Koalicija Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš! i Za grad u četrvrtak, 25. lipnja na konferenciji za medije pred Vrhovnim sudom govorila je o nejednakostima u sustavu pravosuđa, naglasivši da u fokus izborne kampanje žele vratiti one teme koje su ključne za živote građana.

Tom je prilikom Tomislav Tomašević (Možemo!) naglasio da se radi o rak rani hrvatskog društva i nečemu što najviše smeta hrvatske građane “a to je neefikasnost i nejednakost građana pred hrvatskim sudovima”. Rekao je i da je slučaj Horvatinčić paradigmatski primjer toga kako pravosuđe funkcionira, podsjetivši na brojne primjere nejednakog sudskog tretmana koji je favorizirao Horvatinčićev projekt na Cvjetnom trgu, a pogotovo slučaja pomorske nesreće u kojoj je usmrtio dvoje turista.

“Osam je godina prošlo da pravomoćne presude, osuđen je na gotovo 5 godina zatvora u kojem nije proveo ni jedan dan, jer se navodno liječi, a jučer je viđen kako se šeta i pije kavu na Cvjetnom trgu. On je paradigma hrvatskog pravosuđa i razlog zašto su ljudi bijesni na presude i zašto s pravom smatraju da presude kroje politički i ekonomski moćnici i da ljudi u Hrvatskoj nisu jednaki pred sudovima”

Zorislav Antun Petrović (ORaH) naglasio je da je u proteklih 20 godina proveo nekoliko desetaka istraživanja o korupciji i da su sva pokazala da građani Hrvatske smatraju da je pravosuđe jedno od najkorumpiranijih dijelova hrvatskog društva.

“U posljednjem Eurobarometru na temu korupcije, čiji su rezultati javnosti predstavljeni prije dva tjedna 52% ispitanika/ca u Hrvatskoj smatra da je primanje i davanje mita rašireno u pravosuđu, dok je u EU taj postotak na prosječnih 19%. 70% građana smatra da se korupcija loše procesuira, a taj se postotak penje na čak 80% kada govorimo o procesuiranju korupcije na visokom nivou. Zato ne čudi da bi samo 9% naših sugrađana prijavilo korupciju pravosudnim tijelima.”

Istaknuo je kako je to pokazatelj da građani ne vjeruju sustavu jer je “naše pravosuđe zatvorena čahura u kojoj se suci više brinu o sebi nego o svojim sugrađanima i zato ga treba temeljito reformirati. 

Sandra Benčić (Možemo!) rekla je da cilj reforme pravosuđa mora biti uspostava odgovornosti sudske vlasti kao grane državne vlasti u demokratskoj državi.

“Potrebno je uspostaviti sankcioniranje sudaca koji postupaju ne samo koruptivno već i arbitrarno, kao što se dogodilo u slučaju Thompsona i pokliča “Za dom spremni” pred Visokim prekršajnim sudom kada je sud donio neustavnu odluku u nezakonitom sastavu. Zato je jedan od naših programskih zahtjeva uspostava Stegovnog suda unutar DSV-a.”

Benčić se osvrnula i na kriterije po kojima suci napreduju istaknuvši da je “proces napredovanja ustrojen tako da potiče nepotizam. Stoga predlažemo uspostavu drugačijeg sustava napredovanja, ali i izbora sudaca – najmanje jedna petina sudačkih mjesta mora biti rezervirana” za tzv. kolateralne suce – one kojima to nije početna karijera, ali su vrhunski pravni znanstvenici, odvjetnici i sl.

“Formalno visoki stupanj institucionalne nezavisnosti i odgovornosti proizvodi svoju suprotnost, jer sudovi bilo kakvu kritiku na svoj rad doživljavaju kao napad na njihovu autonomiju, dok istovremeno sami propuštaju u svoje djelovanje ugraditi uzajamno uravnoteživanje i unutarnji nadzor.”