“Kako bi se naša djeca u školama osjećala sigurno, vidljivo i dobro, nužna je izrada i provedba dugoročne, međusektorske strategije izgradnja škola nenasilja. Da bismo to postigli, potrebna je zajednička, energična reakcija Ministarstva zdravstva, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Ministarstva unutarnjih poslova”, istaknuli su danas na konferenciji za novinare zastupnici Kluba Možemo! Ivana Kekin i Damir Bakić.

Kekin je istaknula kako su tragični prošlotjedni događaji u susjednoj Srbiji, kao i nedavni slučajevi vršnjačkog nasilja u hrvatskim školama ponovno podsjetili na iznimno zabrinjavajuće statistike o mentalnom zdravlju djece, koje pokazuju da su mentalni poremećaji djece i mladih unazad godinu dana skočili  za gotovo 300 posto, a pokušaji suicida su skočili za 280 posto. Na procijenjenih 50 tisuća djece u potrebi za mentalnom skrbi, Hrvatska ima tek 56 dječjih psihijatara u cijeloj zemlji. 

U ime Možemo!, Kekin je predstavila početne korake za izgradnju dugoročne strategije za izgradnju škola nenasilja. 

Klub Možemo! tako poziva Ministarstvo zdravstva da prepozna da je mentalno zdravlje djece i mladih najslabija karika zdravstvenog sustava, te da je shodno tome nužno razviti kvalitetne screening programe kako bi se teškoće mentalnog zdravlja uhvatile na vrijeme. Nadalje, još je važnije nakon toga osigurati sustav ranog i adekvatnog odgovora na poremećaje mentalnog zdravlja, ali i destigmatizaciju liječenja poremećaja mentalnog zdravlja. 

Kako bi se odgovorilo na nedovoljan broj dječjih psihijatara u sustavu javnog zdravstva, MIZ mora povećati raspisivanje specijalizacija iz područja dječje psihijatrije, ali i deinstitucionalizirati skrb za mentalno zdravlje, po ključu da se dostupna i besplatna skrb može dobiti i van zdravstvenih ustanova, naglašava Kekin.

Uz to, potrebno je implementirati preventivne programe za mentalne, emocionalne i ponašajne probleme kod djece i mladih te programe promocije mentalnog zdravlja. 

Ministarstvo znanosti i obrazovanja bi pak odmah trebalo krenuti u ozbiljno suzbijanje vršnjačkog nasilja u školama kroz preventivne, interventne i mjere monitoringa i evaluacije, istaknuo je prof.dr. Damir Bakić. 

U programima prevencije, rekao je Bakić, MZO u osnovnim i srednjim školama kontinuirano treba provoditi kampanje s ciljem osvještavanja svih prisutnih oblika nasilja: tjelesnog, verbalnog, izolacije i online nasilja. Zatim, dodatno obrazovati stručni kadar za prepoznavanje svih oblika međuvršnjačkog nasilja i metoda nenasilnog rješavanja sukoba. Aktivno uključiti roditelje u proces edukacije i prevencije nasilja, te konačnim uvođenjem građanskog odgoja u kurikulum obrazovati učenike o temama ljudskih i dječjih prava, razumijevanju razlika između sukoba i nasilja, te razumijevanju različitosti u svrhu osnaživanja djece i mladih za aktivan odnos prema svom okruženju i reagiranju na nasilje. 

Također, mjere intervencije MZO moraju uključivati pravovremeno reagiranje na vršnjačko nasilje, uspostava jednostavnog i sigurnog modela prijavljivanja međuvršnjačkog nasilja u školi, te osiguravanje psihološke pomoći za djecu uključenu u međuvršnjačko nasilje unutar škole, jer polovica škola nema psihologe, upozorio je Bakić. 

Na kraju, nužno je kontinuirano pratiti, vanjski vrednovati i analizirati parametre koji su povezani s vršnjačkim nasiljem za svaku pojedinu školu, te svake godine vrednovati postojeće programe prevencije vršnjačkog nasilja. 

Bakić je rekao kako to nije izvedivo bez dva ozbiljna strukturna zahvata u obrazovnom sustavu koji su nužni kako bi se smanjila količina pritiska i stresa kojoj su učenici i općenito mladi izloženi, posebno kako bi se smanjio pritisak kojeg generira sam sustav. Prvo je osiguravanje, odnosno sufinanciranje dodatnih pristupačnih sadržaja za mlade kako bi mogli konstruktivno provoditi svoje slobodno vrijeme – obavezno na nacionalnoj razini. 

“Uvođenje cjelodnevne nastave prava je prilika da snažno reafirmiraju različite aktivnosti i programi,  kreativne radionice, aktivnosti u umjetničkom polju, popularno-znanstveni programi, sportski programi – osobito kroz jačanje organiziranog školskog sporta. Sve te aktivnosti su važna poluga u jačanju kohezije, zajedništva, osjećaja pripadnosti, konačno u povećanju udjela žive socijalne interakcije učenika, naspram one digitalne”, tumači Bakić i dodaje kako je nužno 

provesti stvarnu reformu obrazovnog sustava koja će konačno dokinuti apsurdne programe u kojima učenici imaju više predmeta nego sati u danu. 

Uz to, potrebno je ukinuti sustav vrednovanja u kojem se uspjeh valuira prosjekom iskazanim u drugoj decimali, već sustav mora omogućiti vertikalnu protočnost i odabir škole, odnosno fakulteta, bez da je nužno imati sve 5 iz svih 14 ili 15 predmeta i još k tome dvije-tri medalje s državnih natjecanja.

Zastupnici su pozvali MUP da provede kampanju s ciljem osvještavanja građanstva o opasnostima posjedovanja oružja i potencijalnim tragičnim posljedicama, revitalizira inicijativu povrata i otkupa legalnog i ilegalnog oružja kroz medijsku kampanju i osigura sredstva nagrađivanja za svaki vraćeni komad oružja. 

Nadalje, Možemo! traži i da se revidiraju kriteriji za odobravanje dozvola za držanje osobnog oružja iz razloga osobne sigurnosti, jer se postavlja pitanje da li je uistinu u našoj zemlji značajan broj građana je životno ugrožen. 

Također, Možemo traži stroge provjere dolazi li do izigravanja Zakona  o nabavi i posjedovanju oružja na način da građani preko lovačkih ispita i iskaznica nabavljaju pištolje ili civilne poluautomatske inačice vojnih pušaka koje načelno ne trebaju za lov, već ih jednostavno žele posjedovati. 

Na kraju, istaknuli su kako je izgledno da ukoliko kao zemlja ozbiljno pristupimo problemu vršnjačkog nasilja da ćemo imati skok otkrivenih slučajeva vršnjačkog nasilja, zbog čega je neophodno da Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ojača kapacitete centara za socijalnu skrb za rad s djecom koja vrše nasilje i njihovim obiteljima.