9. izborna jedinica

Opisao bih se kao izuzetno vrijednog pojedinca koji vjeruje da je “obrazovanje najjače oružje koje možemo iskoristiti da promijenimo svijet“! 

Ipak, marljivost i izvrsnost u društvu u kojem živimo karakteristike su koje prečesto ovise o popratnom faktoru sreće da bi pojedinac ispunio potencijal. Konačno, potencijal ako je i iskorišten, najčešće je u funkciji osobnog, a ne i društvenog probitka. 

U svojih 30 godina života, ponosan sam na besprijekorne učeničke i studentske rezultate i angažman na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Zadru u svojstvu demonstratora i potom naslovnog asistenta iz kolegija: Primijenjena mikroekonomija, Makroekonomija, Financijski menadžment, Operacijskih menadžment, Strateški menadžment, Ekonomija EU, Menadžment rizika te Kvantitativne metode istraživanja. Ponosan sam i na u to vrijeme volonterski angažman podučavanja matematike u Domu za odgoj djece. 

Posljednjih godina posvetio sam se poslovanju obiteljske tvrtke iz domene prehrambeno prerađivačke industrije, koja usprkos pregršt otežavajućih okolnosti, momentalno ostvaruje rast u poslovanju. Posebno sam ponosan na upisan i samostalno financiran Poslijediplomski doktorski studij Poslovne ekonomije pri Sveučilištu u Rijeci s obzirom na to da u okviru istog planiranom disertacijom i znanstvenim radovima obrađujem tematiku nepravednosti u razdiobi dodane vrijednosti stvarane u lancu opskrbe hranom, a koja čini poslovanje mikro i malih dobavljača hrane ekonomski neodrživim u poslovanju s velikim trgovcima. 

Paradigma održivosti, nažalost, postala je trend koji uključuje društveno odgovorno ponašanje kao varijablu za postizanje profitnih ciljeva u funkciji korporativnog marketinga.