Amandman

Članak 30.

Mijenja se članak 30. i sada glasi:

• Podnošenjem predstavničke tužbe prekida se zastara potraživanja za stranke i za oštećenike obuhvaćene predstavničkom tužbom, ako se predstavničkom tužbom utvrđuju kršenja ugovora odnosno pojedinih ugovornih odredaba.
• Ako se predstavničkom tužbom utvrđuje nepoštenost odnosno ništetnost pojedinih ugovornih odredaba, zastara potraživanja na temelju stjecanja bez osnove za stranke i oštećenike obuhvaćene predstavničkom tužbom počinje teći danom pravomoćnosti presude po predstavničkoj tužbi, a zastara se tada prekida podnošenjem pojedinačne tužbe oštećenika.

Obrazloženje:

Smatramo da predlagateljev članak 30. kojim bi se propisali prekidi zastare nike usklađen s pravnim shvaćanjima Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2 točka 1. te dopunom tog shvaćanja Su-IV-33/2022-2 točka 3.

Prijedlog koji je prošao prvo čitanje nepotpun je i nije usklađen s ujednačenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH. To što predlažemo svakako je u skladu s obrazloženjem Direktive 2020/1828 u točki 51. koja kaže:

“(51) Države članice trebale bi utvrditi ili zadržati pravila o rokovima, poput rokova zastare ili drugih rokova za ostvarivanje prava pojedinačnih potrošača kojima ostvaruju koristi od mjera popravljanja štete. Države članice trebale bi moći utvrditi pravila o namjeni svih sredstava preostalih od mjera popravljanja štete koja nisu isplaćena u utvrđenim rokovima.”

Hrvatsko pravo već ima utvrđena vrlo stroga pravila po pitanju zastare potraživanja, koja su i prije donošenja Direktive točno i nedvojbeno primijenjena u sudskim postupcima vezano za zaštitu potrošača, pa onda u skladu s obrazloženjem iz točke 51. ta pravila moraju biti zadržana, što iz prijedloga Zakona uopće nije jasno. Ovim amandmanom usklađuje se članak 30. s hrvatskim pravom koje je nedvojbeno i jasno utvrđeno ujednačenom sudskom praksom Vrhovnog suda RH.