stanovništva na različitosti među kulturama. 

Stoga ćemo: 

• poticati kulturni sektor na razvoj programa usmjerenih prema interkulturnom dijalogu, predstavljanju drugih kultura u lokalnim zajednicama i razgradnju straha pred strancima;
• podržavati programe aktivnog uključivanja osoba pod međunarodnom zaštitom i stranih radnika te razvijati sadržaje usmjerene na njihovo provođenje slobodnog vremena, aktivan angažman u kulturnim aktivnostima i djelovanje u kulturnom polju.      

Povezivanje i otvaranje ustanova

Kulturne ustanove jedan su od temeljnih stupova kulturnog sustava stoga je nužna njihova prilagodba potrebama suvremenog društva. One osiguravaju stabilnost i kontinuitet kulturno-umjetničke produkcije, čuvaju baštinu i njeguju suvremene prakse, pružaju prostor za rad i djelovanje mnogim akterima te nude stabilnost rada u kulturi. Stoga je važno očuvati vrijednosti koje institucije nose, dokinuti višedesetljetnu praksu upravljanja po načelu političke podobnosti i menadžerizma te ih unaprijediti tako da adekvatno odgovaraju na potrebe vremena. Poljem kulture treba upravljati inkluzivno i participativno, imajući u vidu potrebe pojedinih sektora te potrebe lokalnih konteksta i njihovih zajednica. 

Stoga ćemo kulturne ustanove poticati na: 

• decentralizaciju, kulturnu suradnju i razmjenu na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini;
• uključivanje i poticanje kreativnosti te participaciju građana;
• uključivanje različitih društvenih skupina i različitih kultura.

Unapređenje produkcijskih i socijalnih uvjeta za umjetnički i kulturni rad 

Rad u izvaninstitucionalnom kulturnom sektoru i rad samostalnih umjetnika obilježavaju prekarnost, samoizrabljivanje, atipični oblici rada i niski prihodi iako njihov rad predstavlja iznimno potentan, raznolik i progresivan dio kulturne proizvodnje. U tom su smislu nužne mjere i instrumenti koji će unaprijediti radne i produkcijske uvjete. 

Stoga ćemo: 

• udvostručiti proračunska sredstva i diverzificirati potpore za programe u kulturi kako bismo unaprijedili produkcijske uvjete, uvjete rada učinili socijalno i ekonomski pravednijima te osnažili važnost društvene uloge kulture;
• povećati koeficijente za izračun mirovina profesionalnim samostalnim umjetnicima; 
• osigurati međunarodnu prepoznatljivost domaće suvremene kulturne i umjetničke produkcije povećanjem sredstava za koprodukcije te regionalne i međunarodne suradnje i mobilnost umjetnika;
• radi stjecanja činjeničnih uvida u stanje i razvoj sektora kulture, radnih uvjeta, potreba publike i korisnika te procese i dinamike u međunarodnom kulturnom polju poticati disciplinarna i interdisciplinarna istraživanja, analize sektora i razvoj novih modela za kulturni sektor.

Povezivanje kulture s drugim područjima

Kultura je u posljednjih tridesetak godina sustavno gurana na marginu društva, a kulturne politike i programi rijetko izlaze izvan samog sektora. Takav pristup doprinosi marginalizaciji kulturnog sektora, a osiromašuje one koji bi u sinergiji s kulturom mogli imati puno veći učinak, ostvariti bolje rezultate i zajednički doprinijeti izgradnji otvorenog, uključivog, solidarnog društva koje brine za sve građane. Kako bi se ostvarili puni potencijali kulture, ali i postigli rezultati za dobrobit cijelog društva, oblikovat ćemo iscrpne politike koje će omogućiti kvalitetno i promišljeno sinergijsko djelovanje u polju međusektorske suradnje. U tom je smislu nužno uspostaviti tijesnu suradnju sa sektorima obrazovanja, gospodarstva, turizma, socijalnih i zelenih politika te zdravstva. 

Kultura i obrazovanje:

• poticat ćemo suradnju obrazovnih i kulturnih ustanova te osnaživati i širiti program Ruksak pun kulture kako bi sva djeca imala priliku sudjelovati u kulturno-umjetničkim aktivnostima;
• poticat ćemo sadržaje koje doprinose povezivanju djece i mladih s kulturom i umjetnošću, poput boravak u muzejima, galerijama, kazalištima, koncertnim i plesnim dvoranama u sklopu predškolskog i školskog odgoja i obrazovanja, kroz nastavne i izvannastavne aktivnosti;
• osigurat ćemo veću dostupnost i zastupljenost obrazovnih programa za rad i djelovanje u polju kulture, kako na formalnoj razini tako i onoj neformalnoj;
• poticati kreativnost programima neformalnog, informalnog i cjeloživotnog učenja za sve društvene skupine.

Kultura i gospodarstvo: potrebno je osigurati okvir i razvijati programe koji će omogućiti kvalitetnu suradnju između različitih područja kulture i gospodarskih grana:

• poticanjem suradnje kreativnog i industrijskog sektora na razvoju novih proizvoda i projekata;
• poticanjem i podrškom kulturnim industrijama (knjiga, film, glazba, videoigre) različitim gospodarskim mjerama i programima;
• prenamjenom napuštenih industrijskih i gospodarskih kompleksa radi razvoja lokalnih zajednica, lokalnog gospodarstva i „tematskog“ turizma;
• podrškom razvoju umjetničkih obrta i zanata;
• poticanjem sinergije kulturnog i poduzetničkog sektora te uvođenja kulturnih sadržaja na radna mjesta.

Kultura i održivi razvoj: Teme održivog razvoja, ekološke svijesti, nužnosti brzog mijenjanja načina života i potrošačkih navika posljednjih su godina u našoj svakodnevici sve aktualnije. Stoga ćemo uvesti mjere i programe za poticanje tranzicije kulturnog sektora na održive načine poslovanja i produkcije, suradnju kulturnih organizacija i ekoloških inicijativa te podizanje svijesti među građanima o različitim temama i praksama vezanim uz održivi razvoj i okolišne teme. 

2.9 Mediji

Politike koja se odnose na medije u Republici Hrvatskoj uglavnom su podređene logici usklađivanja s europskim zakonodavstvom, ad hoc odgovorima na krizne situacije i pokušajima ograničavanja medijskih sloboda te otporima novinarki na takve pokušaje. Prepoznatljiva je nevoljkost da se medijski sektor strateški promatra te da se oblikuje sustav kako bi mediji mogli ispunjavati svoju temeljnu javnu funkciju informiranja i razvijati se unatoč i zahvaljujući velikim tehnološkim, tržišnim i društvenim promjenama.

Ponajprije s obzirom na brz razvoj informacijskih tehnologija i njihov veliki utjecaj na oblikovanje društvenih procesa, medijski sektor iznimno se brzo mijenja te je teško predvidjeti smjer i potrebe njegova razvoja. On se već dugi niz godina prilagođava transformaciji od linearnog principa korištenja sadržaja prema korištenju na zahtjev. Izvori informacija u digitaliziranom svijetu izrazito su fragmentirani i diversificirani. Tiskani mediji imaju sve manje utjecaja, a sve više medijskih izdanja okreće se dominantno ili isključivo digitalnoj objavi sadržaja. Pritom mlađe generacije sve manje prate tradicionalne medije poput novina, radija i televizije, a do informacija dolaze s pomoću društvenih mreža i platformi za komunikaciju (WhatsApp, Signal, Telegram, Snapchat…). 

Zbog svega toga zadatak je medijske politike osiguravanje poticajnog okruženja za razvoj medijskog pluralizma i neovisnost medijskog sektora, podrška medijskom sektoru kako bi se održala javna funkcija informiranja i vratilo povjerenje javnosti u novinarski i medijski rad te sustavno praćenje dinamičnosti medijskog sektora. 

Depolitizacija upravljanja i osiguravanje uvjeta za neovisno i održivo novinarstvo

Radi depolitizacije medijskog sektora i osiguravanja njegove javne funkcije, naši će prioriteti biti depolitizacija imenovanja u regulatorna tijela, proširenje djelokruga Agencije za elektroničke medije na cjelokupan medijski sektor i osiguravanje političke neovisnosti Hrvatske radiotelevizije.

Jednako tako, osigurat ćemo regulatorni okvir za neovisno i slobodno novinarstvo. Ukinut ćemo Lex AP, odnosno izmijeniti članak 307a Kazenenog zakona kojim je curenje informacija iz sudskih istraga postalo kazneno djelo, što predstavlja udar na profesionalno novinarstvo i javni interes. Oblikovat ćemo mjere za suzbijanje SLAPP tužbi kako bismo onemogućili političke pritiske na novinarke.

Uvest ćemo kvalitetnije mehanizme transparentnosti vlasništva i oglašavanja javnog sektora kako bismo osigurali neovisnost medija od političkih i tržišnih pritisaka. Uvest ćemo obavezu za medijske nakladnice da izvještavaju o godišnjim prihodima, osobito iz javnih izvora, te o poslovanju od oglašavanja, ali i obvezu za sva javna poduzeća i sva tijela državne, regionalne i lokalne uprave da podnose izvještaje o sredstvima za oglašavanje uplaćena medijima ili marketinškim agencijama.

Radi osnaživanja medijskog sektora i vraćanja povjerenja javnosti u medije, uvest ćemo potpore medijskom sektoru kao što su programi podrške za razvoj novih medijskih izdanja, za specijalizirane, univerzalno dostupne sadržaje i sadržaje koji su slabo zastupljeni u medijskom prostoru, za programe usmjerene na inkluziju, interkulturalnost i interkulturni dijalog te za neprofitne i lokalne medije te medije zajednice.

Uvođenje poreza na digitalne platforme

Svrha je Akta EU-a o digitalnim uslugama bolja zaštita potrošačica i njihovih temeljnih prava na internetu, uspostava učinkovitog i jasnog okvira za transparentnost i odgovornost internetskih platformi i poticanje inovacija, rasta i konkurentnosti na jedinstvenom tržištu. U iščekivanju da se ujednači oporezivanje digitalnih platformi na razini EU-a mnoge su države ili samostalno počele oporezivati digitalne usluge (Austrija, Francuska, Mađarska, Italija, Poljska, Portugal, Španjolska, Turska i Ujedinjeno Kraljevstvo), ili objavile prijedloge za takav porez (Belgija, Češka, Danska i Slovačka), ili pokazale namjeru da ga uvedu (Latvija, Norveška i Slovenija). 

Prateći iskorake drugih zemalja EU-a, uvest ćemo porez na digitalne platforme, a sredstva prikupljena tim porezom usmjerit ćemo u razvoj medijskog sektora i sustavnu podršku novinarstvu (kroz javni fond za novinarstvo), osiguravanje univerzalne dostupnosti kvalitetnog sadržaja, osobito onoga koji se odnosi na društvenu uključivost. 

Nacionalnom transpozicijom Akta EU-a o digitalnim uslugama radit ćemo na tome da društvene platforme postanu sigurniji komunikacijski prostor u kojemu se poštuju ljudska prava s transparentnim algoritmima, provjerom i kontekstualizacijom dezinformacija te protokolima za suzbijanje nasilja na internetu. 

Razvoj medijske pismenosti, medijskog obrazovanja i brige o mentalnom zdravlju

Medijski krajolik sve je složeniji i od korisnika zahtijeva puno širi spektar znanja i vještina kako bi se u njemu mogao snaći. Mediji obiluju neprovjerenim i nepotkrijepljenim informacijama, a građani ih teško raspoznaju. Istodobno, mediji imaju značajan utjecaj na djecu i mlade i na njihovo mentalno zdravlje. Stoga je iznimno važno pronaći odgovore na te izazove i osmisliti mehanizme koje različitim skupinama mogu pomoći u snalaženju u promjenjivom medijskom okruženju. 

S pomoću sustava javnih knjižnica i programa u lokalnim zajednicama podržavat ćemo programe medijske pismenosti i prepoznavanja manipulacija informacijama, nadasve namijenjene građankama starije životne dobi. Integrirat ćemo programe medijske pismenosti i medijskog obrazovanja u odgojno-obrazovne programe kako bi mladi razvijali sposobnosti kritičkog razumijevanja medijskih sadržaja. Poticat ćemo istraživanja o utjecaju medija na psihički razvoj djece i mentalno zdravlje. Organizirat ćemo kampanje podizanja svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i njegove povezanosti s informacijskim tehnologijama. Uspostavljat ćemo programe podrške za zaštitu djece od zlostavljanja na internetu te programe podrške mentalnom zdravlju djece koje je narušeno prekomjernom upotrebom informacijskih tehnologija.

2.10 Sport

Težimo stvoriti društvo u kojemu su aktivnost i zdravlje dostupni svima. Zato ćemo sustavno raditi na uvođenju javno dostupnih i inkluzivnih sportskih programa te na osiguravanju dostupnosti sportske infrastrukture za sve. Naglasak ćemo postaviti na školski i sveučilišni sport, sportsku rekreaciju te sport za sve društvene skupine i dobne kategorije. Nije nam cilj naprosto povećati broj aktivnih sportaša, nego sportu pristupiti kao sredstvu osobnog razvoja te načinu sudjelovanja u zajednici. Naša vizija je kontrapunkt komercijalizaciji sporta i kompetitivnosti te sportu pristupamo kao alatu za inkluziju, edukaciju i jačanje društva.

Sportska infrastruktura

Opći nedostatak sportskih dvorana (ponajprije onih školskih), sportsko-rekreacijskih centara, bazena, klizališta, vanjskih igrališta, atletskih staza i teniskih terena direktno utječe na slabljenje školskog i sveučilišnog sporta, što osjetno ograničava uključenost djece, mladih i ostalih građana u sportske aktivnosti. Manjak investicija u sportske objekte pritom otežava razvoj klubova i profilaciju vrhunskih sportaša koji, ako žele ostati konkurentni, trebaju suvremene prostore i tehnologije za trening. 

Lokalna samouprava rijetko može prioritizirati takve projekte jer su potrebe u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi preče, stoga je u državnom proračunu nužno planirati značajna sredstva za izgradnju i obnovu sportske infrastrukture. Kvalitetna sportska infrastruktura omogućit će organizaciju velikih sportskih događaja, amaterskih i vrhunskih sportskih natjecanja te razvoj turizma, što će generirati prihode lokalnim sredinama te olakšati daljnja ulaganja u razvoj vrhunskog sporta i sporta za djecu i sve građane.
Stoga ćemo našim politikama:

• minimalno jednom kapitalnom investicijom po županiji osigurati sredstva za izgradnju i obnovu sportske infrastrukture u funkciji programa javnih potreba u sportu;
• kontinuirano poticati gradnju i obnovu zatvorenih i vanjskih sportskih i školskih sportskih objekata te prostora za rekreaciju;
• u suradnji s planinarskim savezima i društvima definirati model obnove planinarskih domova te osmisliti dugoročnu strategiju upravljanja njima pod planinarskim društvima;
• uvesti porezne olakšice za donacije i sponzorstva trgovačkih društava namijenjenih  financiranju izgradnje i obnove javne sportske infrastrukture.

Promicanje zdravlja i dobrobiti

Redovito bavljenje sportom i fizičkom aktivnošću od najranije je dobi važno za kvalitetniji, zdraviji i sretniji život. S obzirom na zabrinjavajuće podatke o pretilosti djece i mladih te rastuće probleme mentalnog zdravlja, jačanje predškolskog, školskog, sveučilišnog sporta i sportskih klubova, omogućavanje besplatnih treninga pod vodstvom kvalificiranih trenera i kineziologa te besplatan i inkluzivan pristup sportu i sportskoj rekreaciji neki su od najvažnijih koraka u nošenju s tim izazovima.
Stoga ćemo našim politikama:

• sufinancirati programe edukacije i cjeloživotnog obrazovanja kineziologa radi primjene modernih znanja i metoda u predškolskom i školskom sustavu;
• uvesti besplatne sportske programe u predškolske ustanove te dodatne sportske programe iz raznih individualnih i timskih sportova u osnovne i srednje škole;
• pojačanim financiranjem potaknuti povezivanje sportskih klubova s odgojno-obrazovnim ustanovama u lokalnim sredinama;
• opremiti odgojno-obrazovne ustanove kvalitetnom sportskom opremom;
• izgraditi i obnoviti pristupačne sportsko-rekreacijske centre (SRC), inovativna dječja igrališta s kreativnim spravama od prirodnih materijala koje imitiraju prirodne prepreke, javna sportska igrališta i drugu javnu sportsku infrastrukturu te biciklističke staze, uz poticanje korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva;

• uvesti subvencije za osnivanje školskih klubova izviđača kako bi se djeci omogućilo da se na zabavan i edukativan način povežu s prirodom; 
• ulagati u znanstvena istraživanja o utjecaju sporta i fizičke aktivnosti na zdravlje djece i mladih;
• po uzoru na mnoge europske zemlje, uvesti zabranu reklamiranja sportskih kladionica na dresovima sportskih klubova te zabraniti rad sportskim kladionicama u blizini odgojno-obrazovnih ustanova.

Kvalitetan sport za sve: od mladih talenata do vrhunskih rezultata 

Kako bismo osigurali vrhunske rezultate na svim razinama, u Hrvatskoj treba uspostaviti održiv sustav sporta koji će se oslanjati na kvalitetno obrazovanje sportaša i trenera, pravedne plaće za rad trenera te strateški rad s mlađim kategorijama. Taj sustav obuhvaća i početnike i vrhunske sportaše, a usmjeren je na kontinuirani rad i dugoročne rezultate.

Radi razvoja kadra i vrhunskog sporta svojim ćemo se politikama zato fokusirati na:

• sveučilišta za vrhunski sport: prilagodit ćemo visokoobrazovne programe potrebama sportaša, potičući dvojne karijere te stvarajući kompetitivna sveučilišta;
• stipendije i fleksibilnost: omogućit ćemo sportskim talentima usklađivanje akademskih i sportskih obaveza stipendijama i sličnim fleksibilnim opcijama; 
• kvalitetan rad s mladima: subvencionirat ćemo rad kvalitetnih trenera s talentiranim mladima, podižući razinu treninga i razvoja sportaša; 
• pravednu plaća za trenere: poboljšat ćemo uvjete rada trenera i njihova materijalna prava u svim područjima sporta;
• podršku vrhunskom sportu: poticat ćemo razvoj individualnog i timskog sporta te klubova, s naglaskom na stručnoj, organizacijskoj i financijskoj podršci radu s mladima.

Sport za sve: razvijanje osjećaja pripadnosti i inkluzivnosti

Sportsko okruženje može biti inkluzivno, poticajno i otvoreno svim pojedincima, neovisno o njihovim sposobnostima, spolu, dobi, socioekonomskom ili drugom statusu. 

Radi poticanja inkluzivnosti u sportu, naše će se politike fokusirati na sljedeće:

• smanjivanje rodne nejednakosti: poticat ćemo ravnopravno sudjelovanje djevojčica i dječaka u raznim sportovima, promovirat ćemo ženski sport, stimulirati sponzoriranje ženskog sporta i sportašica, motivirati veći broj žena na preuzimanje upravljačkih funkcija u sportskim savezima i klubovima te na vodećim pozicijama u sportu;
• borba protiv homofobije: provodit ćemo edukacijske programe usmjerene na borbu protiv homofobije u sportu, potičući otvorenost, prihvaćanje različitosti i uključivanje LGBTQIA+ osoba u sport; 
• pristupačnost i uključivost: sustavno ćemo graditi i prilagođavati sportsku infrastrukturu prema načelima univerzalnog dizajna, provoditi javno financirane sportske programe za osobe s invaliditetom, uključivati u sport djecu s poteškoćama u razvoju, posebnu pozornost obratiti na djecu u centrima za odgoj i obrazovanje te poticati razvoj paraolimpijskog sporta; 
• subvencije: uvest ćemo sportske vaučere koji bi roditeljima, posebno onima slabijeg socioekonomskog statusa, omogućili subvencioniranje mjesečnih članarina za sportske aktivnosti djece;
• integracija: u suradnji sa sportskim klubovima i savezima osigurat ćemo sportske programe za tražitelje i primatelje međunarodne zaštite te migrantske radnike.

Subvencije i kontrola financija u sportu

Kako bi se osigurala transparentnost financiranja sportskih klubova i sportskih saveza, važno je uspostaviti stroge mehanizme kontrole. To podrazumijeva jačanje regulatornih tijela, unapređenje financijskog izvještavanja i revizije te veću kontrolu praćenja javnih sredstava u sportu na terenu, odnosno u klubovima i savezima. Transparentno poslovanje smanjuje mogućnost za financijske malverzacije i privlači kvalitetne investitore, stoga ćemo našim politikama:aktivno raditi na jačanju sportske inspekcije kako bismo, u suradnji s Ministarstvom financija i Ministarstvom uprave, prikladno nadzirali poslovanje klubova i saveza, a tako i sive zone rada u sportu sveli na najmanju moguću mjeru. Zdravo poslovanje klubova potiče jača ulaganja u njih, čime se smanjuje ovisnost o javnim sredstvima, a posljedično i politički utjecaj na klubove i saveze.