Loading Događaji

Opoziv ministra Beroša

14.06.2022. Cijeli dan

Nakon što smo prikupili 32 potpisa, na našu inicijativu, a uz podršku klubova SDP-a, Glasa i Centra, HSS-a i RF-a, Fokusa i dijela zastupnika i zastupnica Socijaldemokrata, u saborsku proceduru upućen je prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja Viliju Berošu, ministru zdravstva u Vladi Republike Hrvatske.

Prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja Viliju Berošu, ministru zdravstva u Vladi Republike Hrvatske.

“Podnositelji Ovog Prijedloga, temeljem članka 125., stavka 3. Poslovnika Hrvatskoga sabora traže da se u Dnevni red sjednice Hrvatskoga sabora odmah uvrsti točka Prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja Viliju Berošu, ministru zdravstva u Vladi Republike Hrvatske, iz sljedećih razloga:

Osnovni razlozi za izglasavanje nepovjerenja ministru Viliju Berošu:

1.)  Slučaj Čavajda- nedostupnost prekida trudnoće uz medicinsku indikaciju nakon 22. tjedna trudnoće

Početkom svibnja 2022. godine hrabrim istupom naše sugrađanke Mirele Čavajde razotkrivene su nezakonite i sramotne prakse koje se redovito primjenjuju u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Gospođa Mirela Čavajda  suočila se s teškom dijagnozom ploda u 25. tjednu trudnoće, dijagnozom koja pretpostavlja tešku malformaciju ploda, s posljedično teškim invaliditetom i niskom kvalitetom života te velikom vjerojatnošću intrauterine ili rane neonatalne smrtnosti. Važeći Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece u svom članku 22. kaže:

Nakon isteka deset tjedana od dana začeća komisija prvog stupnja može odobriti prekid trudnoće, uz pristanak odnosno na zahtjev trudne žene, u slučajevima:

-kad se na temelju medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasiti život ili otkloniti narušenje zdravlja žene za vrijeme trudnoće, porođaja ili poslije porođaja;

– kad se na temelju medicinskih indikacija i saznanja medicinske znanosti može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim i duševnim manama;

-kad je do začeća došlo u vezi s izvršenjem krivičnog djela silovanja, obljube nad nemoćnom osobom, obljube zloupotrebom položaja, obljube s djetetom ili rodoskvrnuća. 

Članak 23. dalje navodi:

Postupak po zahtjevu za prekid trudnoće je hitan.

Komisija prvog stupnja dužna je odlučiti o zahtjevu za prekid trudnoće u roku osam dana od dana prijema zahtjeva.

Članak 24. kaže:

Trudna žena koja je nezadovoljna odlukom komisije prvog stupnja može uložiti prigovor komisiji drugog stupnja u roku tri dana. Komisija drugog stupnja dužna je odlučiti o prigovoru protiv odluke komisije prvog stupnja u roku osam dana od dana prijema prigovora. Odluka komisije drugog stupnja o zahtjevu za prekid trudnoće je konačna.

Iz citiranog izvjesno je da se komisija prvog stupnja na zahtjev Mirele Čavajde morala sastati u roku od 8 dana kako bi procijenila postoji li medicinska indikacija za prekid trudnoće. Ipak Mireli Čavajdi se verbalno sugerira da pomoć i prekid trudnoće potraži u susjednoj Sloveniji. Tek nakon njenog izlaska u medije sastaju se komisije prvog stupnja u 4 ustanove: KB Sveti Duh, KBC Sestre Milosrdnice, KB Merkur i KBC Zagreb. Pri tome KB Sveti Duh nalazi medicinsku indikaciju za prekid trudnoće, navodeći: „…naša je prvostupanjska komisija za odlučivanje o zahtjevima za prekid trudnoće zaključila da se radi o teškoj malformaciji ploda, s posljedično teškim invaliditetom i niskom kvalitetom života. Osim očekivanog morbiditeta, velika je vjerojatnost intrauterine ili rane neonatalne smrtnosti. Sukladno gore navedenom, smatramo da postoji medicinska indikacija za prekid trudnoće.“

No unatoč jasno zadovoljenom kriteriju iz članka 22. Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece bolnica odbija izvršiti prekid trudnoće argumentirajući odbijanje time da navodno nemaju stručnjaka koji su educirani provesti prekid trudnoće.

KBC Sestre Milosrdnice su dale odgovor da ne mogu sa sigurnošću utvrditi dijagnozu te da radi toga odbijaju izvršiti prekid trudnoće. Važno je napomenuti da gospođa Čavajda u KBC Sestre Milosrdnice nije niti pregledana.

KB Merkur također je odbio izvršiti prekid trudnoće gospođi Čavajdi i bez objašnjenja su je poslali na drugostupanjsko povjerenstvo.

Istodobno, dakle upravo nakon izlaska gospođe Čavajde u medije te netom prije nego što je gospođa Čavajda uložila prigovor komisiji drugog stupnja, nezadovoljna odlukama komisija prvog stupnja, ministar zdravstva održao je press konferenciju na kojoj je opsežno komentirao slučaj gospođe Čavajde. U samom istupu ministar Beroš pozivao se na mišljenje sedmeročlane komisije KBCa Zagreb. Nejasno je tko je oformio navedenu komisiju i koje su joj ovlasti, obzirom da se evidentno ne radi niti o prvostupanjskoj niti o drugostupanjskoj komisiji koje predviđa Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Potom, ministar Beroš opsežno javno komunicira medicinsko stanje trudnice Mirele Čavajde, bez njenog pristanka. Uz to iznosi niz netočnih podataka, koje naknadno demantira odvjetnica gospođe Čavajde, gospođa Vanja Jurić, a koje se tiču medicinskog stanja ploda te medicinskog tretmana gospođe Čavajde. Uz to ministar Beroš javno iznosi da se gospođa Čavajda trebala javiti direktno njemu ili ministarstvu kako bi se proces ubrzao. No, najsporniji dio spomenute konferencije za medije tiče se izjava ministra Beroša kako je, prema mišljenju povjerenstva, čija su uloga i ovlasti nejasne, stanje ploda Mirele Čavajde spojivo sa životom, što navodi onemogućava prekid trudnoće. Navedeni kriterij ne nalazi se u Zakonu te je ovakva intervencija grubo zadiranje u Zakon i pokušaj mijenjanja Zakona, odnosno direktno pozivanje na nepoštivanje Zakona.

Naknadno, pod pritiskom javnosti te nakon donesene odluke slovenske komisije koja je gospođi Čavajdi odobrila prekid trudnoće, drugostupanjsko povjerenstvo donosi odluku da su ispunjeni zakonski i medicinski preduvjeti za prekid trudnoće. No, unatoč pozitivnoj odluci drugostupanjskog povjerenstva, Mireli Čavajdi niti jedna ustanova u Hrvatskoj ne želi uraditi prekid trudnoće, nego joj nude prijevremeni porod. Na koncu gospođa Čavajda odlazi zdravstvenu skrb ostvariti u Sloveniju. Nakon izlaska gospođe Čavajde u javnost te izjava vodećih ljudi u hrvatskom zdravstvu koji su eksplicitno izjavljivali da u Hrvatskoj nitko od ginekologa i ginekologinja ne čini indukciju fetalne smrti, što je integralni dio prekida trudnoće nakon 22. tjedna, postalo je izvjesno da se Zakon, kojim se uređuje prijevremeni prekid trudnoće, redovito krši, te da je hrvatskim građankama koje se nađu u situaciji u kojoj se našla Mirela Čavajda, dakle zadovoljavaju uvjete iz članka 22. no pritom su trudne više od 22 tjedna, onemogućena zdravstvena skrb koju navedeni Zakon predviđa. Navedeno potvrđuju i žene kojima je bilo sugerirano, kao i gospođi Čavajdi, da svoj problem rješavaju u Sloveniji, kao i slovenski kolege koji navode da godišnje imaju 10-ak pacijentica iz Hrvatske koje u svojoj zemlji ne mogu ostvariti Zakonom garantiranu zdravstvenu skrb.

2.)  Nedostupnost prekida trudnoće na zahtjev žene do 10. tjedna od začeća.

Osim navedenog oblika kroničnog kršenja zakona, u Hrvatskoj je trajno prisutan problem nedostupne zdravstvene usluge prijevremenog prekida trudnoće do 10. tjedna od začeća, na zahtjev žene, što garantira isti Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Ministar Beroš u 28 mjeseci mandata nije pokazao interes za rješavanje ovog problema. Štoviše njegova nezainteresiranost seže do činjenice da nije upoznat niti s točnim postotkom ginekologa i ginekologinja koji iskazuju priziv savjesti što je osnovni uzrok nedostupnog prekida trudnoće na zahtjev žene u Hrvatskoj. Pa tako ministar u svibnju iznosi da 45% ginekologa i ginekologinja iskazuje priziv savjesti, dok u stvarnosti 58% svih ginekologa i ginekologinja iskazuje priziv savjesti, a čak u 6 od 29 javnih bolnica u Hrvatskoj koje s HZZO-om imaju ugovorenu uslugu prekida trudnoće na zahtjev, nijedan ginekolog ne želi raditi prekid trudnoće radi priziva savjesti. Uloga ministra zdravstva jest da osigura da priziv savjesti ne priječi dostupnost legalne zdravstvene zaštite, odnosno da implementira standarde koji bi jasno artikulirali obvezu države da jamči da priziv savjesti u praksi ne sprječava dostupnost i pristupačnost medicinskih usluga, osigurati nadzor i praćenje prakse te tražiti odgovornost onih koji ne poštuju standarde. Zdravstvene ustanove u okviru javnog zdravstva ne mogu odbiti pružanje zakonom propisane medicinske usluge i dužne su zaposliti dovoljno osoblja koje je spremno pružiti sve usluge reproduktivnog zdravlja, uključujući prekid trudnoće. Ministar Vili Beroš navedeno nije osigurao, što znači da hrvatske građanke u hrvatskim zdravstvenim javnim ustanovama ne mogu ostvariti zdravstvenu uslugu koju im Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece jamči.

3.)  Slučaj Medikol

U proteklih 14 godina HZZO je odlukom ministarstva zdravstva privatnoj poliklinici Medikol isplatio više od milijardu kuna. Velika većina tog iznosa odnosi se na PET/CT pretrage- nevjerojatno važne pretrage u procesu dijagnostike i liječenja onkoloških bolesti. Važno je reći da je u tih proteklih 14 godina u kojima smo Medikolu isplatili milijardu kuna nabavljen samo jedan jedini PET CT uređaj- za vrijeme SDP-ove vlade, na Rebru. Ostala 4 uređaja koja u Hrvatskoj postoje u vlasništvu su Medikola. Prethodnik ministra Beroša, Milan Kujundžić, najavio je krajem 2019. kupnju 4 PET CT uređaja kojima bi se u potpunosti zadovoljilo sve potrebe onkoloških pacijenata, za 60 milijuna kuna. Isto nije stigao realizirati do svoje smjene, a nakon dolaska ministra Beroša kupnja PET CT uređaja više se ne spominje. Istodobno u ovih 28 mjeseci koliko je ministar Beroš u mandatu privatnoj poliklinici Medikol isplaćeno je gotovo 160 milijuna kuna. Obzirom na, od samog ministra najavljen porast broja onkoloških pacijenata, izvjesno je da će i navedeni iznos javnog novca koji se slijeva u privatne džepove i dalje rasti. Nameće se pitanje čime je motiviran ministar kada inzistira na višegodišnjim praksama koje idu na štetu hrvatskog proračuna, javnog zdravstva i samog zdravlja hrvatskih građana?

4.)  Istraga USKOK- a vezana uz poslovanje s tvrtkom Cuspis d.o.o.

Potvrđeno je da su pokrenuti izvidi o milijunskim iznosima koji su isplaćeni tvrtki Cuspis. Izvidi USKOK-a pokrenuti su na temelju anonimne kaznene prijave. Naime državna revizija je otkrila sumnjive isplate iz Ministarstva Cuspis-u. Krajem 2020. godine, tvrtki Vinka Kojundžića isplaćeno je 2,75 milijuna kuna za rad na nadogradnji dva informatička sustava. Naplatili su 6750 radnih sati u samo 12 dana što bi značilo da je svaki od pet djelatnika Cuspisa radio 112 sati dnevno. Revizija je jasno navela da je to plaćeno iako nema nikakvih dokaza koliko je vremena i koliko ljudi radilo na poslovima, odnosno nema dokaza da je posao obavljen u tolikom obimu. Cuspisu je od dolaska ministra Beroša u ministarstvo ukupno plaćeno 20,28 milijuna kuna.

5.)  Slučaj Ćorušić

U emisiji Nedjeljom u 2, 22. 5. 2022., godine ravnatelj KBC-a Zagreb, Ante Ćorušić iznio je povijest bolesti i medicinske dokumentacije te prezime pacijentice koju je nesavjesno liječio izvadivši joj krivi jajnik. Time je prekršio prava zagarantirana zakonom o zaštiti prava pacijenata, povjerljivost podataka, prekršio kodeks medicinske etike i deontologije, Hipokratovu zakletvu te napravio povredu prava zaštite osobnih podataka. Uz navedeno ravnatelj KBC-a ustvrdio je da ono što je napravio, dakle izvadio zdravi jajnik, nije bitno utjecalo na život te žene. Idući dan mediji su otkrili i objavili da je ravnatelj KBC-a Zagreb u najmanje dva navrata u alkoholiziranom stanju prijetio pištoljem te je u pratnji policije bio prisilno odveden u KPB Vrapče. Ministar Beroš, kao nadležan i odgovoran za zdravstveni sustav, na navedeno ponašanje ravnatelja najveće i najvažnije zdravstvene ustanove u zemlji, izbjegava poduzeti konkretne korake. Tek komentira da nema ingerenciju za odlučivanje o ovakvim slučajevima. Ako ministar zdravstva nema, tko ima? I tko štiti Antu Ćorušića?

6.) Pandemija

Ministar Beroš na funkciju je postavljen, prema riječima premijera, kako bi se posvetio i koncentrirao na borbu s pandemijom. Rezultati te borbe očituju se u 5 smrtonosnih valova, 15.991 umrlih osoba, što nas po smrtnosti u odnosu na broj stanovnika smješta na osmo mjesto na svjetskoj ljestvici zemalja najgore pogođenih pandemijom. Navedena tragedija dobrim je dijelom rezultat podbačaja s cijepljenjem. Naime, u Hrvatskoj je svega 55% građana primilo obje doze cjepiva što nas po broju cijepljenih građana svrstava na samo dno Europske unije. S manje cijepljenih na 100 stanovnika su samo Bugarska i Rumunjska.

7.) Sumnjive transplantacije na KBC- u Zagreb

Posljednjih tjedana medije pune vijesti o sumnjivim transplantacijama bubrega sa nesrodnih davatelja, koje su se odvile 2019.godine na KBC-u Zagreb. Sporne su transplantacije napravljene u Zavodu za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju, čiji je predstojnik akademik dr. Bojan Jelaković, a član transplantacijskog tima i predstojnik Klinike za urologiju akademik dr. Željko Kaštelan. Postupak transplantacije organa sa živog donora u Hrvatskoj je dopušten, no procedura obrade darivatelja i njegovih motiva je vrlo rigorozno definirana zakonom i podzakonskim aktima, kako bi se maksimalno smanjio rizik od trgovine organima. U obje sumnjive transplantacije, parovi primatelja i nesrodnog davatelja dobili su suglasnost etičkog povjerenstva bolnice KBC Zagreb te su u istoj bolnici transplantirani. Valja napomenuti da je etičko povjerenstvo KB Merkur odbilo dati suglasnost za transplantacije, o čemu je KBC Zagreb bio obaviješten. U oba se slučaja radilo o nesrodnim davateljima strancima koji dolaze iz država niskog socio/ekonomskog statusa te je i HLK ustanovila opravdanu sumnju na moguću zloupotrebu temeljnih etičkih načela i postulata darivanja organa. Naknadno se privremeno zaustavlja program transplantacije bubrega s nesrodnih donora radi “uočene vulnerabilnosti programa transplantacije sa živih donora”, a također prema navodima medija nakon inspekcije Ministarstva zdravstva koja nalazi brojne propuste, spis se šalje DORH-u na daljnje postupanje.  Na navedene duboko zabrinjavajuće medijske napise, ministar Beroš tek mlako poručuje da se radilo o eventualnim proceduralnim propustima i da uočene nepravilnosti nisu značajne, dok ravnatelj KBC-a Zagreb već danima nema komentara. Hrvatska je na samom vrhu u području transplantacije organa i nedopustivo je da takvu dobru praksu diskreditiraju ovakve afere na koje nema odgovarajuće reakcije vodećih ljudi u zdravstvu. 

8.)  Reforma zdravstva

Unatoč sasvim očitoj zapuštenosti zdravstvenog sustava te unatoč izjavi samog ministra Beroša da je prijedlog reforme gotov, reformu još nitko nije vidio, a kamoli implementirao. Za to vrijeme dugovi u zdravstvu se gomilaju, dugovi prema veledrogerijama rastu, rastu i liste čekanja, bolnice su zapuštene i neobnavljane, zdravstveno osoblje nezadovoljno uvjetima rada odlazi u inozemstvo ili privatni sektor, a pacijenti su sve češće primorani pomoć tražiti i skupo platiti u privatnom sektoru i/ili u inozemstvu.

S obzirom na sve navedeno, Predlagatelji smatraju da Vili Beroš više ne može obnašati dužnost ministra zdravstva u Vladi Republike Hrvatske, zbog čega Hrvatskom saboru predlažu da donese:

ODLUKU

o iskazivanju nepovjerenja Viliju Berošu, ministru zdravstva u Vladi Republike Hrvatske.